Rad na škverskim navozima je izuzetno iskustvo koje je ujedno i težak fizički rad, u nekim trenutcima i po život opasan. Opasnost se doslovno krije na svakom koraku. Radeći na navozu, na izgradnji trupa broda i završnim radovima na opremnoj obali u trajanju od devet godina dogodile su se bezbrojne nezgode. Nažalost neke su završile tragično pogibijama radnika. Prilikom porinuća vrata škvera su otvorena za građane koji pohrle da bi uživo sudjelovali u svečanosti rođendanskog slavlja broda. Ujedno to je i jedan od najkritičnijih trenutaka u životu broda. Prije porinuća pripremaju se staze na koje se nanosi sloj loja i masti, na koje se zatim postavljaju saonice. Između saonica i samog broda se još nabijaju drveni klinovi i sve skupa se fiksira i učvrsti da bi sve skupa bilo kompaktno i čvrsto.
Manje više građani vide samo porinuće, jer se sve to odvija prije i sve je spremno kada kum broda presijeca vrpcu i šampanjac “poljubi” brod. Prilikom porinuća suezmaxa za prijevoz sirove nafte „Alan Veliki“ u ljeto 2004 u splitskom škveru fotografijom sam popratio porinuće jednog od najvećih tankera na svijetu. Ujedno sam sudjelovao u samoj izgradnji na navozu.
Tanker dug 281,2 metra i širok 48,2 metra. Nosivost broda koja je 166.739 tona. Predan je Tankerskoj plovidbi 15. siječnja 2005. godine.
Pogled na provu, pramčani pik koji je posebna priča. Limovi su 40 do 50 milimetara debljine i prilikom same montaže sekcijskih djelova pika nastaje praktički borba čovjeka sa metalom da to sve skupa na kraju izgleda malo remek djelo.
Porinuće je uspješno obavljeno i sidra su bačena da bi zaustavili željeznu grdosiju.
I nakraju priče pogled na navoz poslije porinuća.
