Krajem sedamdeseti se u Splitu pivalo i skladalo na veliko, a kod nas u Čaporicama blago se čuvalo, za balunon trkalo. Čitali bi i pisali […]
ZAGORA ME RODILA
ALKARSKA POVORKA
304. SINJSKA ALKA
TRILJSKA GROTULJA
Od davnina se žene darivala i ukrašavala, dičilo sa ženskim rodom. Izrađivao se nakit od sveg i svačega, da bi se danas nakit izrađivao […]
DANI KOMINA PURE I BRONZINA
Skupi se naroda sa svi strana, a s osmjehom ih dočeka Bravić Grgić Ana, predsjednica udruge “Pokrenimo Tijaricu” sa svojim timom volontera već šesnaestu godinu.
CROATIO ZEMLJO LIJEPA LI SI
Nisan čovik koji se voli dičit cvićen, nego zemljon. Volija bi vidit u tim tenutcima meni drage ljude i ljude koje cijenim, s njima podilit trenutak kada ću napraviti još jedan korak, tako kratak, a opet sladak, koji nestaje ka rosa s prvim zrakama sunca. Podilit taj mali koračić koji je za mene korak od sedan milja.
ANDRIJICA ŠIMIĆ ZAIGRA ZA AJDUKA
Nije odma pošlo kako triba i nismo se anjci niti okrenuli, a znoj nas je probija kad je počelo puštat na sve strane. Davali su nan golove onako, ko od šale, ko je moga i pomisliti da bi se štogot tako moglo dogodit, kanda smo upali u provaliju. Nakon prve utakmice i velika veselja, kad smo od sriće skakali do neba, sad su nan svi brodi potonili. Bija je to dan žalosti, bolje rečeno noć žalosti, jer je utakmica završila iza devete ure.
POGLED SA STAROG GRAD – SINJ
BOB STAZA NA LUČIDBI
Dolaskom kući onako promrzli i mokri izujemo gumaše i stavljamo i bliže peći da se osuše, teškom mukom skidamo sukljene bičve koje su natopljene snigom. Prilipili smo se uz peć da se zgrijemo, da što prija budemo spremni otić na Lučidbu na strminu di ćemo se skupit i mi i Njijovići, svi zajedno.
CETINA KAD ZAPIVA
Bolje da nestane selo nego običaji, izreka je to odavnina. Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja vrijedno radi na prikupljanju i očuvanju kulturnog bogatstva kao […]
SALAUKOVINA
Ljubi je srce sve jače tuklo, stra je vlada čitavin tilon, a sedmogodišnja djevojčica više nije znala di je. Kretala se naprid, računajuć da će puton srist ćaću. Munje su sivale, nebo se otvorilo, kiša je već jako padala, a Ljuba je grčevito držala lumbrelu pod rukom. Ne znajuć di je i slušajuć kreštanje pokoje tice zalazila je dublje u borovu šumu. Sunoćalo se, a kiša je pljuštala, potoci su tekli sa svi strana.
TERENSKE ZAVRZLAME U MOSTARU
Po završetku rata polagano se vraćamo u svakodnevicu i prebacujemo se iz ratne prošlosti u mir sadašnjosti, dva dijametralno suprotna načina funkcioniranja, no što se […]
USKRSNI DORUČAK NA OTVORENOM
Na Uskrsni ponedjeljak u Sinju se održala po treći put manifestacija pod nazivom : “Uskršnji doručak na otvorenom” Mirisala je i odisala svim onim čim […]