BLACA – REHABILITACIJSKI CENTAR OBOLJELIMA OD PTSP-a

Danas kada živimo u vremenu površnosti, (pr)osuđivanja i stigmatiziranja cjelokupnih grupacija nije lagano biti član grupacije koju su otpisali, za sve se moraš debelo pomučiti da bi dokazao da si kao i svi drugi.  S ekipom PTSP-Solin, predsjednikom gospodinom Nenom Čerinom, tajnikom gospodinom  Željkom  Baričevićem i dopredsjednikom gospodinom Ivicom Križanovićem došao sam na prostor Blaca,  gdje je u planu izgradnja azila za životinje te rehabilitacijskog centra za branitelje. U jednoj oazi mira na kamenu sivu i pustoši bez struje i vode oni su odlučili krenuti u avanturu.

Možda će zvučati podcjenjivački, ali kada osim ideje nemaš ništa više onda je to stvarno avantura. To ipak samo pokazuje da ti ljudi nisu klonuli duhom da ne žele biti „problem“ društva već svoje ideje uklopiti u širu društvenu zajednicu. Potrebno je mnogo vremena od ideje do realizacije, ali to su borci koji kroče naprijed i beskompromisno razbijaju stigmu o njima samim. Veliki dio energije troše na birokratske zavrzlame, ali sveukupno ideja je da se odmaknu od svakodnevice koja “ubija” i radnom terapijom pomognu svojim članovima i obiteljima.

Na tri hektara pustoši i kamenjara dobivenih od grada Solina krenuli su ideju pretvoriti u stvarnost . Na jednom hektaru žele napraviti prostor gdje bi se brinuli o životinjskom svijetu napuštenim od čovjeka.   Uz azil za napuštene životinje tu bi stvorili prostor i za domaće autohtone životinje koje polagano ali sigurno nestaju. Naše male krave buše koje su othranile mnoge generacije , magarci koji su čovjeku bili najvrjedniji kada je  bilo potrebno prenositi teret , kokoške, pijetlovi, tuke, patke.

Zainteresirani će moći  obiteljski posjetiti centar  s djecom  u jednom mirnom ambijentu prošetati,  vidjeti životinje koje nemaju mogućnosti vidjeti uživo. Ujedno će se moći susresti s ljudima „oboljelim“ od Ptsp-a  uživo doživjeti jednu populaciju od kojih mnogi zaziru.

Sve to izgleda pustoš ali to je oaza mira gdje će branitelji radnom terapijom ponajprije pomoći sebi i na tom prostoru imati svoj kutak gdje će živjeti s prirodom i u prirodi. Tim činom ujedno će se maknuti od mnogih stvari koji im stvaraju problem u svakodnevnom funkcioniranju. Nemogućnost stvarnog funkcioniranja unutar šire društvene zajednice je veliki problem pa je samim time izlazak u prirodu i rad koji se neće mjeriti u satnicama već vremenu provedenom u miru gdje svatko prema svojim sposobnostima dati koliko njegov organizam može dati.

Prije svega bit je rad kao terapija i mir koji donosi boravak u kamenoj oazi.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.