Petaši iz Čaporica

Krajem sedamdeseti se u Splitu pivalo i skladalo na veliko, a kod nas u Čaporicama blago se čuvalo, za balunon trkalo. Čitali bi i pisali dok bi ovce i krave čuvali. Nakon prva četri razreda završena u Čaporicama, u Trilj smo pošli u peti razred. Jutrom bi čekali Nevoseljku, a tarabasom bi se iza podne kući vraćali. Nije bilo puno auta ni autobusa, tek jutrom Nevoseljka, u podne tarbasa, oko šest uvečer Budimirka pa ako si uvatija dobro, ako ne išli bi tri kilometra pješke. Nije to za nas dicu bija velik problem, otkuće bi se zaputili, uz  Aram bi pričimicon uzletili i spuštili bi se do ispod Grijovića. Prija okuka na Pribojima i Guvinama nizbrdicon bi sletili  na stari put i učas bi izbli na Predvojničku, na ulaz u Trilj. To bi ka od šale pritrkali kad bi Read More…

TRILJSKA GROTULJA

  Od davnina se žene darivala i ukrašavala, dičilo sa ženskim rodom. Izrađivao se nakit od sveg i svačega, da bi se danas nakit izrađivao kao bižuterija, ali i kao i vrlo vrijedan nakit čija se vrijednost izražava ponekad u ogromnim ciframa.       U triljskom kraju odvajkada se s koljena na koljeno prenosila grotulja. Moglo bi se kazati da je grotulja vrlo jednostavna  ogrlica od oraha, kojom se djevojci davalo do znanja da se sviđa momku.
Djevojke su primajući grotulju prihvatile i daljnje udvaranje momka, ukoliko im se sviđa.  Samim primitkom grotulje djevojka nije imala imala nikakvih obavezu prema mladiću.
Tako se znalo dogoditi da su pojedine djevojke imale i više grotulju i kao takve su” vrijedile”više.
Na izložbi “Croatio zemljo Read More…

DANI KOMINA PURE I BRONZINA

Svako misto svoju feštu ima, svako misto ima svoj dan, a Tijaričani imaju komin i brozini, svake godine zamišaju puru i uštipke ispeču.         Skupi se naroda sa svi strana, a s osmjehom ih dočeka Bravić Grgić Ana, predsjednica udruge “Pokrenimo Tijaricu” sa svojim timom volontera već šesnaestu godinu.             Skupi se staro i mlado iz Cetinske krajine i Hercegovine, kulturna društva, čuvari baštine hrvatskoga naroda, nošnji i narodnoga plesa. To je posebna prilika za mnoge omirisati jela pripremana na prirodan način, bez struje i pećnice, kušati puru i uštipke od brašna iz mlinice.         Sve je to veoma bitno kako bi današnjim naraštajima prenijeli ljubav Read More…

CROATIO ZEMLJO LIJEPA LI SI

Evo se spreman kod moje Ane Bravić-Grgić na feštu koju organizira sa timom, po 16-ti putna na Tijaricu  na ” Dane komina, pure i bronzina” postavit ka niki umjetnik izložbu moji fotografija pod nazivom “Croatio-zemljo-lijepa-li-si” , ka pravi čovik sa sela, drito na komin. Nisan čovik koji se voli dičit cvićen, nego zemljon. Volija bi vidit u tim  tenutcima meni drage ljude i ljude koje cijenim, s njima podilit trenutak kada ću napraviti  još jedan korak,  tako kratak, a opet sladak, koji nestaje ka rosa s prvim zrakama sunca. Podilit taj mali koračić koji je za mene korak od sedan milja. http://klajo-blog.com/croatio-zemljo-lijepa-li-si/ Mnogi neće moći doći, ali znan da će bit dušom uz mene. Srce se moje raduje, duša vam zahvaljuje.     &nbspRead More…

ANDRIJICA ŠIMIĆ ZAIGRA ZA AJDUKA

E dica moja, lako ti je danas bit pametan kad imate i tičjega mlika, danas kad ima tableta za sve bolešćine, pa ni to nije dosta nego se tableton danas telefonira, moš na tabletu iti pisat. Ma nije uvik bilo  tako, bilo je za zemana nestašica od svega i svačega, od benzne, ulja, faksa, kave. Ma i novinu nije bilo lako pročitat, triba je dobar sto za rasprostrit je, koliko je bila velika. Bidni  siromaji koji su spavali po klupan u parku, mogli su se pokrit sa dva lista novine ka lancunon, ako bi ima sriće uvatit koji list. Nije bilo svagdi ni letrike, voštane sviće su još uvik digdi gorile. Stari svit nije zato puno benda, naučija je ki magarac nosit na sebi, kopat i orat, nije pita ni zašto ni kako. Od davnina se tako živilo, pa se nije glavon zato od zid mlatilo.Read More…

BOB STAZA NA LUČIDBI

    Zima je stigla na vrata, vrime je stalo, jutrom je osvanija bili pokrivač. Bura puše i fijuče između kuća, poigrava se pahuljicama, ubacuje snig kroz pukotine drveni vrata u kuću, igra svoj ples. Izvlačimo se iz tople postelje i oblačimo, pripremamo se za izlazak na snig. Oblačimo gaće i đemper, na noge sukljene bičve, gumaše mažemo korom od slanine da bi držale bolje na snigu, nestrpljivo  iščekujuć izlazak vanka. Sve je zabililo, snig škripi pod nogan. Prtinu su stariji već ugazili ali nami nije zanimljivo ako ne zagazimo do kolina u snig. Rade se prve grude, rukama mirimo ladnoću, bura vrlo brzo probija robu i uvlači se pod kožu,ulazi u kost, prsti postaju crveni, snig grize. Dok bura vije oko nas, skupljamo se i krećemo prtinom prema školRead More…

CETINA KAD ZAPIVA

Bolje da nestane selo nego običaji, izreka je to odavnina. Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja vrijedno radi na prikupljanju i očuvanju kulturnog bogatstva kao dio nasljeđa naši stari.  Ponajprije tu je pisma, koja je kroz povijest krijepila dušu i ličila rane naroda Cetinske krajine. Narodna nošnja je također od neprocjenjive vrijednosti. Prikupljajući i obnavljajući narodnu nošnju brinu o kulturno identitrt Cetinskog kraja, da bi ga sutra prenjeli nekim novim zaljubljenicima, sačuvali za buduća pokoljenja. Šudar, krožet, oplećak, kotula, ječerma i traverša čine nošnju koju su žene Cetinske krajine nosile od davnina. Nošnja se brižno čuva i priprema za posebne prilike kada se okupe i zapiivaju žene sa Cetine. To je bogatstvo koje nažalost nagriza gRead More…

SALAUKOVINA

  Kad sv. Ante pokuca na vrata do Velike Gospe nema kiše ni blata. Lito se ravnalo i brojilo po svecima, nije bilo sata ni kalendara. Dalmatinska zagora je gorila, suša bi narod i živinu morila. Poslin toga kiše bi bilo malo i ritko, tek pokoja salaukovina.  Nije bilo prognoze, narod je čita vrime, pratija oblake i nebo, baš ko Indijanci i čin bi ugledali oblak znali su šta se sprema. Dan je bija težak, a poslinpodne se sparina uvukla u svaki ćošak, teško se disalo. Đula ugledala kako se sperilo na Mosoru pa je bez velikoga promišljanja dozvala Ljubu, svoju curicu koja je tek zenila na svit. -Ajde brže uzmi lumbrelu i veselo pođi na Gola brda, prid ćaću. -Ćaća se vraća iz Splita s posla pa je reka otić  pogledat loze i grožđe. Ljuba Read More…

TERENSKE ZAVRZLAME U MOSTARU

Po završetku rata polagano se vraćamo u svakodnevicu i prebacujemo se iz ratne prošlosti u mir sadašnjosti, dva dijametralno suprotna načina funkcioniranja, no što se mora nije teško. Krenuli smo na posao, tko nije izgubio radno mjesto. Polovicom 96-te ekipa Mjau mjau, u koju se Ivica polagano vraćao, krenula je na novi teren, u novu državu pa će i terenska biti obilatija. Radove na Neretvi  bilo je potrebno izvesti u roku od tri mjeseca. Rane od rata su vidljive na svakom koraku,  još svježe i bolne, pa mnogi nisu objeručke prihvatili odlazak na doobro plaćeni teren.                    Vrlo brzo ušavši u poslovnu rutinu, radeći “marginalne” stvari pospremamo u zatiljaRead More…

USKRSNI DORUČAK NA OTVORENOM

Na Uskrsni ponedjeljak u Sinju se održala po treći put manifestacija pod nazivom :  “Uskršnji doručak na otvorenom” Mirisala je i odisala svim onim čim Sinj i Cetinska krajine pričekuju goste. Od samog blagdanskog stola ispunjenog tradicionalnim uskršnjim jelima i poslasticama, do “hostesa” od 8 do 88 godine.     Sve je to ukrašeno nezaobilaznom narodnom nošnjom cetinskog kraja, protkano pismom mješovitog gradskog zborom grada Sinja i točkom sinjskih mažoretkinja.       Sve se odvijalo kako i priliči današnjici. Tri dame u glavnim ulogama od predsjednice turističke zajednice gospođe Monike Vrgoč, gradonačelnice gospođe Kristine Križanac pa do voditeljice programa gospođe Božene Romac.
Medijski je zabilježila HTV noRead More…