BROWNING

Objave PRIČE S RATIŠTA

 

Još jedan dan na ratištu prolazi, sumrak pada naša grupa vrši pripreme za sutrašnji dan kada nam je zadatak poći iz baze na prvu crtu i zamijeniti drugi dio satnije.
Nalazimo se u zaseoku Babići, u selu Potravlje. Jugo na mahove udara žestoko, nije ugodno prkositi udarima pa se nalazimo u kući uz vatru i prikraćujemo vrijeme, kako tko zna i umije, uglavnom su karte glavna zabava. Večer je poodmakla i pojedinci već hvataju prvi san. U nekom trenutku zazvoni telefon, službujući se javlja i razgovara sa zapovjedništvom bojne. Nakon razgovora obavještava nas da smo dobili zadatak prenijeti sanduke streljiva za browning, teškii mitraljez,  iz baze na prvu crtu. U prvom trenutku nam mnogo tog nije jasno . Kakav browning, kakvo streljivo i što se to u pol mrkle noći događa? Dobijemo dodatna pojašnjenja novonastale situacije. Vrše se pripreme za akciju koja treba početi ujutro u 5 sati. Uskoro će pristići brigadni izviđač koji će nam biti vodič do novog položaja gdje se nalazi browning. Do tada je taj položaj bio slijepi položaj, bez ljudstva i streljiva, da bi u datom trenutku bio korišten i kao faktor iznenađenja. Inače pozicija tog položaja je bila takova da je veliki dio neprijateljske linije imao kao na dlanu.
Nakon informiranja situacija  nam je bila mnogo jasnija, ostaje nam sačekati izviđača pa krenuti na put. Težina drvenog sanduka streljiva je oko 20 kilograma. Nakon trenutnog šoka vraćamo se u normali, adrenalin počinje raditi svoje. Uzbuđenje zbog informacije o akciji je podigla kompletnu atmosferu u bazi. Izlaskom u noć vrlo brzo uviđamo da ćemo imati problematično putovanje. Oblačno je bez mjesečine i vidljivost je veoma slaba gotovo bi se moglo reći da je mrkla noć. Dok čekamo izviđača iznosimo sanduke, svatko po jedan sanduk ima prenijeti do položaja. Vrijeme sad već brzo teče tako da smo nakon dolaska izviđača odmah i u tišini krenuli.
Jedan kratki dio puta se krećemo stazom koju dobro poznajemo pa nam mrak ne predstavlja veliki problem. Ubrzo nas izviđač skreće sa staze i krećemo stranputicom kroz kamenjar i nisko raslinje tako da se krećemo polagano i oprezno zbog vrlo lože vidljivosti i opasnosti od pada i ozljeda. Sada već dolazi dodatno do izražaja i težina sanduka. Ulaskom u nekakav dolac  zastajemo da bi došli do daha. Odmarajući se potiho razgovaramo o nadolazećoj akciji, izviđač kaže kako već dugo čekamo trenutak kada ćemo krenuti naprijed u odlučujući udar. Na to će naš „Dugački” u polu ozbiljnom tonu: „ Ja imam toliko toga još za napraviti u životu da bi  sutra krenuo u napad.“ U tom trenutku svi smo se dobro nasmijali znajući dobro našeg Dugog i njegove viceve i poštapalice. Odmor je bio kratkog daha pa smo ubrzo krenuli dalje. Izašavši iz doca kretali smo se po kamenjaru veoma nezgodnom za hodanje, bilo je dosta škripova i neravnina pa smo moralo dodatnu pažnju usmjeriti kako i kuda stajemo. Sad smo se već nalazili na terenu koji je bio dosta otvoren prema neprijateljskim položajima pa smo hodali u tišini, sa što manje buke da nas ne bi otkrili jer bi se u tom slučaju vrlo brzo našli u nezgodnoj situaciji. Našli bi se na brisanom prostoru bez nekog zaklona. Već je prošao jedan sat poslije pol noći kada smo stigli na cilj. Nakon odlaganja sanduka rastajemo se s izviđačem koji kreće dalje a mi se vraćamo istim putem u bazi da bi se malo odmorili prije ranojutarnjeg početka akcije. Krenuvši natrag vrlo brzo smo došli u nedoumicu krećemo li se pravim putem ili smo zalutali. Pošto se krećemo kamenitim terenom teško razaznajemo putanju pa nam se u jednom trenutku učinilo da smo krenuli dosta nisko spuštajući se prema Maljkovu i četničkim položajima. Zastajemo u tami noći i pokušavamo potiho u razgovoru utvrditi jesmo li na pravom putu. Nakon kraćeg dogovora odlučujemo da ćemo krenuti još jedan dio puta istim pravcem pa ćemo vjerojatno pronaći nekakav orijentir koji će nam jasno dati na znanje da smo na pravom putu. Prije svega nam se što prije skloniti s tog brisanog prostora. Ubrzo smo ipak utvrdili da smo na pravom putu. Odmaknuli smo s goleti tako da nismo više bili u direktnoj opasnosti. Bez tereta i opasnosti opuštenije se krećemo. U bazu se vraćamo oko 3 sata i sad već počinje odbrojavanje. Nitko i ne pomišlja na krevet, kuha se kava, naglas razmišljamo kakva je akcija u pitanju jer još uvijek nemamo neku pravu informaciju. Jugo i oblaci su gospodari noći a kako se bliži jutro postajemo sve manje uvjereni da će do akcije doći. Već bi se moralo mnogo toga događati u pripremi same akcije a još uvijek ništa nema osim našeg noćnog putovanja. Do zadnjeg trenutka želimo vjerovati da će ipak biti „nešto“. Pet sati otkucava a vani tama i tišina, jugo još uvijek udara. Od akcije se odustalo iz nama nepoznatih razloga, navodno zbog loših meteo uvjeta što je malo vjerojatno. Na kraju priče možemo kazati da je iza nas ostala noć, tegobna i uzbudljiva, koje ćemo se još dugo sjećatu.