Odlazak na južno ratište

Polazak satnije na dubrovačko ratište zakazan je za 22 sata s autobusnog kolodvora u Sinju. Nalazimo se po kafićima u gradu da alkoholom „ubijemo“ grč u želucu i napetost koja nas sve jače pritišće. Pogled na civile koji bezbrižno uživaju u večernjem izlasku dodatno aktivira stanje koje se  ne može opisati. Razgovarajući međusobno, spoznajemo da se manje-više svi čudno osjećamo. Nešto kuha u nama. Čeka nas 12 dana ratišta, grča, strepnje i napetosti protkano velikim vrućinama i prljavštinom. Idemo na prostore gdje su život i smrt prvi susjedi. Pokušavamo ubiti taj čudan osjećaj, ali nam i ne polazi za rukom. Polaskom na kolodvor stanje postaje još gore, eksplozivnije. Skupljamo se sa svih strana i u jednom trenutku prolomi se rafal, koji je u nama odjekRead More…

VINO NA SAMARU

    Pogled na Svilaju i na poziciju vrha Samar  Život piše čudne priče, a ponekad se priče pretvaraju u drame, Rat je sam po sebi više od drame, to je jednostavno horor, začinjen ponekad s malo humora. Da horor previše ne diramo okrenut ćemo se dogodovštinama koje pamtimo i rado ih se sjećamo. Donosim jednu zanimljivu priču kroz koju želim pokazati kako se humor u malo i u kratko može pretvoriti u horor. Samar je vrh na Svilaji gdje je formirana nova linija bojišnice, dvije ćuke: Samar 1 i Samar 2. Nekako s prvim danima jeseni prvu crtu smo pomaknuli nekih par kilometara naprijed. Ušli smo u prazan prostor i primaknuli se nadomak prvih kuća sela Otišić. Samo zauzimanje prostora je pomalo stresan događaj kada se odvija u susret zimi i kada dolaRead More…

Imal ko posudit pinjur

Dođe „staro momče“ sa sela u metropolu pa ga zarobi gradska cura i eto ti belaja. Moraš prihvatit nove norme ponašanja da bi se „utopio“ u sredinu. Da ne odskačeš i da ne budeš odbačen od sredine. Volje imaš i boriš se sam sa sobom da bi na kraju ipak postao dio sredine, da se navikneš na sredinu a ne obrnuto. Sve to ide svojim tokom i neka, potrebno je poštivat narod i običaje. Nova sredina može bit samo plus nikako minus, puno više dobivaš nego gubiš. Samo ne valja zaboraviti tko si i odakle si, ne valja izgubiti sebe. Vrijeme teče škola traje, samo ima i jedan mali problemčić.  Genetika i navike, u tom grmu leži zec. Ručamo doma „Manistru na suvo“, a ja kao pravo dijete sa sela ne znam bez kruha ručat. Kruh mi dođe kao neki dobar začin. Na stolu krRead More…

SNJEŽNA OLUJA

Zima i snijeg su okovali Dinaru, bura i snijeg plešu svoj ples. Temperatura je ispod -30 °c, udari bure na mahove dostižu brzine već od 180 km/h. Bojišnica miruje i svatko brine svoju brigu. Dio pješadijskih snaga koje se nalaze na prvoj crti i u takvim uvjetima su primorani izići i davati stražu.  Sve ostale snage miruju i pokušavaju ugrijati prostore u kojim preživljavaju.  Bura se igra sa svima i kroz najsitnije pukotine  prodire u prostorije tako da se konstantno mora voditi računa i izbacivat snijeg van. Svako malo je potrebno otvarati vrata kako bi spriječili da nas mećava ne „zarobi“. Inženjerijska ekipa i u takvim trenutcima je primorana da djeluje, ako dođe do nekih nepredviđenih situacija.  U takvim situacijama se više ne pita koliko je ispod nule i kolRead More…

I VRIJEME JE STALO

Ponedjeljak 10. Travnja 1995. godine. Dan za nekog poseban, za nekog običan, ali ne i za nas, inženjerijski vod 126. brigade. Suncem okupan dan za nas je bio težak dan, dan prepun tuge. Poslije dobro odrađene akcije na padinama Dinare pješačka bojna je pomakla crtu bojišnice na nove položaje. Do novih položaja je bilo potrebno probiti put i ukopati se, izraditi betonsko sklonište za pješaštvo. Nije nam bilo prvi put pošto smo bili u stalnom pomjeranju crte bojišnice u pravcu Knina. Dio našeg voda koji se nalazio na Dinari započeli su svoj dio posla koristeći buldožer Katerpillar D8 “OSMICU”. Mi smo se nalazili u vojarni u Sinju i imali smo zadatak na točkove utovarivača montirati zaštitne lance, a poslije toga uputiti se na Dinaru i otkloniti novonastale kvarove Read More…

ZAUZIMANJE KOTE 804

  Nakon povratka s južnog bojišta dobili smo odmor dva tjedna. Bilo je potrebno odmoriti se psihički i fizički. Nakon dva dana odmora dolazi nas obavijestiti zapovjednik satnije, osobno, da se promijenio raspored, i da moramo za dva dana preuzeti neke položaje na Svilaji.  Ništa čudno – bilo je takvih promjena rasporeda i prije, pa nam to nije predstavljalo neki veći problem. Okupljanje u vojarni je zakazano u 13 sati. Bila je rana jesen, Miholjsko ljeto, još uvijek toplo, i sredinom dana su temperature išle i preko 30 stupnjeva. Dolaskom u vojarnu razdvojili smo se u dvije grupe. Jedan dio je krenuo na prvu crtu u selu Zasiok, a drugi dio mora krenuti s druge strane Peručkog jezera na Svilaju. Najprije smo izvršili popunu streljiva i opreme. Dobili smo šRead More…

DUGA ZIMSKA NOĆ

Jutarnje okupljanje u vojarni treće satnije odvija se pomalo u turobnoj atmosferi. Crni oblaci su se nadvili nad grad i polagano pada kišica. U očekivanju kamiona koji će nas prebaciti na Svilaju na prve crte dobili smo informaciju da logistika nije u mogućnosti, kao i obično, isporučiti cjelodnevne obroke već da će nam naknadno biti dostavljeno. Stiže 150-tka i ukrcajemo se. Kišica pojačava, ali nije nam ni prvi ni posljednji put. Do baze na Svilaji imamo sat vremena vožnje. Drmusajući se po makadamu prolazimo pokraj zadnjih kuća na Zelovu i kako se penjemo naviše kiša pojačava uz jaku južinu. Kada smo stigli u bazu polovica ekipe odmah kreće dalje na prvu crtu da zamijenimo ekipu iz prve satnije. Sad se već krećemo otežano kroz šumu po kamenitom terenu. Potrebno nRead More…

Dinarski vukovi

    Dani su prolazili, Hrvatska vojska je svakim danom bivala jača, spremnija i uigranija. Svi sudionici, mali kotačići u čitavoj priči pitali smo se kada će doći dan, dan kada ćemo krenuti. Početkom mjeseca srpnja osjetilo se komešanje. Počelo se događati „nešto“. Naoko, rekli bi obični promatrači, ništa posebno. Dio pješačke bojne se povlači s bojišnice i šalje na zasluženi odmor, a bojišnica se popunjava borbenim snagama koje se nalaze u pričuvi. No, mi koji smo bili sudionici ulaska na prostore Dinare osjećali smo da se sprema „nešto veliko“. Na prostor Dinare se krenulo operacijom „Zima 94“. Bojišnica se formirala na rubnim dijelovima Vještić gore. Tijekom zimskih mjeseci i proljeća izvodili smo manje operacije i početkom ljetRead More…

Ivica Grgić

” Bio je najbolji vojnik, izvršavao je sve zadatke. Grgić je bio prvenstveno odličan čovjek i veliki prijatelj. Zadnji put sam ga vidio prije 15 dana, osjećao se napušteno – nije imao što jesti.” Izjava je to njegovog ratnog zapovjednika. Još uvik mi se mota po glavi kako je završila ona tužna priča iz Solina. Još jedan branitelj manje ,jedna sudbina više. Nisam upoznat sa svim detaljima ,ali nikako mi ne ide iz glave kako se ta priča na tako jadan i tužan način odigrala. Mislim da su specijalne policijske snage skroz naskroz zakazale , ali koliko vidim iz medija uopće se javnost previše ne uzrujava. Nažalost više bi se bavili kakvom vjesti o uginuću kakve živine nego branitelja. Ispada da smo manje vridni i od živine. U novini čitam izjavu gradonačelnikRead More…