Srce od kartona
Jesen se uvukla u krošnje već odavno, lišće polagano pleše svoj zadnji ples a Svilaja čeka prve snježne pahuljice da zalepršaju najavljujući zimu s bijelim ogrtačem. Čeka i pričekuje Svilaja svako malo i nas ćukaše . Svi sveti su na pragu ali bez obzira nama je poći ponovno na prvu crtu. U meni vlada nekakav nemir, u grudima stišće, u grlu grop. To su dani za svakog posebni, kada slavimo i tugujemo s nebom i mrtvima. Dani kada zastanemo, na trenutak u mislima otplovimo na drugi svijet. Svatko se tih dana domu vrati, obitelji se prikupe, zajednički krenu na grob zapaliti svijeću, cvijećem svoje mrtve darivati.. Mene kao i moju satniju ipak čeka Svilaja a ja čekam sestru iz Zagreba prije polaska na Svilaju da se zagrlimo i svi zajedno bar na trenutRead More…