Category Archive : CROATIA POSTCARD

Mrežnica – riječni raj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

CROATIO ZEMLJO LIJEPA LI SI

Evo se spreman kod moje Ane Bravić-Grgić na feštu koju organizira sa timom, po 16-ti putna na Tijaricu  na ” Dane komina, pure i bronzina” postavit ka niki umjetnik izložbu moji fotografija pod nazivom “Croatio-zemljo-lijepa-li-si” , ka pravi čovik sa sela, drito na komin.
Nisan čovik koji se voli dičit cvićen, nego zemljon. Volija bi vidit u tim  tenutcima meni drage ljude i ljude koje cijenim, s njima podilit trenutak kada ću napraviti  još jedan korak,  tako kratak, a opet sladak, koji nestaje ka rosa s prvim zrakama sunca. Podilit taj mali koračić koji je za mene korak od sedan milja.

CROATIO ZEMLJO LIJEPA LI SI

Mnogi neće moći doći, ali znan da će bit dušom uz mene.

Srce se moje raduje, duša vam zahvaljuje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRK I MALINSKA

Krenuvši u susret otoku Krku, za mene nepoznanici o kojoj mnogi pričaju u superlativima, očekivanja su visoko podignuta. Ponekad doživljaj “uništimo” sami, ne primjećujući sve oko nas kada se nađemo u vremenskom škripcu, još k tom kada imaš feler da si prije nekoliko dana posjetio jadranske dragulj Hvar.

 

 

 

 

 

No, ipak i kratak pogled na jednu malu oazu u Malinskoj odaju dojam da se radi o prirodi i baštini na koju se budno pazi i brine o najsitnijim detaljima.

 

 

 

 


Nakon prvog dana i posjeta gradu Krku, odlazim na otvaranje izložba fotografija »Fotografski CV: Baština mora i gora« u sklopu koje će biti izloženi radovi sedam odabranih autora koji prikazuju prirodnu i kulturnu b
aštinu Primorsko-goranske županije u staroj gradskoj jezgri, gdje su u izboru našle mjesto i četiri moje fotografije. Ostajem pomalo iznenađen izložbenim prostorom koji nakon prvotnog iznenađenja ipak sjeda na svoje.

 

 
 

 
 

 

 

 


Sve se uklapa u prostor gradskog trga i trodnevne manifestacije nazvane »Curicum Vitae: Povijest grada Krka«. Tim događanjem, iniciranim, osmišljenim i realiziranim od triju udruga – Centra za znanstveno-istraživački rad i popularizaciju arheologije ZipArh, Eko udruge Vilino Polje iz Mostara te krčkog udruženja Kreativni Krk – započet je program koji ima nakanu postati redovitim ljetnim događanjem.

 

 

 

 

 

 

 

 


Cilj manifestacije je posjetitelje “provesti povijesnim stazama” grada Krka tijekom 2,5 tisućljeća njegova postojanja i približiti povijest tog otočnog grada njegovim stanovnicima, ali i stranim gostima.. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon kratkog boravka slijedi povratak u Malinsku večernju idlu.

 

 

 

 

 

 

Nakon malog odmaka od otoka sa sobom nosim dosta dobri fotografija ali i jedan drugačiji pogled na Jadran. Još uvijek “nosim” mirise koji se isprepliću i stapaju u jedno veliko zeleno bogatstvo. Vrtovi i okućnice su očaravajućim melem za oči i dušu, njegovani vrijednim rukama morskih vukova i vila.

 

 

 

 

 

 

 

Samo još jedna potvrda o bogatstvu i raznolikosti naših prirodnih bogatstva koje smo dobili na dar da ih čuvajmo i s ljubavlju njegujemo.

 

 

 

 

MALINSKA – KRČKA LJEPOTICA

 

HVARSKA PRIČA

Kad se susretneš s gospodinom Parkinsonom tada nema velikog izbora već samo jedna jedina marširaj ili umri. Prema tom naputku se i vladam, torba s fotoaparatom, boca vode i krenem u nepoznato,na otok Hvar.
Biser Jadrana, destinacija za mnoge nedosanjani san, kao mjesto odmora, međutim može se krenuti na jedan dan s fotićem i ruksakom, pa kud puklo da puklo. Na kraj krajeva za avanturu je potreban slobodan duha i adrenalin kao gorivo.
Dolazak u splitsku luku i kupnja karte za trajekt prolaze po planu. Ostaje sat do polaska trajekta, idealna kombinacija za prošetati palačom ranim jutrom dok turisti još spavaju.

 

 

 

 

 

Jedina sitnica koja se ne uklapa u idealni scenarij je zatamnjenje ekrana i kvar mobitela. Nakon rane šetnje Peristilom do Zlatnih vrata i nekoliko kadrova Grgura Niskog slijedi povratak u luku i pronalazak trajekta koji vozi za Hvar.

 

 

Na klupi sjedi mlada gospođica koja čeka katamaran za Hvar, a kroz kratak razgovor saznajem da smo susjedi iz Dubrave.
Zamolivši je mobitel za jedan poziv dobijem odgovor da je baterija prazna. Vadim iz ruksaka vanjsku bateriju i spajamo mobitel na struju. Nakon obavljenog razgovora ostavljam gospođici vanjsku bateriju i krećemo svatko na svoj brod, uz dogovor da ćemo se naći u Dubravi da bi mi vratila bateriju.
U luku pristižu trajekt Juraj Dalmatinaca i nakon iskrcaja automobila i putnika, ulazim na trajekt koja će me odvesti na otok nadasve poznat po kulturnim ljepotama, dobrom vinu i mirisu lavande. Sunčan dan s malo povjetarca je idealna kombinacija za izići na palubu i uživati u prekrasnoj plavoj boji mora, brodovima i jedrilicama, rtovima i škojima. Izlazak na paučinu je odmor za oči.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon dva sata relaksacije i uživanja u prekrasnim prizorima koji su se izmjenjivali kao na filmskoj vrpci stižem na pristanište u blizini Starigrad.
Ulazim u bus za grad Hvar, iščekujući susret s odredištem koje je poznato širom svijeta po svojim ljepotama.
Nakon dvadesetak minuta stižem u grad Hvar, koji me na prvi trenutak ostavlja bez daha. Dolazak u jednu malu kamenu ljepoticu koja na svakom koraku priča neku priču iz davnina. Priča o ribanju i ribarskoj prigovaranju Petra Hektorovića, o životu ribara i seljaka, o gospodi koja su uživala u pogledima na prekrasnu sliku morskog pejzaža koji je kao iz bajke.

 

 

 

Bogato ukrašen, rukama vrsnih meštara, kamen opčinjava svojom snagom, dušom koja pozdravlja putnika namjernika i poklanja mu mediteransko bilje koje izniče iz tog kamena, ukrašava ga, grli i krasi njegovu dušu.
Stapaju se mirisi mora, lavande, borovih iglica sa šumom vala, pjesmom cvrčaka koji neumorno svoju pjesmu pjevaju.
Iznad grada ponosno se izdigla kamena ljepotica, utvrda Fortica.

 

 

Do Fortice uskom kalom krećem a ispred mene uzbrdica i mnoštvo kameni skalina. Užeglo je, vrućina je velika pa se svako malo zaustavljam, u hladovini odmaram i za razgovor tražim domaćeg čovika. Na jednom kantu zastajem uz mala konoba i kafić od slika. U kamenoj hladovini umjesto slika gledam pogled poznat i glas koji kaže:
– To je taj, oko sam ti pričala – kaže prijateljici.
Susret s djevojkom kojoj sam posudio bateriju za mobitel u Splitu na trenutak je iznenadio i jedno i drugo, ali smo se na kraju dobro nasmijali ponovnom susretu.
Na kupanje krenuše prijateljice, a meni je nastaviti do Fortice. Uspon je dugačak i mukotrpan ali kao nagrada za sve je pogled koji obara s nogu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zidine utvrde sa svojim topovskim cijevima pričaju svoju priču o stoljetni bitkama i opasnosti koje su dolazile s mora.

 

 

 

 

Pogled na Hvar koji diše punim plućima, gostiju doslovno sa svih strana svijeta. Šetnja rivom i upijanje svakog detalja te kamene ljepote. Dan brzo izmiče i sunce se moru promiče, zalazak sunca mi je još uhvatiti i put Jelse na prenoćište krenuti.

 

 

Pogled na užarenu kuglu koja se polagano iza gore krije i u morske dubine zalaz je prekrasan kadar za rastanak s kamenom ljepotom koju ljudska ruka stvori.

 

 

Zoru i izlazak sunca hvatam u Jelsi i uživam iako umoran u buđenju novog dana. Još je misto pospano samo težaci prolaze na svoju morsku oranicu mrižu baciti i galeabovima pokloniti koju ribicu.

 

 

 

 

HVAR

WELCOME TO CROATIA – ZADAR – NIN

POGLED SA STAROG GRAD – SINJ

 

 

 

 

VATROMET NA BUNDEKU

 

 

 

 

 

 

 

 

MALA VENECIJA

Vranjic, malo misto koje se sakrilo od svita i Splita.  Ulazak u misto je ka terapija nakon stresa kojeg nažalost čovik ne pripoznaje, ne osjeća. Tek kada utečemo sa uličnog ludila na Širini, solinskom cestovom srcu i krenemo put Vranjica, radar u nama krene na godošnji.

Tišina koja odjednom “iskače” isprid nas ka prestavnik mista, pozdravlja nas i poručuje nam:

Opustite se u nešemu malomu mistu, ćutite ovi mir koj Vam darujemo…

 

 

 

 

 

SLAP KRČIĆ

 

 

USKRSNI DORUČAK NA OTVORENOM

Na Uskrsni ponedjeljak u Sinju se održala po treći put manifestacija pod nazivom :  “Uskršnji doručak na otvorenom”

Mirisala je i odisala svim onim čim Sinj i Cetinska krajine pričekuju goste. Od samog blagdanskog stola ispunjenog tradicionalnim uskršnjim jelima i poslasticama, do “hostesa” od 8 do 88 godine.

 

 

Sve je to ukrašeno nezaobilaznom narodnom nošnjom cetinskog kraja, protkano pismom mješovitog gradskog zborom grada Sinja i točkom sinjskih mažoretkinja.

 

 

 

Sve se odvijalo kako i priliči današnjici. Tri dame u glavnim ulogama od predsjednice turističke zajednice gospođe Monike Vrgoč, gradonačelnice gospođe Kristine Križanac pa do voditeljice programa gospođe Božene Romac.
Medijski je zabilježila HTV novinarka, gospođa Marija Dujmić. Božji blagoslov je udijelio župnik svetišta Gospe Sinjske fra Perica Maslač.

 

 

Rera kao šećer za kraj je pisma koja je nezaobilazna, za koju nije potrebno pripremanje. Potrebno je četiri – pet glasova, koji kad “potraju” pismu i stope se u jedan glas poteknu svim našim porama. Rera je dio našeg nasljeđa. Dok smo mlađi nekako je ne ćutimo u potpunosti, no kako ulazimo u zreliju dob tako sve više osjećamo tu pismu kao bogatstvo, kao dio svoje duše.

 

 
 

Sve u svemu hvale vrijedna manifestacija. 

NIMA SPLITA DO SPLITA

 

Redikula, zabavljača, lipote i lipotica, hajdučkoga srca, svega ima, samo triba  doć čut, poslušat  ćakule, ti šušur di niko nikoga ne ferma, svak more bit trener Ajduka, ma svak bi moga bit i poteštat Splita, a od mali nogu se dica bruse i oštre na bilu boju i Dalmaciju ljubav svoju.

Nema to nigdi na svitu i okolici, mora se bit u utrci makar bili nigdi i igrali protiv zadnjega na tablici.

Ma svak je pametan i niko neda nase,  kako je reka šjor Pjer Jelaska dok je jema svoji pet minuta na radio Splitu.

-Nikomu  nedan nase,  more jedino moja Karmela.

Domaći svit ima svoj kantun, svoju kalu, portuni i svoj balun, a ekipa sa Matejuške iz prikrajka promatra furešte. To su  gušti koje triba razumit, ositit, ćutit i guštat u natjecanju, svak igra svoju utakmicu.  Triba vidit  ko je komu namistija baketinu. Na svakom kantunu ćutit ono šta je u nika davna vrimena krasilo I nosilo igru Ajduka, pozitivni  bezobrazluk , samo triba imat srca  i ono malo među nogan za bit taki , bit mangup i kazat:

-Nije gotovo kad je gotovo, vengo kad ja kažen da je gotovo.

Krenija sam polako s noge na nogu, na rivi sreja  ekipu, Željka Petka i njegova ratna dva brata. Priko Matejuške i Zapadne obale, koju su obukli u lipi  novi  veštit, krenija san priko ACI-ja na lokubran i stine,  bacit pogled na  Split i Dalmaciju, da me nostalgija mine.

Puca pogled na pučinu, na Brač, Mosor i  bijakovsku veličinu , a Split i palača ka na dlanu, pogled na lipotu, još jednom veliko fala caru Dioklecijanu.  Kampaneja  svetoga Duje, kojega se još uvik moli i štuje, sve to sa visine budno gleda , mora bit nikog reda.  Sija san na stine , guštan u lipoti modre  pučine, slušan kako se val razbije o kamen,  kako se grle, pričajuć svoj price ispraćajuć brodove, ribare i kaiće.

 

Pale se ferali veliki i mali, svitli grad,  meni se čini ka nikad do sad. Sumrak  polako pada, noć se prikrad a ja guštan u mirisu mora i šumu  vala, koja je za mene likarija velika i mala.  Vatan kadrove palače i rive, splitske noćne lipote.

P:S:

Ma i u Wc kad čovika stisne, razgovor ne utihne, možeš čut razgovore  sitne. Saću s pjace uvatit uru i i krenit u malu avanturu laškat pritisak sebi i mijuru. Dolazin u Wc, a gospođa veli da je velika  4 kune, mala 2 kune, platiš i guštaš i rugaš se sa ciln sviton.

Olakšan peren ruke na lavoru, kad dolazi još jedan sa aparaton i potribon nužnon.

Koliko je Wc?

-Šjor, Wc ti je širok pojam, daj malo skrati.

-Kratko  –  reče fotograf,  plati dvi kune  i krene do pisoaara

Ja san puka od  smija, jer nisan nikad čija za taku nužnu potribu.  Izlazin iz Wc-a i slušan primopridaju dužnosti zaposlenica.

-Ova plastična kanta vanka  ti je naša!

-Nemoj da ti ko  baca smeće !

-Neka bacaju di got oće, al tu neće!

Slušan, smijen se i gledan  kako baca  na pločnik  nike dvi vrićice  otpadaka. Vako nešto nema nigdi na svitu ima samo u našem Splitu.

-Ludega li grada – reka je šjor Svitlost.

FIJERA – RAB

PLITVIČKA JEZERA

NACIONALNI PARK

 

 

 

 

 

 

#nature #travel 

 

 

 #nationalpark

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SINJ

Nalazite se na hrvatskom jugu, na maloj udaljenosti od Splita, u carstvu voda, polja i kamena. Dobrodošli u grad Sinj i Cetinsku krajinu koja vas zavodi svojom bogatom kulturom i stoljetnom tradicijom. 

You are situated in the Croatian south, near Split, in the paradise of water, fields and stone.

Welcome to the Town of Sinj and the Cetinska Krajina Region and experience the seduction of its rich culture and age-old tradition.

ALKA

 

U čast svoje nebeske zaštitnice, Gospe Sinjske, koja je prema predaji, i otjerala Osmanlije (”vidješe ženu u bijelom kako hoda zidinama Sinja”), kao vječni zavjet odanosti i poštovanja, Sinjani će utemeljiti vitešku igru Alku, i tako svake godine, prve nedjelje u kolovozu, oživjeti slavnu pobjedu.

In honour of its heavenly patroness the Madonna of Sinj, who, according to the tradition, forced the Turks into flight in 1715 (”a woman in white was seen, walking on the walls of Sinj”), as an eternal vow of devotion and respect, the people of Sinj instituted the Alka – the knights tournament of Sinj, and thus each year on the first Sunday in August the glorious victory is revived.

 

 

The Tournament of Alka originated at the time when there were many similar knightly tournaments throughout Europe. All of them have now fell into oblivion, except the Alka Tournament of Sinj, which is at the dawn of its tercentenary and under protection of UNESCO as world intangible heritage. The Alka Tournament is a symbol of the struggle for freedom, peace and hearth, for faith and hope. It unites the past and the future, praises the honour and integrity, the customs of our ancestors, heroism and bravery.

 

 

 

 

Tekst prezet s stranica

Turističke zajednice grada  Sinja

http://www.visitsinj.com/hr

 

 

RAB – GRAD SA ČETIRI ZVONIKA

“Svuda pođi, kući dođi”
Narodna poslovica koja nam u malo i u kratko, jednostavno kaže životnu istinu.
Danas je drugo vrijeme, vrijeme putovanja i turizma, pa bi ovu poslovicu mogli malo izmijeniti, dati joj pečat današnjice i kazati:
“Svukud je na odmor i ljetovanje poć, ali na otok Rab moraš doć.”
Tko nije stupio na ovaj prekrasni otok ne zna što je izgubio.
Došavši po prvi puta na ovaj mali kutak ljepote, ostao sam fasciniran ljepotom cijelog otoka a ponajviše samog grada Raba.
Šetajući gradskim kalama i trgovima, “zapisujući” fotografskom aparatom kulturnu baštinu, doslovno se može vratiti u povijest kroz priče koje nam priča svaki kutak, kalu i trg .
Jedan poseban mir koji vlada na Rabu svakom gostu nudi ugodu odmora u prekrasnom prirodnom ambijentu koji se stapa s kulturnom jezgrom grada. Beskrajne šetnice uz kristalno čisto more i domaćine “mekane” i spremne pomoći da se što bolje osjećate u gradu.
Rabska fjera je vrh kulturnih događanja i u večernjim satima nakon otvaranja Rab se na trenutke vraća u daleku prošlost i svojim gostima u tri dana nudio jedan spoj prošlosti i današnjice, nestvaran osjećaj ali ugodan.

 

RAB BY NIGHT

2018-07-28-23-17-54

 

 

_DSC3657

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_DSC3654

 

IMG_20180728_011958_313

 

_dsc24167020496931746726619.jpg

 

 

_dsc24385083965141460934306.jpg

 

_dsc24374799107442199319722.jpg

 

_dsc24336154906954094619315.jpg

 

_dsc24277257057674322759168.jpg

 

_dsc24411505820336407929240

 

img_20180725_005936_1964569199932222993723.jpg

 

_dsc24393190151417258615651.jpg

 

_dsc36547754839332143943744.jpg

 

 

_DSC2901

_DSC3653

 

_DSC3441

 

_DSC3651

 

_DSC3434

RABSKA FJERA – PONOĆNI VATROMET

RABSKA FJERA BY KLAO

ĐURĐEVAČKI PICOKI

Kolaži45 – kopija

Hrvatska u razglednici

 

 

 

 

 

 

 

Pogled na ljepote Hrvatske – Kolaž fotografije gradova 

 

ADVENT IN ZAGREB – ADVENTSKI UGOĐAJ NA FONTANAMA

CHRISTMAS ATMOSPHERE AT FONTANA

FOOTNOTES ON THE CROATIAN BRACELET COMMUNITY

 

OPG KLAJO