BOGATI SIROMAH

Klajo

Što je to sreća?  Jeli para puna vreća?

Neki će kazati da bez para danas ne možeš ni u Wc, a neki će udariti kontru pa kazati da pare čitavog svijeta nisu dovoljne čovjeku da bude sretan. Sto ljudi sto ćudi, tako kažu stari ljudi.
Koliko često uhvatimo neki osmijeh na licu koji sam za sebe govori o sreći. Koliko puta poželimo taj osmjeh zadovoljstva. Većina današnjih lica pričaju priču nezadovoljstva, zabrinutosti i strahova koji ih progone i ne daju im mira, ne daju im trenutak za osmjeh. Jeli današnjica toliko sumorna i teška da nam ne dozvoljava takav luksuz, da nabacimo osmijeh na lice. Koliko i što nam je potrebno da bodemo sretni? Mnogi će odmahnuti rukom i kazati da   sreća i zadovoljstvo prekratko traju pa samim time nisu vrijedni spomena.
Današnjica kroji čovjeka po svojoj mjeri, nezadovoljnog i frustriranog, koji traži zadovoljstvo i trenutke zaborava u šoping hramovima, koji nude sve na dohvat ruke.
Zašto čovjek danas ne može biti sretan, što ga to sputava da se odriče onog najvrjednijeg u životu, sreće i zadovoljstva? Pitanje na koje danas mnogi nemaju odgovor.
Možda bi mogli zastati i pogledati oko sebe, da pogledamo čovjeka u lice, da ga pozdravimo. Možda da priskočimo čovjeku u pomoć kada mu je teško, bez razmišljanja i moraliziranja.  Pomoći čovjeku u nevolji je plemenito djelo a čovjeka dovodi do trenutaka koji ga ispunjaju zadovoljstvom i srećom. Čovjeku u nevolji  je tako malo potrebno da bude sretan, najbogatiji na svijetu.
Prolazeći Vodnikovom ulicom s fotoaparatom u ruci tražim detalje i nalazim ubrzo metu koja mi je zanimljiva. Primjećujem čovjeka pogrbljenog, raščupane sjede kose s vrećicom plastičnih boca u ruci kako prelazi ulicu. Tražim po džepovima kune da mu pružim i učinim dan ljepšim, ne znajući koliko je teška i tužna njegova priča života koja ga je zgazila i bacila na ulicu.
Uzimam dva mrka medvjeda i pružam mu u ruku a starac će na to blagim i zahvalnim tonom:
„Hvala“
Prolazim dalje i u trenutku čujem  glas starca koji mi se ponovno obraća. Okrećem se i pogled mi pada na prosijedog starca živahnog i  sad već veselog od sreće.
„ Pa dali ste mi deset kuna, hvala vam sto puta. „
„Sto puta vam hvala.“
Ostajem zatečen trenutkom sreće i radosti čovjeka koji se dječački sretno veselio tom ogromnom bogatstvu. U trenutku se siromah pretvara u bogataša i zaboravlja ulicu i priču koja ga vodi i progoni.
Gledam to staro i prosijedo lice obasjano srećom i pitam se tko je sretniji i bogatiji od nas dvojice jer i ja sam na trenutak osjetio ogromno zadovoljstvo i sreću.

 

Next Post

BOTANIČKI VRT - MIRNI KUTAK U SRCU VELEGRADA

Botanical garden,  Zagreb – Croatia The botanical garden of the University of Zagreb, offers visitors a free entrabce to a uniquely designed paradise on earth. […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: