JADNA TI SAN, DI MI JE PRIKOLICA?

U stara vrimena zemlja se obrađivala teško uz dosta znoja i muke. Oralo se volima i konjima i za to je bilo potribno dosta snage. Ipak, to je bila svakodnevica pa su snažne ruke naviknute na teški rad sve to odrađivale s lakoćom. Dica su čekala svoji pet minuta, komadić zadovoljstva koji se događa u trenucima poslin oranja. Dica bi posidala na branu koja je bila načinjeni od drveni pruća i tako bi se njiva zaravnavala, žito zaoravalo u zemlju. To su gušti koji se svako dite rado sića cili život. Ko je ima konje, ko volove, oralo se i pamtio brananje na drvenim branama. Početkom 70-ti prvi traktori stižu u selo, s njima i kraj priče o volovima i konjima, o dici i brananju. Traktori u koje stade 15-tak konja i volova u trenu zaminiše blago. U toj bitki blago nije imalo niRead More…

U mislima i molitvi s Herojima Vukovara

Hrvatsko srce večeras kuca
tiho al ponosno.
Iako položiste oružje, bitku izgubili niste.
Vječnost će pričati o braniteljima
i mučenicima koji su branili narod svoj.
Mučenici Vukovara, neka vam vječno svjetlo obasjava staze nebeske.Read More…

Ispunjena želja

    Svima nam je istom stazom poći, poklonit se herojima Vukovara, njihovoj muci i boli. Zastati u tišini i pomoliti se gradu i puku koji je vječno upisan kao žrtveni jaganjac hrvatskog naroda.  Svatko doživi na svoj način silinu emocija koje zapljusnu po dolasku u Vukovar. Jedna majka je svoje emocije, bol i tugu ispisala i riječju iskazala svu ljubav kojom ljubi mučenike i njihov grad, staze i crte na kojima su branili svoju domovinu i svoj Vukovar.   Križ jednog od heroja Vukovara,  pripadnika  1. gardijske brigade   Napokon pohodih Vukovar. Bogu hvala. Taman se podigla magla kad smo pošli iz Zagreba. Široka polja kao da me miluju, pogledom lutam po zrelim kukuruzištima, zlate se bundeve, zelene repe. Redaju se takoRead More…

Što osta od zemlje moje??

Mi smo ponosan narod i taj nas ponos često zavede kao ljubavnica, bježeć od stvarnosti, od istine, od odgovornosti. Svatko je od nas u svom kutku svemira odgovoran za svoju kockicu mozaika koji danas čini jedan čudan i loš mozaik. Mnogi danas na politiku gledaju kroz mnoštvo politički podobnih beskičmenjaka koji po uredima vise kao privjesci. Većina ušavši u žrvanj političke arene vrlo brzo gube identitet i osnovno političko razmišljanja je zgrabi koliko možeš i dok možeš. Politika je oružje modernog doba s kojim se ratovi dobivaju, bolje startne pozicije biraju i nikako ne bi trebala biti logistički oslonac za promidžbu pojedinaca. Na našu žalost teret odgovornosti je prebačen na političku kastu, no kad malo pogledamo iz prikrajka možemo kazat da je političar Read More…

OČE LJUBIŠ LI ME

Mnogi ljube i ljubuju i sve to nazivaju potrošnjom. Znamo li što je ljubav, ljubimo ili nas takva ljubav troši?
Mnogi ponosno ističu i vole kazati koliko vole, koliko je njihova ljubav snažna.
Jesmo li sigurni u to što tako gordo ističemo i čime se kitimo?
Možemo li se pogledati u ogledalo i iskreno upitati:
„Ljubim li, volim li?“
Slušajuć jednu priču kao i mnoge priča do sad o ljubavi, oca i majke. Slušam i čujem ipak nešto drugo:
Kako sam ja dobra osoba!
Koliko ja volm svoju obitelj?
Koliko sam samo učinij, koliko sam još spreman učinit i napraviti za svoje obitelj?
Slušam poznatu priču, a isprid sebe vidim nekog ko je umoran, tužan i sam i još uvik nije spreman istini pogledat u oči i priznati pogreške. Ego taj prijatelj koji ga tješi, koji mu se divi kako Read More…

Neda Maša nase

Za zemana se znalo, ko je muško, ko žensko, ko je glava kuće, a ko čeka da mu se naredi. Sve se znalo, ma jopet je bilo dosta kruto, digot i pritvrdo. Slušalo se, nije bilo rasprave, zakon je tribalo poštivat, ćaća je bija glava kuće. Nije bilo nikakva izbora, muči i ne pričaj ako te se ne pita. Niko nije ni pomišlja da radi šta ga je volja. Bila je poneka iznimka, pustij mozak na pašu pa ti ćaća pričaj. Taku iznimku Markiša dobi u srid noći. Jale njegov sin i ekipa jedne večeri počeše kovat plan kako će Jakov umaknit Mašu. Sve se odigralo na brzinu bez plana i programa, a kad je Maša jutron osvanila u krevetu s Jalon nije bilo više popravnog, manistra je skuvana. To je bija nepisani zakon, ma je važija ka i svi pisani zakoni i nije bilo likarije koja bi to moglaRead More…

Život piše humoreske

Poštovani posjetitelji sve vas koji volite domaću rič iz pera gospođe Niveske Juraga – Kovačev obavještavam da je krenula u on – line vode i otvorila svoj kutak. Život piše humoreske…a ponekad i poeziju… http://niveska.simplesite.com/   Niveska Juraga-Kovačev rođena je 1963. godine u Sinju, rodno mjesto Grab. Spisateljica, pjesnikinja, glumica, redateljica, dramaturginja, slikarica, pjevačica u zboru, a ponajprije osoba koja se daruje i pomaže drugima. Svoj život je darovala djeci i umjetnosti.     Prvi san joj je bio postati učiteljica i san se ostvario. Svojom maštom oplemenjuje rad s djecom u osnovnoj školi u Trilju te uz sve turbulencije koje taj posao donosi s radošću im se predaje, a glavna nagrada joj je, zna i sama reRead More…