Abortus – osvrt na komentare i razmišljanja

Gospođo Kruna lijepo ste Vi to napisali svaka Vam čast. U malo i u kratko ušli ste u srž problematike a ne kao ova ekipa koja se natječe u tome tko će pogoditi dali je nastalo prije jaje ili koka. Davno je izbačena u eter poslovica da poslije j….. nema kajanja. U nas je moderno “mrtve oživljavati a žive pustiti na milost i nemilost sudbi.” Kako rekoste „obiteljska prevencija“ i moralno naukovanje od malih nogu su lijek za mnoge probleme. Sam čin pobačaja je grozna stvari, teško je tad pametovati, suditi i osuđivati. Sigurno je da velika većina žena prođe pakleni put u tom činu ili pak poslije. Nažalost danas je moderno biti pametan, čitaj osuđivati druge za njihove grijehe. Samo se sjetimo one biblijske: “Neka baci kamen tko nije grešan.” Ima jedna izreka u mom kraju:
„Lako ti mene tući, činiti mi zlo ali hajde kupi mi cipele“, a ja bih tu malo nadodao . „
Nemoj mi pomagati kad sam velik, kad sam jak, već mi pomozi kad sam mali i bolan.“
Kaže se da živimo u doba demokracije i svi se manje više pozivamo na to kad nam paše. Samo ima formula demokracije u dva djela a velika većina uporno koristi samo jedan dio. Demokracija je sloboda izbora i djelovanja no ima i onaj drugi dio kad kažu da za svaki postupak moramo i odgovarati. Taj dio odgovornosti nikako da usvojimo. Tu odgovornost je potrebito pokazati mnogo prije abortusa i muški i ženski dio populacije a ne pričati priče nismo znali kako se to radi ili pak floskule tipa: „Nisam ja spreman ili spremna za to.“ Kada bi se postavile stvari nabolje opet bi bilo onih koji NE ZNAJU ili im SE DOGODILO. Mnogo učinkovitije bi bilo uhvatiti se u koštac s takvim SUDBINAMA posvetiti im se i pristupiti na način pružanja pomoći do zadnje sekunde, biti s tom ženom a ne je ostaviti na cjedilu, razgovorom i podrškom pokušati spriječiti taj grozan čin. Na kraju samo još mogu reći jedno da mene kao čovjeka koji vjeruje u Boga boli činjenica koliko je u ljudima mržnja nastanjena i s kolikom žestinom udaraju na druge i drugačije. Mržnja ne razara samo ljude koji vjeruju ili one koji ne vjeruju, udara svom žestinom na svakog od nas. Tu se osvrćem na postupanje i razmišljanje dijela populacije koji ne vjeruju naspram vjere i vjerničkog puka koje biranim rječnikom “časti” i omalovažava. Vjernika gledaju kroz nekakve naočale čudne dioptrije i mjere čudnim mjerama a za potkrepu svojih teza pronalaze pojedince koji su vjernici licemjeri i grešnici i zgražaju se nad njihovim djelima prikazujući ih kao reprezentativni uzorak vjernika . Moje vjera i uvjerenje da začećem započinje život i da je samim tim činom izvršen prekid života je moj osobni stav i nikog ne prisiljavam da mora dijeliti moj stav i moja razmišljanja. Dopustit ćete mi da imam pravo na svoj stav i mišljenje. Nemoj te me blatiti, prozivati pogrdnim imenima i nazivati licemjerom. Hoćemo li taj čin nazvati ubojstvom, abortusom ili nekom drugom imenom manje je bitno. Nažalost mržnja zatvara pogled i mrači um. Ne mogu baš dokučiti koliko su takvi ljudi sposobni prosuditi i shvatiti da njihovi postupci i riječi kojima napadaju omalovažavaju i blate mog Boga mene kao čovjeka koji vjeruje bole i vrijeđaju. No to me neće pokolebati da i dalje vjerujem u Božju ljubav i onu tako jednostavnu i kratku biblijsku formulu. “Što želiš sebi čini drugima.”
Tužna je činjenica da je još uvijek nivo kulturnog izražavanja na vrlo niskom nivou, da je velika većina spremna udarati ispod pojasa. Volimo za sebe pričati u superlativima, o svojim moralnim kvalitetama. Još uvijek nam se drago mjeriti s manjim i lošijim od sebe, jer tada naše kvalitete dolaze do izražaja. Kada ćemo krenuti u utrku s jačim i boljim od sebe? Tada ćemo krenuti dalje i imati viši nivo kulturnog ophođenja i međusobnog uvažavanja.