UBACI U RIKVERC I KRENIMO U BOLJE SUTRA

Ima li itko u Lijepoj našoj da mu bar jednom nije na uši počelo izlaziti ovo silno prebrojavanje na ustaša i partizan, na crne i crvene ili vjernike i nevjernike. Prebrojavamo se i prebrojavamo, da ti pamet stane, dojadilo Bogu i čovjeku, ali ipak nikako da prestanemo. Kod mnogih kako sat otkucava i vrijeme neumitno odmiče od bolnih i tužnih 90 – tih, kada na svu sreću nije bilo prebrojavanja, znamo čuti uzrečicu, pitanje, što li je već: -Pa doke će te gledati unatrag, zar nje vrijeme da počnemo živjeti kao i svi drugi normalni ljudi i gledati u budućnost? Svi ponekad padnemo, pa kada se dignemo osjećaj boli je taj koji najviše osjećamo. Krećemo naprijed držeći se za bolno mjesto i još dugo se osvrćemo unatrag, pogledom usmjerenim na mjesto pada i bola. DosadiRead More…

OSMJEH TI DARUJEM

Život prolazi, prijatelji ostaju. Nekoć u osvit rata bilo smo klapa, bili smo mladi puni ideala, emocija vitamina i adrenalina. Voljeli smo život i ljubili. Mladost sa sobom nosi silnu energiju, s kojom ponekad imamo problema jer je imamo preveć, naprosto pršti, iskače iz nas. Mladost je dio života kada nam se čini da ni mjesec nije tako daleko. Naprosto mladosti treba živjeti i uživati, iskoristiti vrhunac energije koju čovjek posjeduje, s kojom raspolaže u tim trenucima. No kada se rodiš u „pogrešno“ vrijeme od tebe se traži da pišeš povijest. Sve ono lijepo što je ispred svakog, pred tobom nestaje, prisiljeni smo zaboraviti i krenuti krvavim stopama. Moja mala klapa je kao i svaka druga živjela i disala punim plućima sve do 1. svibnja 1991. Taj dan je upisan Read More…