Category Archive : MALO MISTO

DANI KOMINA PURE I BRONZINA

Svako misto svoju feštu ima, svako misto ima svoj dan, a Tijaričani imaju komin i brozini, svake godine zamišaju puru i uštipke ispeču.

 

 

 

 

Skupi se naroda sa svi strana, a s osmjehom ih dočeka Bravić Grgić Ana, predsjednica udruge “Pokrenimo Tijaricu” sa svojim timom volontera već šesnaestu godinu.

 

 

 

 

 

 

Skupi se staro i mlado iz Cetinske krajine i Hercegovine, kulturna društva, čuvari baštine hrvatskoga naroda, nošnji i narodnoga plesa. To je posebna prilika za mnoge omirisati jela pripremana na prirodan način, bez struje i pećnice, kušati puru i uštipke od brašna iz mlinice.

 

 

 

 

Sve je to veoma bitno kako bi današnjim naraštajima prenijeli ljubav prema kulturnoj baštini koju imamo, a koja se prenosi s koljena na koljeno.
Pokrećući Tijaricu u dva dana pokrene se i Zagora koja sve više osjeća vrijednost ovakvih okupljanja. To je bitan kotačić u očuvanju života na dalmatinskom kršu, ovakvim će priredbama sve više dobivati bitku za život.

KRK I MALINSKA

Krenuvši u susret otoku Krku, za mene nepoznanici o kojoj mnogi pričaju u superlativima, očekivanja su visoko podignuta. Ponekad doživljaj “uništimo” sami, ne primjećujući sve oko nas kada se nađemo u vremenskom škripcu, još k tom kada imaš feler da si prije nekoliko dana posjetio jadranske dragulj Hvar.

 

 

 

 

 

No, ipak i kratak pogled na jednu malu oazu u Malinskoj odaju dojam da se radi o prirodi i baštini na koju se budno pazi i brine o najsitnijim detaljima.

 

 

 

 


Nakon prvog dana i posjeta gradu Krku, odlazim na otvaranje izložba fotografija »Fotografski CV: Baština mora i gora« u sklopu koje će biti izloženi radovi sedam odabranih autora koji prikazuju prirodnu i kulturnu b
aštinu Primorsko-goranske županije u staroj gradskoj jezgri, gdje su u izboru našle mjesto i četiri moje fotografije. Ostajem pomalo iznenađen izložbenim prostorom koji nakon prvotnog iznenađenja ipak sjeda na svoje.

 

 
 

 
 

 

 

 


Sve se uklapa u prostor gradskog trga i trodnevne manifestacije nazvane »Curicum Vitae: Povijest grada Krka«. Tim događanjem, iniciranim, osmišljenim i realiziranim od triju udruga – Centra za znanstveno-istraživački rad i popularizaciju arheologije ZipArh, Eko udruge Vilino Polje iz Mostara te krčkog udruženja Kreativni Krk – započet je program koji ima nakanu postati redovitim ljetnim događanjem.

 

 

 

 

 

 

 

 


Cilj manifestacije je posjetitelje “provesti povijesnim stazama” grada Krka tijekom 2,5 tisućljeća njegova postojanja i približiti povijest tog otočnog grada njegovim stanovnicima, ali i stranim gostima.. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon kratkog boravka slijedi povratak u Malinsku večernju idlu.

 

 

 

 

 

 

Nakon malog odmaka od otoka sa sobom nosim dosta dobri fotografija ali i jedan drugačiji pogled na Jadran. Još uvijek “nosim” mirise koji se isprepliću i stapaju u jedno veliko zeleno bogatstvo. Vrtovi i okućnice su očaravajućim melem za oči i dušu, njegovani vrijednim rukama morskih vukova i vila.

 

 

 

 

 

 

 

Samo još jedna potvrda o bogatstvu i raznolikosti naših prirodnih bogatstva koje smo dobili na dar da ih čuvajmo i s ljubavlju njegujemo.

 

 

 

 

Sveti Antun Padovanski – Voloder

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Karlobag

Uske male kale i kameni ljepotica koje su se priljubile jedna drugoj, da ih bura ne otpuhne u more, imaju neku svoju priču a povrh Karlobaga crkva kamena stoji kao vojnik zaštitnik koji čuva stoljećima grada od svih koje bi poželjele staviti ruku i ugasiti tu kamenu ljepotu.

Malo mjesto na kraju svijeta moglo bi se kazati, pošto je danas spletom okolnosti cestovnog umrežavanja ostalo negdje sa strane.

 

To je dojam koji steknemo samim prolaskom Jadranskom magistralom, kroz Karlobag bez zaustavljanja. Kada iz daljine vidimo to malo mjesto kako se uvuklo Velebitu u krilo dojam je kao da vidimo malog dječaraca kada ustukne pred nepoznatim prolaznikom pa grčevito prigrli majku.

No, ne vjeruj mačku u vreći, ne kupuj na neviđeno, pa tako ne prosuđuj ni Karlobagu a da ne zastaneš i uvučeš se u tu kamenu ljepotu gdje Velebit grli morske dubine.

Uske male kale i kuće, kameni ljepotica koje su jedna drugoj u zagrljaju, da ih bura ne otpuhne, imaju neku svoju priču a povrh Karlobaga crkva kamena stoji kao vojnik zaštitnik koji čuva stoljećima grada od tuđina koje su poželjeli staviti ruku i ugasiti tu kamenu ljepotu.

Karlobag, taj mali raj očarava svojom jednostavnošću,  osjetimo  energija naizgled surovog i škrtog kraja. Na trenutak  možemo otploviti u bogatu prošlost i razmišljati o bitkama koje su karlobažani vodili  braneći taj krš i morske dubine, svjedočeći o ljubavi čovjeka tog kraja i hrabrosti da ostane i opstane boreći se s prirodom i otimačima.

LOPAR

 

 

Kninska tvrđava

 

 

Zapadno od Knina uzdiže se srednjovjekovna tvrđava podignuta sredinom 10. stoljeća konačni je izgled dobila početkom 18. stoljeća., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju nadovezuje sa sjeverne strane. Tvrđava je jedna od najvećih fortifikacijskih građevina u Dalmaciji. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su međusobno povezani pokretnim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrđave, dok su srednji i donji grad sagrađeni u kasnome srednjem vijeku. U početku 18. stoljeća na gradnji zidina kninske tvrđave radili su i domaći majstori Ivan Macanović i njegov sin Ignacije. U tvrđavi je bio smješten Muzej hrvatskih starina (danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), osnovan 1893. Na brdu Spasu otkriveno je kasnoantičko i starohrvatsko naselje.

RAB

 

 
 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

 

 
 

 

 
 

 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 
 

 

 

SVETI JURAJ KOD SENJA

 

 

 

 

 

Sveti Juraj (Jurjevo), malo mjesto za veliki odmor, naselje  udaljeno 10 km južno od Senja. Prilikom
dolaska u to malo mjesto prvi dojam je mir i toplina koje dobijetu u kontaktu s
domaćinima. Sveti Juraj tipično je primorsko mjestašce smješteno u zaljevu s
čije se jedne strane nalazi brdo Gradina, a s druge otočić Lisac.

 

 

 

 

Na starom groblju uz more još uvijek se mogu vidjeti ostaci crkve Sv. Filipa i Jakova koja se spominje još u srednjem vijeku. Groblje s ruševinama srednjovjekovne crkve sv. Filipa i
Jakova nalazi se ispod današnje župne crkve sv. Jurj. Crkva sagrađena najvjerojatnije u 13. st. Sačuvana je u
gotovo cijeloj svojoj prvobitnoj visini. Svetište joj je okrenuto prema istoku,
a glavno pročelje prema zapadu. Te su ruševine najznačajniji spomenik gotičke
arhitekture pod Velebitom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZADAR

Frankopanski plemićki grad Brinje

 

 

U prošlosti plemićki grad moćne obitelji Frankopan, da bi kasnije pao u nadležnost Vojne krajine i postao prva linija obrane protiv Turaka. Tijekom godina utvrda je polako propadala, tako da je danas od nje ostala samo kapela sv. Trojstva i ulazna kula, dok se neki drugi dijelovi mogu raspoznati samo u tragovima temelja. Kapela sv. Trojstva jedna je od najbolje sačuvanih spomenika tog tipa iz srednjeg vijeka.

 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 
 

 

 

Stari grad Pag

Stari grad Pag nalazi se kilometar južno od današnje gradske jezgre. Nekada veliki i bogati grad, danas je bogato arheološko nalazište i svetište. Sačuvana je Crkva sv. Marije u romaničkom stilu u kojoj se nalazi kip Majke Božje te ruševine franjevačkog samostana.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pažani tradicionalno svake godine na dan Velike Gospe hodočaste iz Starog grada prema novom Pagu noseći kip Blažene Djevice Marije.
Zavjetna procesija pojavila se 1885. godine. U gradu Pagu se 1852. godine pojavila kolera koja je harala u intervalima. Da bi se spriječila zaraza, tih godina iseljena su sva groblja iz grada i crkava. Na dan Vele Gospe davne 1885. godine Pažani su se spontano okupili u Starome gradu oko Gospina kipa, moleći ju da spasi ljude od opake bolesti. Uzeli su na ruke Gospin kip i doveli ga u pašku Zbornu crkvu. Zadnje žrtve kolere pokopane su 16. kolovoza te godine, na blagdan Sv. Roka. Tada su se Pažani zavjetovali da će svake Velike Gospe donijeti kip u Pag i da će ona 22 dana, do Male Gospe, biti u Zbornoj crkvi kako bi joj vjernici zahvalili i molili se za spas, zdravlje, mir i ljubav.

 

 

 

 

 

 

 

 

Unutar samostanskog dvora nalazi se bunar sa pitkom vodom. Prema legendi, za jedne strašne suše Pažani su se obratili Majci Božjoj za spas. Jednog jutra, nakon dugih molitvi, samostanski bunar je osvanuo pun vode i spasio Pažane od suše.

Jedan od najznačajnijih događaja koje grad pamti je Povelja Slobodnog Kraljevskog grada koju je Bela IV podario gradu 30.03.1244.godine  nakon što se vratio na prijestolje, u znak zahvale što su mu Pažani pružili utočište i pomogli mu u obrani od neprijateljske konjice koja ga je napala. Nakon toga slijedio je brži gospodarski i kulturni razvoj.

RAB

 

 

 

SINJ

 

 

 

 
 
 
 

 

 

 

 

 

 
 

 

 





Remnants of the old fortress, that the people
of Sinj simply call the Town, have been faithful to watch over Sinj even today,
after the passage of centuries. It harboured the people and soldiers during
Turkish invasions, guarded and protected the weak, resisted invaders. In the
centre of the fortress there was St Michael’s church in which, on the altar of
St Barbara, the Franciscans from Rama laid the precious and miraculous image of
the Mother of Mercy. In 1699, through the advocacy of Father Pavao Vučković, in
the town at the foot of the old fortress the building of St Mary’s church
began. The church was completed in 1712.


Izvor:  Turistička zajednica Sinj                                       www.visitsinj.com/hr                                       

 

 

 
 
 
 

 

 
 
 

 

 
 
 

 

 
 
 
 
 
 

 

 

 
 
 

 

 
 
 

 

 

 
 
 
 

 

 
 
 

 

 
 
 
 

 

 
 
 

 

 

 

 

 
 
 
 

 

 
 
 
 
 

 

 
 
 

 

 
 

 

 

 

 
 
 
 
 

 

 
 
 
 
 

TRILJ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvorac Prandau – Mailath, Donji Miholjac

U samom centru Donjeg Miholjca nalazi se  dvoraca obitelji Mailáth. Stariji, prizemni dvorac, jedna od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađena je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasnobaroknom stilu a bila je i prva koja je u mjestu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje. Gradnja novog dvorca počinje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu.





 

Old castle,  was built
in 1818 for the aristocratic Prandau family. The building was constructed in
late Baroque style and it was the first to be covered with roof tiles in its
entirety. It has two parlors, fourteen rooms and several kitchens and pantries.
In the park surrounding the castle a glasshouse for tropical and winter plants
was also built. Construction of the new castle begun in 1903 after the visit by
Emperor Francis Joseph to Donji Miholjac. Administrator of the Miholjac manor,
Count Ladislav Mailath built it in English Tudor style, which is abundant with
numerous towers, mansard windows and spacious terraces and balconies. Building
has 50 rooms with circa 3,500 square meters of usable space. The interior was
decorated with count’s hunting trophies from trips to Asia and Africa.

 

 Castle possessed its
own source of electric energy, a water supply system and central heating with a
combination of tile stoves and open fireplaces.

 

 
 
 


SAMOBOR

 

 

 

 

 

 

 

 

KRIŽEVAČKI ZVONICI

 

 

” Dođi da vidiš i poželjet ćeš ovdje da živiš.”

Ako dođete u Križevce imat ćete što vidjeti, u čemu uživati. To je mali gradić s prebogatom poviješću i kulturnim bogatstvima na koje su križevčani izuzetno ponosni i koje njeguju s velikom ljubavlju. Na malom prostoru se “natiskalo” više crkvi i kapelica.

Crkva sv. Ane,
Crkva sv.Križa,
Crkva sv Marka Križevčanina,
Crkva Majke Božje Koruške,
Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva,
Kapelica sv. Roka
Kapelica sv Florijana.

Križevci su grad bogate i slavne prošlosti, poznat po svojem kulturnom i graditeljskom nasljeđu, grad u kojem su se nekad održavali hrvatski državni sabori, grad škola i na što su posebno ponosni rodni grad trećeg hrvatskog sveca sv. Marka Križevčanina.

 

U crkvi sv. Križa je 1914. godine postavljena uljena slika na platnu Krvavi sabor u Križevcima 1397., najveće djelo Otona Ivekovića, hrvatskog slikara koji je inspiraciju nerijetko tražio u povijesnim likovima i događajima. Naziv “krvavi sabor” je prvi dao povjesničar i kroničar Baltazar Adam Krčelić u 18. stoljeću.

 

“Križevački štatuti” su prvi pisani pravilnik o tome kako se treba vladati u veselom drušvu. Poštivajući pravila tog zakona križevčani će vas vrlo rado primiti i ugostiti u svojim domovima. IIma ti još mnoštvo kulturnih događanja tijekom godine počev od “Križevačkog velikog spravišća” koje se ujedno i slavi kao dan grada  9.-11. lipnja 2017.

 

 

Križevačko veliko spravišče tradicionalna je pučka svečanost i kulturno-povijesna manifestacija. Temelji se na legendi iz 13. stoljeća koja govori o pomirbi „križevačkih purgera“ i „kalničkih šljivara“ te na Križevačkim štatutima, popularnom vinskom ceremonijalu i prvim pisanim pravilima o ponašanju u veselom društvu i za punim stolom.

 

 

ZLATNA BULA

Dokument kojim je Bela IV. proglašavao slobodne kraljevske gradove je Zlatna bula, a nju su između ostalih dobili Gradec i Samobor 1242. godine, Jastrebarsko 1257. godine. Križevci Zlatnu bulu dobivaju 1253. godine. Zlatnom bulom gradovi su bili izuzeti od vlasti velikaša, na čijem su se području nalazili, te podvrgnuti izravno kralju. Gradovi su uživali samoupravu: sami su birali gradskog suca i upravu, te samostalno upravljali gradom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Makarska

 

 

 



The
city of Makarska is a famous tourist location.  It is well known for its 2 kilometers long
sandy beach, a beautiful promenade in the city centre lined with palm trees and
surrounded by luxury hotels and many tourist facilities and sites.  Makarska is a small city that provides all
types of fun both for children and adults. Besides its beautiful beaches
visitors can enjoy the rich Mediterranean vegetation and natural beauties.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OMIŠ

Omiš is a town and port in the Dalmatia region of Croatia. The town is situated approximately 25 kilometres south-east of Croatia’s second largest city, Split.


 

 




  Fortress of Mirabela




Just above the roofs of the old town, as a permanent reminder of the glorious pirate history, stands one of the most famous Omiš landmarks – the fortress of Mirabela.

The old pirates of Omiš used Mirabela as a lookout over the Channel of Brač, so that rich merchant ships had no way of sailing along the coast of Omiš unnoticed. The fortress itself was built in the 13th century, and, interestingly enough, its age was in fact determined based on an old Byzantine coin that some visionary pirate had obviously thrown into its foundations, making it much easier for future generations to determine the age of this important fortress and  a long-standing witness of numerous wars and battles throughout the history in which it undoubtedly played a crucial role.


 

 



PARISH CHURCH OF ST. MICHAEL (EARLY 17. C.) WITH A BELL TOWER (EARLY 18. C.)


It combines the stylistic features of Gothic style, Renaissance and early Baroque. A lavish portal from the workshop of the Bokanić family from the island of Brač, a window rosetta, the statue of St. Michael and the coat of arms of Omiš dominate the church. The coats of arms of Venetian providurs are located above the side entrance. The new bell tower was built according to the project of the Venetian engineer Giovani Battista Camozzini. The church also contains valuable sacred works of art.

 

 

 

 

 




THE CHURCH OF THE HOLY SPIRIT (1585.)

It was built in the place of a Gothic church that was completely renovated in 1585. Located under the Omiš kaštel, right in the heart of the old administrative buildings of the commune (town office and the writing office, and near the providur’s palace) The altarpiece ˝The Descent of the Holy Spirit˝, was painted by Jacopo Palma Junior (early 17th century).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Firule i Zenta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

GOSPIN OTOK U SOLINU

                                      

Gospin otok, according to some sources, was the first settlement of Croats in this area. In the 10th century, on the site of today’s church, the Croatian queen Jelena has built two churches: that of the Blessed Virgin Mary and St. Stephen’s within which ruins the sepulchral slab of queen Jelena and of Jelena’s sarcophagus were found. There were many elm-trees on the Island so people called this church Gospa u Bristima (brist = oak tree, Gospa = Our Lady) while the well situated to the west of the church, whose water remained clear even after great rains, was called Gospin bunarić (Our Lady’s well).

Both of Jelena’s churches belong to the order of so-called double churches. According to the medieval habit, kings were buried in the church in which they were crowned so it is supposed that the church of Our Lady of the Island (Gospe od Otoka) was the coronation basilica. Today’s church was built on the same site , of approximately the same dimensions, where the fesitval of the Birth of the Blessed Virgin are celebrated In 1998, Pope John Paul the II visited this sanctuary and held a mass for the young people of Our Lady’s Island (Gospin otok).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TROGIR – Dođi da vidiš, da se diviš

Trogir is a historic town and harbor on the Adriatic coast in Split-Dalmatia County, Croatia. The historic town of Trogir is situated on a small island between the mainland and the island Ciovo. It is located 27 km west of the city of Split.

Since 1997, the historic center of Trogir has been included in UNESCO’s World Heritage list for its Venetian architecture.