Karlobag

Uske male kale i kameni ljepotica koje su se priljubile jedna drugoj, da ih bura ne otpuhne u more, imaju neku svoju priču a povrh Karlobaga crkva kamena stoji kao vojnik zaštitnik koji čuva stoljećima grada od svih koje bi poželjele staviti ruku i ugasiti tu kamenu ljepotu. Malo mjesto na kraju svijeta moglo bi se kazati, pošto je danas spletom okolnosti cestovnog umrežavanja ostalo negdje sa strane.   To je dojam koji steknemo samim prolaskom Jadranskom magistralom, kroz Karlobag bez zaustavljanja. Kada iz daljine vidimo to malo mjesto kako se uvuklo Velebitu u krilo dojam je kao da vidimo malog dječaraca kada ustukne pred nepoznatim prolaznikom pa grčevito prigrli majku. No, ne vjeruj mačku u vreći, neRead More…

BADNJA VEČER

Vrime prid Božić je posebno vrime kad se svak nekako drugačije osjeća a kako i ne bi kad je to vrime čekanja broje su se dani do Božića, rođenja Isukrstova, kako je narod zna reć.  U vrimena stara nije bilo žurbe više se nekako poskakivalo i radovalo to danu. Sve je nekako bilo okrenuto tom malenom djetešcu, čijem se rođenju veselilo i mlado i staro, temeljito se pripremajući za taj posebni rođendan.  Nije se išlo u zadrugu osim da bi se kupilo štogot za napravit kakvi kolač. Nije bilo žurbe, to je bilo vrime čekanja i duhovne pripreme, da bi dočekali malog Isusa čista srca i čista obraza.  Pripremalo se za obrede i običaje badnje večeri, Božića i božićni svetaca. To su vrimena kad se nije previše trošilo ni uređivalo, nije bilo potribe kupovatRead More…

CETINA

Dok  Cetina  Trilju  teče, tiho  nam  o  sebi  zbori. Brzacima  svojim  žubori, o  poljima  i  pritocima  govori.   Ispod  Dinare  poteče, ravnicom  do  Peruće. Poskakujuć  priko  kamenjara, u  jezero  štiže,  malo  da  odmara.   Svilaja  i  Dinara  izvore  joj  daruju, na  Panju  od  Cetine  se  opraštaju. Pritoci  Cetini  snagu  daju, Rumin  mali  I  Vojskava  hladna.   Most  na  Hanu  je  pričekuje, Kosinac  je  grli,  Cetini  se  utiče. Oranicama,  polju  i plodnoj  crnici  se &Read More…

VJERNICI I NEVJERNICI

O lako li je drugog suditi Svoju dobrotu uzdizati Grešniku grjehe nabrajati Moderno je doba pa i vjernici postli su roba Svak ih kupit proba Nedostaje im  kvoruma Kada odlučivati treba Nevini su kao beba. Druge da mogu suditi Prozvati ih moraju Grijehe da im nabrajaju Vjera i ljubav  je kao morska dubinama U toplim ljudskim očima Na trenutak stani i zapitaj se Koliko si spremni zaroniti U dubinama vjeru potražiti                                           J.K.Klajo Read More…

IMAŠ FIĆU A VOZAČKE NEMAŠ

Što su jeli naši stari?
To je uvijek aktualno pa i moderno tako da se svakodnevno provlači kroz kulinarske emisije.
Što i kako su vozili naši stari?
To je pitanje manje osvjetljeno svjetlima medijskih reflektora, osim kada se na cesti pojave old-timeri.
Današnjim generacijama je teško shvatiti vremena kada se vozilo bez komfora, bez sjedalica, bilo je bitno nabaviti kotrljajuće čudovište pa makar kokoši i patke iz auta izbacili. Kada bi imali bilo kakav prijevoz to bi bilo veliko zadovoljstvo, koje se nije moglo izraziti u nijednom sustavu jedinica.
Završivši srednju školu, velika većina se pripremala za polaganje vozačkog ispita. Pojedinci kojima roditelji nisu mogli platiti vozački ispit krenuli su sami u prikupljanje novca kako bi mogli polagati vozački.To su bili daniRead More…

VOĆINSKE ŽRTVE

Krenuti putem ljubavi jedini je način opstati i moći nositi bol tako svirepo nanesenu.    Voćin, još jedno stratište hrvatskog naroda, još jedna bol natopljena suzama. Koliko stratišta ima?Koliko će ih biti?Kada će ljubav mržnju pobijediti? Doći na stratište,patnjama se pokloniti,boli, jauku i suzama. U mislima svojim,rane im previti,suze obrisati. Na trenutak statii pomoliti se,nevinih se sjetiti Hladni i magloviti prosinački dan ne daje mnogo ali ipak u toj boli osjeća se život, daruje se ljubav i ne zaboravljaju nevine žrtve nečeg što ne možemo objasnit i nazvati zločinom. To ne može napraviti čovjek, to je čin mržnje koja je razorila  ljudsku dušu i istrgnula srce, to je čin zvijeri. Na humak doći,uRead More…

GOSPODIN

Kako početi priču, iz sebe izbaciti sve bure i oluje. Kako formulirati želju za nečim boljim, koje čekamo već toliko dugo da smo zaboravili doslovno što čekamo. Zbog tog gubimo strpljenje, sve je više buke, floskula, parola, ispraznih riječi u kojima nema činjenica već postoji prijetnja kao glavni moto. Prijetnje koriste da bi nas uvjerili u opasnosti koje bi se trebali grupno bojati.
Veliki problem je nepoštivanja argumenta, istina je samo ono što izgovori osoba s “imenom i prezimenom”, oko kojih se vrti cijeli svijet. Na našu žalost taj sustav prihvaćamo, nosimo ga sa sobom ma gdje krenuli, volimo ga kao mater ludu kći.
Iz dana u dan slušam vijesti iz svih mogućih medijskih pravaca, iz svih stranačkih tabora, iz sindikalnih šatora gdje se pripremaju ratne sRead More…

ADVENT U ZAGREBU

Doći u vrijeme Adventa u Zagreb je preporuka za svakog tko želi osjetiti jednu prekrasnu priču koja svake godine raste i pretvara se u noćnu bajku s tisuću stranica. 
Zagrebački parkovi, gornjogradske uličice, maksimirska šuma, sve je u jednom posebnom ambijentu koji opčarava i poziva da zavirimo u svaki kutak. Jednostavno taj veseli šušur koji zavlada gradom u vrieme Adventa je nešto što je potrebno osjetiti, posjetiti i uživati.      
   
         
    Read More…