Srce od kartona

  Jesen se uvukla u krošnje već odavno, lišće polagano pleše svoj zadnji ples a Svilaja čeka prve snježne pahuljice da zalepršaju najavljujući  zimu s bijelim ogrtačem. Čeka i pričekuje  Svilaja svako malo i nas ćukaše . Svi sveti su na pragu ali bez obzira nama je  poći ponovno  na prvu crtu.  U meni vlada nekakav nemir, u grudima stišće, u grlu grop.  To su dani za svakog posebni, kada slavimo i tugujemo s nebom i mrtvima. Dani kada zastanemo, na trenutak u mislima otplovimo na drugi svijet. Svatko se tih dana domu vrati, obitelji se prikupe, zajednički krenu na grob zapaliti svijeću, cvijećem svoje mrtve darivati.. Mene kao i moju satniju ipak čeka Svilaja a ja čekam sestru iz Zagreba prije polaska na Svilaju da se zagrlimo i svi zajedno bar na trenutRead More…

HEROJI DOMOVINSKOG RATA

Tko su heroji Domovinskog rata, gdje su, zašto ih se stidimo, zašto ih niječemo? Možda poput sv. Petra, zbog straha od progona i progonitelja, malo ćemo se sakrit, pa kad se pristane talasat i život ponovno poteče, biće kao da straha nikad nije ni bilo. Kad bi nas netko upita, tko su to heroji? Bilo bi tu odgovora kao u priči. Moga bi i sam kazat da sam heroj Domovinskog rata, da je svatko heroj tko je svoj život bio spreman žrtvovati za bolje sutra. Na to bi u Trilju mnogi rekli, još će sutra kazat da je Isus Krist. E sinko moj nisi ti kriv, kriva je majka priroda i otac karikaturist. Tako zna narod kazat, kako je otišau velike škole, da je priučija, otiša malo na kvasinu. Kako sad, nemam velike škole, nisam priučija, a još uvijek ne spadam među one koji su otišli Read More…

POGLED S ČUKE

Čovječe tko si, da mi moje daruješ? Prahu zemaljski sutra ćeš umrijet, a još danas umišljaš da kuglom zemaljskom drmaš!!!                                                                                            Zar zaista ne osjeti, tko je stvoren da drma, a tko Bogu da se moli? Moje ime je čast, prezime je ponos, a sve što ti moja stranka može ponudit je istina  i vjera.                                                &nbspRead More…

KLARIĆ BOŠKO (SPLIĆO) – ZA HRVATSKU KAO TIGAR

  Bili ste kvas, vaše srce bijaše tek mali komadić od kojeg se počela stvarati Hrvatska vojska, kao što Bog uze šaku zemlje i stvori čovjeka, tako i hrvatska mladost pokloni svoje srce da bi stvorili Hrvatsku vojsku.     Još i danas se sjećam sunčanog jutra, 23. srpnja 1990. godine, dana kada si krenu uz ulicu, bez suza, bez ispraćaja, nisi imao ni majke ni oca da te isprate, ni pas da zacvili, da zalaje, pozdravi te. Krenuo si u našu policiju. Na trnovit put, u susret svom domu, svojoj domovini. Ipak, svak te ispratio na svoj način, stariji sa suzom u oku i pogledom koji je padao na tvoja ramena. U mislima je svima samo jedno bilo: “Bože budi s njim, čuvaj ga, itekako će mu Tvoja zaštita trebati.” Krvava pRead More…

KRVAVO RAĐANJE SLOBODE

Kraj osamdesetih, osjećaju se neka nova strujanja, neki novi povjetarac. Šaputanja je prelaze u govor, tih i oprezan o nekom novom vremenu, o novoj snazi koja će donijeti slobodu. Mnoge generacije su živjele i umirale sanjajući slobodu, dan kada  će slobodno moći koračati uzdignuta čela zemljom Hrvatskom. Sanjali su dan kada će šapat  prijeći u govor. Ti snovi su grijali srca i krijepili dušu, davali snagu i čuvali vjeru o slobodi. O slobodi gdje ćemo biti svoji na svom.  Vjetrovi koji su zapuhali raspirivali su vatru. Spoj ljubavi prema domovini i vjera u slobodu podgrijavanu vatrom koja se  zapalila u tim danima  proizvodili su silnu energiju koja se osjećala na svakom koraku, nije se mogla više skriti. Ta energija je bila moćno  oružje koRead More…

BROWNING

  Još jedan dan na ratištu prolazi, sumrak pada naša grupa vrši pripreme za sutrašnji dan kada nam je zadatak poći iz baze na prvu crtu i zamijeniti drugi dio satnije. Nalazimo se u zaseoku Babići, u selu Potravlje. Jugo na mahove udara žestoko, nije ugodno prkositi udarima pa se nalazimo u kući uz vatru i prikraćujemo vrijeme, kako tko zna i umije, uglavnom su karte glavna zabava. Večer je poodmakla i pojedinci već hvataju prvi san. U nekom trenutku zazvoni telefon, službujući se javlja i razgovara sa zapovjedništvom bojne. Nakon razgovora obavještava nas da smo dobili zadatak prenijeti sanduke streljiva za browning, teškii mitraljez,  iz baze na prvu crtu. U prvom trenutku nam mnogo tog nije jasno . Kakav browning, kakvo streljivo i što se to u pol mrkle noćiRead More…

VELI VRH – SVILAJA

Početkom kolovoza 1993 godine ljetne vrućine su bile na vrhuncu, užarene sunčane zrake doslovno spaljuju prirodu i pretvarale je u spaljenu zemlju. Naša satnija dobiva premještaj s Debelog brda na Vrdovu i odlazimo na Svilaju u ispomoć vrličkoj satniji, prve bojne na Veli vrh. Prikupljamo se u Sinju u subotnje jutro dan uoči Alke. Iako u ratnom ambijentu Alka podiže tenzije u gradu, narod se okuplja i prkosi ratnim stradanjima i činjenici da je Sinj još uvijek na dometu neprijateljskog topništva. U 10 sati se ukrcavamo u autobus i krećemo preko Sutine i Muća do Ogorja gornjeg. Kod škole u Ogorju nas čekaju dva kamiona, Dajca, prekrcavamo se u koševe i krećemo u vrleti Svilaje. Putovanje se pretvara u neugodnu avanturu. Po grbavom putu kamioni skaču kao koze tako daRead More…

TATA TATA…

Nakon pogibije naših suboraca Milun Nediljka i Pavela Zdenka na Dinari život ide dalje. Ponovnim dolaskom na Dinaru na mjesto stradavanja u nama se bude emocije, tuga i bol. Gubitak prijatelja, ljudi s kojima smo dijelili dobro i zlu, u ekstremno teških vremenskih uvjetima, je nenadoknadiv. Ratno vrijeme ne ostavlja previše prostora za emocije i tugu pa se mora krenuti dalje. Borbene zadaće traže od nas punu pozornost i 24-satnu aktivnost. Povratkom s Dinare po dogovoru krećemo u selo Čaporice, kod obitelji Pavela. Odlazimo u tim trenucima za nas na mnogo težu zadaću od svih dosadašnjih borbenih zadaća. Stižemo u obitelj koja je izgubila oca i supruga. Tri mala dječaka su izgubila oca a još ne znaju što se točno dogodilo, što to točno znači. Najstariji Teo ima 7 godiRead More…