KUHAR PO ZADATKU

Nakon svega tog što su svi na mene istresli svu težinu i surovost bitke s planinskim vrletima i logičnog zaključka zapovjednika da su se događale situacije na koje nisam mogao previše utjecati  i meni je prekipjelo pa sam i ja krenuo s protestom i ostavkom

DA SE NE ZABORAVI – SVJEDOČANSTVA ISTINE

Iako su još uvijek postoje medijske blokade, najteže su one koje postoje u samom čovjeku. Zato svi oni koji su “oslobađali” Vukovar radeći strašne zločine, nikada neće shvatiti koliko je ljubav jača od mržnje. Nikad neće shvatiti da duh pravednika nitko i nikada nije slomio gazeći po ljudskom tijelu .

ZA HRVATSKU KAO TIGAR

Bili ste kvas, vaše srce bijaše tek mali komadić od kojeg se počela stvarati Hrvatska vojska, kao što Bog uze šaku zemlje i stvori čovjeka, tako i hrvatska mladost pokloni svoje srce da bi stvorili…

OSMJEH POBJEDNIKA

Ovo je priča o ranama koje mnogi zadobiše u tami i podrumima zarobljeništva koje doslovno možeš osjetit, koliko je živa i bolna. Luka je smogao snage i tako vjerodostojno opisao tu borbu za goli život koja je protkana s prkosom i ljubavi prema svojoj domovini.

Bitka za život

Kroz svoje tekstove kazao sam ponešto o sebi, a ponajviše o mojim suborcima, iskazavši svu bol i frustracije zbog omalovažavanja uloge hrvatskog branitelja.

Označeni i pogaženi padaju pod svojim križevima i gube svoju bitku.

Nismo to zaslužili!

Nečasne radnje pojedinaca su, nažalost, dio hrvatske stvarnosti u svim porama društva.

SUNCE KOJE ZAME SJA

Priskrbili  ste svojoj ćerci prekrasan stan o kojem nije mogla i sanjati, zapisa u predgovoru knjige don Josip, a ja mogu bez imalo premišljanja kazati da si don Josipe u stvarnosti postavio kamen temeljac ovom knjgom, za životni prostor u kojem će i moja cura imati svoju sobu. 

TKO SE BOJI BRANITELJA JOŠ

Mongi “humanisti” koji su bili u skloništima, sada seciraju i traže i najmanju mrlju i sve to pravdajući svojim velikim srcem.

Pitamo se gdje su prije bili?

Što se tada nisu javljali, zbog čega nisu toliko ružno nasrtali na moju i tvoju Hrvatsku?

Pa možda zato što su se bojali za svoje dupe.

Zbog čega im humanost nije mogla zapet ni na wc papiru dok su brisali dupe?

Tada im nije ništa padalo na pamet, jer su branitelje osjećali kao snagu, osjećali su (strah)opoštovanje spram hrvatskog srca koje nije ustuknulo ni pred čelikom jugonemani.

PODJELI PA VLADAJ

Nakon što nas razbiše kao kantu ni to nije dosta već nas odjeliše o naroda marketinški nas prikazujući  kroz lažne naoćale tako da smo postali zasebna kasta sa svim mogućim povlasticama, od auta do proteza.

ČOVJEČE, NE MRZI

Neka Vam oproste djeca Vukovara koja su imali lošu sreću pa nisu otišla na more , jer tad sigurno ne bi izigravala heroje i slučajno poginula u prelijepim ruševinama Vukovara.
Žalosno je kada sebi čovjek uzima za pravo biti pametan, a drugog prozivati da bulazni.
Pozdrav od Hrvatskog vojnika koji nije nanio nikakvo zlo niti jednoj osobi srpske nacionalnosti.
Pozdrav od običnog čovjeka koji ne mrzi , oboljelog od Parkinsonove bolesti.
Bog vam bio u pomoći i oprostio Vam grijehe.

PETSTO TISUĆA LAŽNIH HRVATSKIH BRANITELJA

Gospodine s inicijalima zar smo mi građani trećeg reda pa nas možete koristiti ka topovsko meso, bez i malo grižnje. Zbog čega stigmatizirate cjelokupnu braniteljsku populaciju? Zar danas u demokratskim okvirima društva, a vi sebe itekako smatrate perjanicom demokracije, krivica nije stvar pojedinca koji ima ime i prezime. Zbog čega tu demokratsku stečevinu oduzimate Hrvatskim braniteljima.

NE PLAČI MOJ DOBRI ANĐELE

Žalosno je da Domovinski rat kroz književna djela ne zauzimaju police školskih biblioteka, da sadašnjim i budućim generacijama bude dostupna istina o tome kako se rađala “njihova” Hrvatska. Samo tako možemo biti sigurni da budući naraštaji neće krenuti krivim stazama. Tada će im sigurno biti mnogo jasnija nedavna povijesna događanja i sve ono što im Hrvatski Branitelj poklonio