Nakon svega tog što su svi na mene istresli svu težinu i surovost bitke s planinskim vrletima i logičnog zaključka zapovjednika da su se događale situacije na koje nisam mogao previše utjecati i meni je prekipjelo pa sam i ja krenuo s protestom i ostavkom
Kategorija: PRIČE S RATIŠTA
Pozdrav svima a posebno vama Hrvatski branitelji
Nakon 28 godina i rata koji je ostavio iza sebe zločine za koje nitko ne odgovara. Hrvatski narod je suočen s jednom bezočnom doktrinom, ne Jugoslavenske vojske već Srbije, koja je ispisala knjigu surovosti i…
Predstavljanje knjige “BITKA ZA ŽIVOT” Sudjelovali su : Fra Ante Bekavac, predstavljač Don Dražen Hladuvka, predstavljač Jozo Klarić – Klajo, autor Križevci, crkva Majke Božje Koruške, 09. studenog 2019.
Nekako kada počnu prve kiše Srca naša kao da kucaju tiše Dok lišće polagano otpada Tijelom našim tuga ovlada Studen u kosti polagano se uvlači Dok sa sjetom razmišljamo o braći Još uvijek glas iz…
Iako su još uvijek postoje medijske blokade, najteže su one koje postoje u samom čovjeku. Zato svi oni koji su “oslobađali” Vukovar radeći strašne zločine, nikada neće shvatiti koliko je ljubav jača od mržnje. Nikad neće shvatiti da duh pravednika nitko i nikada nije slomio gazeći po ljudskom tijelu .
Bili ste kvas, vaše srce bijaše tek mali komadić od kojeg se počela stvarati Hrvatska vojska, kao što Bog uze šaku zemlje i stvori čovjeka, tako i hrvatska mladost pokloni svoje srce da bi stvorili…
Ni mržnja, ni bol, ni smrt koja se uvukla u vukovarsku bolnicu nije mogla izbrisat osmjeh na tvom licu.
Ovo je priča o ranama koje mnogi zadobiše u tami i podrumima zarobljeništva koje doslovno možeš osjetit, koliko je živa i bolna. Luka je smogao snage i tako vjerodostojno opisao tu borbu za goli život koja je protkana s prkosom i ljubavi prema svojoj domovini.
Kroz svoje tekstove kazao sam ponešto o sebi, a ponajviše o mojim suborcima, iskazavši svu bol i frustracije zbog omalovažavanja uloge hrvatskog branitelja.
Označeni i pogaženi padaju pod svojim križevima i gube svoju bitku.
Nismo to zaslužili!
Nečasne radnje pojedinaca su, nažalost, dio hrvatske stvarnosti u svim porama društva.
Priskrbili ste svojoj ćerci prekrasan stan o kojem nije mogla i sanjati, zapisa u predgovoru knjige don Josip, a ja mogu bez imalo premišljanja kazati da si don Josipe u stvarnosti postavio kamen temeljac ovom knjgom, za životni prostor u kojem će i moja cura imati svoju sobu.
Mirko je vodio sprovod, u tišini molio za pokojnika. Zvizdan je i dalje žario nesmanjenom žestinom, znojnih lica se polagano krećemo, ali kao da smo zaboravili na sve nevolje i monotoniju koja je ubijala. Sad smo imali preči stvari nego razmišljati o vrućini i muhama.
Sandri Vuknić Bulj i mnogim zaboravljenim medicinskim sestrama, heroinama Domovinskog rata od srca HVALA.
Mržnja u noći slavonskom ravnicom pleše krvavi ples
Svoju nemoć kriju, nad ranjenicima iskaljuju bijes
Tijelo prepuno udaraca i rana u noći zadnje otkucaje broji
Dok u redu čeka, Bogu se moli, krvavog noža i smrti se ne boji
Mongi “humanisti” koji su bili u skloništima, sada seciraju i traže i najmanju mrlju i sve to pravdajući svojim velikim srcem.
Pitamo se gdje su prije bili?
Što se tada nisu javljali, zbog čega nisu toliko ružno nasrtali na moju i tvoju Hrvatsku?
Pa možda zato što su se bojali za svoje dupe.
Zbog čega im humanost nije mogla zapet ni na wc papiru dok su brisali dupe?
Tada im nije ništa padalo na pamet, jer su branitelje osjećali kao snagu, osjećali su (strah)opoštovanje spram hrvatskog srca koje nije ustuknulo ni pred čelikom jugonemani.
Poklanjam Vam riječi ove
Sjećanje na Hrvatske branitelje poginule u Domovinskom ratu.
Život svoj domovini ste darovali
Ljubav i slobodu puku poklonili
Sa ponosom i tugom Vas se sjetim
Ima dana kada neznam šta ću sa sobom, kaže pisma i tužnu priču o jednom trenutku povijesti kroz koji je naš narod prolazija. Jučer je za mene bio dan koji ću sakriti u dubini duše,…
Nakon što nas razbiše kao kantu ni to nije dosta već nas odjeliše o naroda marketinški nas prikazujući kroz lažne naoćale tako da smo postali zasebna kasta sa svim mogućim povlasticama, od auta do proteza.
Neka Vam oproste djeca Vukovara koja su imali lošu sreću pa nisu otišla na more , jer tad sigurno ne bi izigravala heroje i slučajno poginula u prelijepim ruševinama Vukovara.
Žalosno je kada sebi čovjek uzima za pravo biti pametan, a drugog prozivati da bulazni.
Pozdrav od Hrvatskog vojnika koji nije nanio nikakvo zlo niti jednoj osobi srpske nacionalnosti.
Pozdrav od običnog čovjeka koji ne mrzi , oboljelog od Parkinsonove bolesti.
Bog vam bio u pomoći i oprostio Vam grijehe.
Gospodine s inicijalima zar smo mi građani trećeg reda pa nas možete koristiti ka topovsko meso, bez i malo grižnje. Zbog čega stigmatizirate cjelokupnu braniteljsku populaciju? Zar danas u demokratskim okvirima društva, a vi sebe itekako smatrate perjanicom demokracije, krivica nije stvar pojedinca koji ima ime i prezime. Zbog čega tu demokratsku stečevinu oduzimate Hrvatskim braniteljima.
Žalosno je da Domovinski rat kroz književna djela ne zauzimaju police školskih biblioteka, da sadašnjim i budućim generacijama bude dostupna istina o tome kako se rađala “njihova” Hrvatska. Samo tako možemo biti sigurni da budući naraštaji neće krenuti krivim stazama. Tada će im sigurno biti mnogo jasnija nedavna povijesna događanja i sve ono što im Hrvatski Branitelj poklonio
Tvoj put je put hrvatskog ratnika koji je u temelje Hrvatske ugradio sve svoje postaje od prvog do zadnjeg dana, svoje suze, krvavi znoj kojim je tvoje tijelo bilo natopljeno. Ti kao i mnogi sinovi roda Hrvatskog ono srce koje ste nam prikazali u Kranjčevićevoj i zakleli se na ljubav i vjernost domu i domovini, darovali ste svojoj Hrvatskoj vojsci.
To ne može napraviti čovjek, to je čin mržnje koja je razorila ljudsku dušu i istrgnula srce, to je čin zvijeri.