Mojoj majci

Nešto me ovih dana hvata tjeskoba pri pomisli na majku…čak sam se i dobrano isplakala. Držala sam 8-mo mjesečnu kćerku u naručju, pjevušila joj i samo me steglo u grlu. Nema te majko da zagrliš svoju unučicu. Da je poživjela, jučer bi navršila 77-mu godinu života. Kako je nema zapalila sam za nju svijeću. A sutra će biti točno dvije godine i tri mjeseca kako nas je napustila. Prihvatila sam život bez nje,al fali…jako fali. U spomen na nju podijelit ću s Vama stihove koje sam sama napisala. Pola godine nakon što smo je ispratili na vječni počinak glavom su mi se motale riječi; Nikad više tvoje oči…nikad više… I tada sam sjela za komp i ostatak pjesme samo je iscurio Nikad više Nikad više, tvoje oči nikad više, tvoji dodiri nikad više, tvoj miris Read More…

Tronožac

Za posjeta kumovima u Splitu dobio sam jedan mali ali meni veliki i prekrasni poklon. Mali tronožac kojeg su izradile vrijedne ruke čovika s kamena. Nije naizgled neko umjetničko djelo ali svaka vrž i god na stolcu imaju priču i prestavljaju mnogo više, figurativno su prikaz samog kraja i surovosti života na škrtoj zemlji Zagore. Ujedno može i korisno poslužiti u kući kao ukras ali i kao univerzalni stlak. Tronožac izradio Nediljko Elez zvani Čvrčak iz sela Moseć kod Drniša.                     Read More…