Category Archive : KRIŽEVCI U PRIČI

SLOBODNO PENJANJE

 

 
   “O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
    dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d’o”

Gundulićevi stihovi koji s toliko ljubavi i ponosa progovori o slobodi. Od kad je svjeta i čovjeka sloboda je glavni pokretač i moć koja čovjeku daje snagu da se bori za slobode, od kretanja, govora, izražavanja i mišljenja. Današnjica nalaže drugačije standarde slobodi i poimanja što je to sloboda. Dok se diljem svijeta još mnogi bore za slobodu življenja i kretanja, dok su im ugrožena egzistencijalna prava dotle dio svijeta koji je civilizacijski na jednom drugačijem i višem nivou danas se bori sa samim sobom i društvom koje ga zatavara, oduzima mu pravo na život nameće mu svakojake obaveze počev od samih početaka djeci u vrtiću i prvim koracima u školi. Danas kada nam nedostaje vremena za samog sebe mnogi se bore za slobodu koja se izražava velikim povratkom prirodi i u prirodu. Traži se mir i sloboda koju priroda tako nesebično nudi čovjeku. Tako su danas mnogi krenuvši u prirodu krenuli u borbu s prirodom, u sportsko natjecanje s prirodom. Bave se slobodnim penjanjem, sportom koji iziskuje napor i koncentraciju ali koji također čovjeku nudi slobodu, adrenalin i dokazivanje.  Sport dosta zahtjevan koji traži pozornost i koncentraciju ali zauzvrat daje užitak i mir koji možeš osjetit tu na kosini litice. Taj osjet i ta sloboda, druženje s čovjekom i prirodom je priča koju sve više ljudi žele čuti, pročitati i osjetiti .

 

Za posjeta Velikom Kalniku susreli smo  ekipu iz Splita i Šibenika  “na zadatku” i uhvatili kadrove njihove borbe i natjecanja na liticama srednjovjekovne  utvrde.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stari grad Veliki Kalnik

KRIŽEVAČKI SUTON

 

SUTON

 

Najljepši  trenutak dana je to

Trenutak kada sunce odlazi na počinak,

kada se na obzoru sretnu dan i noć

kada sunce ljubi zemlju i želi joj laku noć

 

 

Trenutak kada ljubav dobiva moć

Kada ljubavnici svoje kolo vode

Mjesec im pute obasjava 

Pute im obasjava do ljubavne slobode

 

Tekst napisao:  Klarić jozo – Klajo

 

 

 

 

Domaći jabučni ocat

 

Pripravak od starih sorti jabuka, kemijski ne tretiranih, iz Križevaca s dodatkom kadulje iz Mosora, ruzmarina i lovora s otoka Paga i divljeg šipka iz Mikleuša (šepurike)

 

 

Jabučni ocat se koristi kao lijek i prevencija mnogih bolesti već stotine godina. Povoljno djeluje na cirkulaciju, štiti srce i krvne žile. Čisti krv od toksičnih tvari, smanjuje mogućnost povišenog krvnog tlaka i nastanka ugrušaka, te pomaže u regulaciji razine kolesterola, masnoća i šećera u krvi. Dokazano je i da jabučni ocat pospješuje uklanjanje štetnih tvari iz organizma.                                                                                                                                                              Jabučni ocat oplemenjen s biljem pruža je nenadmašan aromatični doživljaj, koristi se kao dodatak salatama, te za marinade. Osim u kuhinji kao dodatak prehrani, jabučni ocat može se koristiti za različite stvar. Konzumacija doprinosi poboljšavanju općeg zdravlja, a možete ga koristiti i kao dodatak za njegu kose.                                      Jabučni ocat koristimo u borbi protiv peruti,  za rast kose i sprečavanje otpadanja kose, kao prirodni regenerator te za zdrav izgled kose. Pomiješajti par jušnih žlica (2-4 žlice) jabučnog octa s  2 dL mlake vode. Nakon pranja kose šamponom i regeneratorom, mješavinu umasirati u tjeme. Za najbolji efekt ostaviti da djeluje par minuta pa isprati toplom vodom.

 Neke od bolesti koje možemo lječiti jabučnim octom  su:

Artritis

Osim toga, što svaki dan pijete nekoliko žličica octa, možete natopiti bolno mjesto sa vrućom otopinom octa i vode (pola čaše octa na tri čaše vode).

 Visoki krvni tlak

Kalij, koji se nalazi u jabučnom octu, blagotvorno djeluje na srce i snižava krvni tlak.

 Mršavljenje

Nije moguće smršaviti, ako vaš metabolizam ne radi dobro . Jabučni ocat čisti organizam i potpomaže probavi i na takav način utječe na metabolizam, koji sagorijeva masnoće, u mjesto toga da ih talože u tijelu.

 Karcinom

Ocat se može koristiti za prevenciju i liječenje karcinoma, jer sprečava rast kancerogenih stanica.

 Zatvor

Jabučni ocat sadrži pektin, koji pomaže radu crijeva i sprečava zatvor.

U svakom slučaju jabučni ocat je prirodni pripravak koji čovjek koristi od davnina i nije na odmet koristiti ga prije svega kao prevenciju. Na tašte uzimati malu žlicu octa pomješanu u decilitru vode i dodati malo meda.

 

Mala noćna šetnja – Križevci


 

 

ŽIVOT U PRIRODI S PRIRODOM

 

Jesen ide, plodovi zore, berba je na vratima. Živjeti na selu je ponekad  teško ali okus i miris dozrelih plodova su bogatstvo koje čovjek miriše i konzumira u vrtu, na  dvorištu. Voće netom ubrano s grane posebnog je okusa, koji se ne može ni kupiti ni prodati u gradu.

 


KALNIK – STARI GRAD

 
 

Stari grad Veliki Kalnik je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje na gori Kalniku u blizini sela Kalnika. Prostor je naseljen od prapovijesnih i rimskih vremena. Utvrda se prvi put spominje 1243. kada kralj Bela IV. naglašava njegovu važnost u borbi protiv Tatara. Prema legendi, kralj se sklonio na Kalniku s pratnjom bježeći pred Tatarima. Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv šljivari; Tatari su odustali, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: “Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji”. Stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo “Šljivari”, a Milutina Mayera da napiše svoj povijesni roman “Tatari u Hrvatskoj”.

 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Male tajne potkrovlja

U Dalmaciji šufit, na kontinentu tavan, u Dalmatinskoj zagori bi rekli šuvit.  Potkrovlje kuće je meni kao i većini u djetinjstvu bilo najzanimljiviji dio kuće. Tu su se krile mnoge tajne, nalazili bi predmete koji su nam prije svega bili zanimljivi zbog toga što ih nikad prije nismo vidjeli, što im je vijek trajanja prošao, bolje rečeno pregazilo ih je vrijeme.
Upravo je potkrovlje bilo mjesto gdje bi se ostavljali predmeti koji su nam prirasli srcu pa ih nismo mogli baciti na smetlište. Pa i nama koji smo odrasli ponekad zapne oko za nekakav predmet koji nas u trenutku vrati u dijetinjstvo, prisjetimo se života koji se u mnogo čemu razlikovao od današnjice. Danas za dolaska ekipe HEP-a na Gornji grad u Križevcima,   sa zadatkom zamjene starog uklopnog sata za struju novim u našem domaćinstvu,  morali smo u potkrovlje da bi djelatnik HEP-a izvršio uvid u stanje glavnog prekidača elektro instalacije.
Prolaskom kroz potkrovlje do prekidača zapazio sam u polu tami nekakve kutije i dobro poznatu sliku na kutiji.
Mali kuhar s kuhačom.

To su metalne posudice u kojima se držala kava, šećer i sol. Mala revolucija se odigrala u kuhinji početkom 70 – tih godina zamijenom drvenih posudica metalnim.
Pojavom plastike i širom upotrebom u domaćinstvu metalne posude su odslužile svoje, krenule su na šufit da svjedoče nekim budućim generacijama o tome kako se nekad živjelo.

Mojoj majci

Nešto me ovih dana hvata tjeskoba pri pomisli na majku…čak sam se i dobrano isplakala. Držala sam 8-mo mjesečnu kćerku u naručju, pjevušila joj i samo me steglo u grlu. Nema te majko da zagrliš svoju unučicu. Da je poživjela, jučer bi navršila 77-mu godinu života. Kako je nema zapalila sam za nju svijeću. A sutra će biti točno dvije godine i tri mjeseca kako nas je napustila. Prihvatila sam život bez nje,al fali…jako fali. U spomen na nju podijelit ću s Vama stihove koje sam sama napisala. Pola godine nakon što smo je ispratili na vječni počinak glavom su mi se motale riječi; Nikad više tvoje oči…nikad više… I tada sam sjela za komp i ostatak pjesme samo je iscurio

Nikad više
Nikad više, tvoje oči
nikad više, tvoji dodiri
nikad više, tvoj miris
i blage riječi.
Ostaje mi samo sjećanje
na tvoj pogled,
kretnje i glas.
Njegujem svaku tvoju boru,
savjet i osmjeh.
Držim glavu gore
kako bi ti htjela.
I ne plačem puno.
Samo pokoja suza
u mom oku.
To što te fizički više nema
samo je bol.
Bol koju ću zauvijek nositi
u grudima svojim.
Najteže od svega
je ne dijeliti stvarnost sa tobom.
Ne dijeliti planove za budućnost.
Teško je bez povjerenja i razumijevanja
koje nas je pratilo kroz život.
Tvojim odlaskom u nebo
nisam izgubila samo majku.
Ostala sam bez životne podrške
i bez najbolje prijateljice.
Zgb.,27.10.2009.g.

Volim te majko jednakom jačinom kao da si još sa nama…i kad gledam slike osjećam te u svojoj blizini…ta pozitivna energija i toplina prožima mi tjelo….tako si stvarna,a nema te. I eto opet suze u mom oku 🙁
Tvoja Renata

 

KRIŽEVAČKI ZVONICI

 

 

” Dođi da vidiš i poželjet ćeš ovdje da živiš.”

Ako dođete u Križevce imat ćete što vidjeti, u čemu uživati. To je mali gradić s prebogatom poviješću i kulturnim bogatstvima na koje su križevčani izuzetno ponosni i koje njeguju s velikom ljubavlju. Na malom prostoru se “natiskalo” više crkvi i kapelica.

Crkva sv. Ane,
Crkva sv.Križa,
Crkva sv Marka Križevčanina,
Crkva Majke Božje Koruške,
Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva,
Kapelica sv. Roka
Kapelica sv Florijana.

Križevci su grad bogate i slavne prošlosti, poznat po svojem kulturnom i graditeljskom nasljeđu, grad u kojem su se nekad održavali hrvatski državni sabori, grad škola i na što su posebno ponosni rodni grad trećeg hrvatskog sveca sv. Marka Križevčanina.

 

U crkvi sv. Križa je 1914. godine postavljena uljena slika na platnu Krvavi sabor u Križevcima 1397., najveće djelo Otona Ivekovića, hrvatskog slikara koji je inspiraciju nerijetko tražio u povijesnim likovima i događajima. Naziv “krvavi sabor” je prvi dao povjesničar i kroničar Baltazar Adam Krčelić u 18. stoljeću.

 

“Križevački štatuti” su prvi pisani pravilnik o tome kako se treba vladati u veselom drušvu. Poštivajući pravila tog zakona križevčani će vas vrlo rado primiti i ugostiti u svojim domovima. IIma ti još mnoštvo kulturnih događanja tijekom godine počev od “Križevačkog velikog spravišća” koje se ujedno i slavi kao dan grada  9.-11. lipnja 2017.

 

 

Križevačko veliko spravišče tradicionalna je pučka svečanost i kulturno-povijesna manifestacija. Temelji se na legendi iz 13. stoljeća koja govori o pomirbi „križevačkih purgera“ i „kalničkih šljivara“ te na Križevačkim štatutima, popularnom vinskom ceremonijalu i prvim pisanim pravilima o ponašanju u veselom društvu i za punim stolom.

 

 

ZLATNA BULA

Dokument kojim je Bela IV. proglašavao slobodne kraljevske gradove je Zlatna bula, a nju su između ostalih dobili Gradec i Samobor 1242. godine, Jastrebarsko 1257. godine. Križevci Zlatnu bulu dobivaju 1253. godine. Zlatnom bulom gradovi su bili izuzeti od vlasti velikaša, na čijem su se području nalazili, te podvrgnuti izravno kralju. Gradovi su uživali samoupravu: sami su birali gradskog suca i upravu, te samostalno upravljali gradom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ON LINE IZLOŽBA

 

“Otišao je s mirisima jutra.”

Kolarić  Stjepan – Štef         1944 – 2017

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

joćžđ </d

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Križevci – slobodni kraljevski grad

Ljepota na kontinentu.

Križevci  su  1245 proglašeni slobodnim kraljevskim gradom. Proglasio ga je ban Stjepan, što je odobrio Bela IV. 1253.

 

Moto party – Križevci 2014

Više od 100 najboljih motociklista Hrvatske sudjelovalo je u nedjelju
29. lipnja na moto utrci križevačkim gornjogradskim ulicama za prvenstvo
Hrvatske i Kup HAK-a pod nazivom «NAGRADA KRIŽEVACA 2014».

 Utrku je organizirao Motociklistički klub „Križevci“ pod
pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačke
županije i Grada Križevaca

 Na utrci su sudjelovati najbrži vozači motocikla Republike Hrvatske u
klasama: 125 SP, 600 SST, 1000 SST, OLD TIMERI klasa
I-II-III-IV-V-VI-VII-IX, te skuteri: 50, 70, OPEN, NOLIMIT. Ulaznica je
iznosila 30 kuna, a dio prihoda namijenjen je u humanitarne svrhe.

Slatko od bijelih trešanja

Vikend posjeta u Križevce obilovala je ubranim plodovima prirode. A kako smo manje-više svi veliki ljubitelji slatkog nije bilo drugog već da konzerviram bijele trešnje. Okus za prste lizat. Ako vas je zainteresiralo, ispod fotki imate recept.

slatko sam stavila u tanjurić samo za slikanje,kao vratit ću ga…ali nisam odoljela,smazala sam sve u hipu 🙂

Slatko od bijelih trešanja

1kg trešanja
1kg šećera
1l vode
1 vanili šećer
1 limun
1 želin

Vodu provrijemo sa šećerom i vanili šećerom,kad se otope dodamo trešnje očišćene od koščica i narezani limun. Kuhamo dok trešnje ne postanu staklaste,zatim ukuhamo želin. Još malo prokuhamo, ugasimo vatru i pokrijemo vlažnom krpom. Neka odstoji preko noći. Drugi dan ulijevamo u staklenke i zatvorimo.

Poilo i vrime

Stare kuće u Križevcima  –  Old houses in Križevci

Križevačka zima









Mosuri ili sige




Ovih dana sam za vrijeme posjete Križevcima ugledao zanimljiv prizor na koji sam i zaboravio da postoji. Mosur.
Sa nestankom jakih zima u Dalmatinskoj zagori nestali su i mosuri. Iz djetinjstva se sjećam veliki mosura koji su visili sa krovova i sezali su skoro do poda.
Formirali su se za vrijeme hladnih zimskih dana okovanih snjegom.
Na žalost mosura ima sve manje i njihova dužina se smanjuje zbog globalnog zatopljenja.
Neki stručnjaci tvrde da nije točno da nam sljedi globalno zatopljenje već globalno zahlađenje i ako je to točna informacija mogli bi nam se ponovno vratiti i mosuri .

“Zaštićeni” orah

Prolazeći kroz vinograde podkalničkog gorja ugledala sam “zaštićeni” orah. Viđala sam biljke koje rastu iz kamena, ali ovakav prizor ugledah prvi puta. Znam da to nije ništa neobično, ali nije ni svakodnevno. No, meni je lijepo i zato ushićeno viknuh; Sjeme je palo na plodni panj!

 

Orah i/ili smokva

Dvije različite biljke u jednoj fazi razvoja ploda mogu na prvi pogled zavarati. Naravno, samo ako usporedimo plodove, jer ako pogledamo listove odmah ćemo znati što je orah, a što smokva. Meni osobno, draža je smokva. Mogla bih reći i da mi je svježa smokva najdraže voće, nezamjenjivog okusa. A najslađe je kad sam na moru…prvo vizualno uživam ugledavši raskošnu krošnju, a približavanjem se mojim nosnicama širi zamaman miris. Ta prilika me uvijek činila lopovom. Jednostavno ne mogu odoljeti posegnuti rukom i ubrati taj slasni plod. No, ne želim omalovažavat ni okus oraha. I on ima svojih čari, ali u kolačima. Ništa ne može zamijeniti slasnu orehnjaču 🙂 A kad smo već na kalorijama, evo i prokušani recept.

OREHNJAČA


Tijesto:
1 DI-GO kvasac, 40 dag glatkog brašna, malo soli, 5 dag šećera, 1/8 l mlijeka, 1-2 jaja, 8 dag rastopljenog masla

Nadjev:
30 dag mljevenih oraha, 2 žumanjka i 1 jaje, 10 dag šećera, 1/8 l mlijeka, 2 pločice ribane čokolade, malo cimeta, grožđice, 1 vanili šećer i malo ruma

Postupak:
Tijesto zamjesimo i ostavimo da se digne. Podijelimo na dva dijela. Razvaljamo i premažemo nadjevom,te zarolamo. Stavimo u namašten lim i premažemo otopljenim maslacem. Stavimo peći u el. pećnicu na 200-220°C oko 40-50 min.

P.S. Male tajne;
DI-GO pomiješam sa žličicom šećera i žličicom brašna,te zalijem sa mlakim mlijekom..napravim kašicu i ostavim da se digne. A da orehnjača bude sočnija u tijeku pečenja, kad korica već lagano porumeni pa do kraja pečenja u dva-tri navrata kolač natopim slatkom vodicom (otopim šećer u malo vode)
Posted by Picasa

GINKO – LJEPOTAN IZ DOBA DINOSAURA

Ako u Google otipkate ginko naći ćete puno informacija ili slika. Govori se o ljekovitim svojstvima, uzgoju i ino.
Mnogi uživaju njegova ljekovita svojstva, a ja uživam u pogledu na tu biljku. Mlado stablo, koje je zasadila moja pokojna majka u Križevcima. Obje smo dijelile ljubav prema prirodi i biljkama. Ali s jednom razlikom. Majka je uglavnom znala nazive i bila upućena o njezi i uzgoju, a ja sam više pažnje posvetila samoj ljepoti biljaka. Hodam po dvorištu…vrtu s digitalcem u rukama i “zaustavljam” vrijeme. A kako sam donekle informatčki pismena ne pamtim sve informacije, jer ih je brzo i jednostavno naći na internetu kad zatrebaju. Moglo bi se reći da sam spojila prirodu i globalizaciju.
Fotka je moja,a slijedeći tekst sam posudila.



Malo je drveća zanimljivoga poput ginka (Ginkgo biloba) – bilo da je riječ o njegovu izgledu, bogatoj povijesti ili sezonskim posebnostima. Stablo u kojemu su uživali dinosauri prije dvjestotinjak milijuna godina, gotovo da nije promijenilo izgled te osebujnošću plijeni pozornost nemalog broja ljubitelja ginka.Ginko biloba jedini je predstavnik porodice Ginkoaceae koji je opstao još iz doba mezozoika, kada su njegovi srodnici nastanjivali naš planet te se često i spominje kao ”živi fosil”. Po klasifikaciji ginko je listopadna golosjemenjača što ga, na čuđenje mnogih, svrstava među četinjače.

Ginko je porijeklom iz Kine, no u Europu je donesen iz Japana. Prema budističkom vjerovanju sveto je stablo te je stoljećima sađen uz hramove u Kini i Japanu. U Europi je najstarije stablo (za koje postoje podaci) zasađeno 1761. u Kew Gardensu u Engleskoj, a još i danas je u odličnoj kondiciji.

Stablo ginka dosegne visinu i do 30-ak metara, a promjer krošnje i više od 10 metara. Sporo raste pa je normalan godišnji prirast u visinu tek 30-50 cm, a u idealnim uvjetima može godišnje porasti najviše 90 cm. Mlado stablo ginka “nestašna” je izgleda s nepravilnim rasporedom grana i jednim središnjim deblom, no s godinama ginko poprima puniji oblik krošnje i često gubi središnje deblo te se oblikuje nekoliko usporednih vertikalnih debla koji tada ginku daju karakterističan izgled razvedene krošnje.

List poput lepeze
Izgled lišća također je vrlo upečatljiva karakteristika ginka – list je lepezast na relativno dugačkoj peteljci zanimljive zrakaste blago izdignute nervature bez glavne žile. U proljeće i ljeti lišće je zeleno, a u jesen poprima jednu od najljepših jesenjih boja – intenzivnu zlatnožutu te obasjano suncem doslovno sjaji. Također je karakteristično za ginko da se u studenom lišće osipa u vrlo kratkom vremenu (uobičajeno je u drveća postepeno opadanje lišća) te se tako tek u dva-tri dana ispod ogoljelog ginka prostre zlatni sag.

Ginko je dvodomna biljka, što znači da su biljke ili ženske (sa ženskim cvijetovima) ili muške (s muškim cvjetovima). U hortikulturi se nastoje upotrijebiti samo muške biljke jer su ženski zreli mesnati plodovi kada se osipaju s drveća (rujan, listopad) izrazito neugodna mirisa te nikako nisu poželjni za sadnju u parkovima kojima prolaze ljudi. Problem je u tome što ginko prvi put procvjeta tek oko dvadesete godine starosti te se tek tada može odrediti spol.

U hortikulturnoj primjeni ginko je izrazito soliterno stablo ili ga se sadi u manjim skupinama. Najljepši je na mjestu na kojem ima prostora za svoj puni razvoj jer tek tada njegova osebujna ljepota može biti posve izražena. Osim jesenske boje lišća ginko je zanimljiv i zimi, kada je stablo bez lišća, jer je tada lako raspoznatljiv zbog svoga karakteristična skeleta nepravilnog rasporeda grana.

Zahvalna biljka
Za uzgoj je ginko zahvalna biljka. Lako se prilagođava uvjetima te će tako uspijevati i na siromašnim tlima, podnositi sušu, različitu kiselost tla, posolicu, a vrlo je otporan na gradsko onečišćenje. Zbog svoje otpornosti na onečišćenje u velikom se gradovima mnogo sadi (što se ne odnosi na našu zemlju gdje je ginko još rijetko stablo). Kultivari ginka uže i pravilnije krošnje sade se za drvorede, a obični ginko zbog veličine nije preporučljivo saditi u drvorede uz ceste i ondje gdje nema dovoljno prostora za rast. Za privatne vrtove ginko je također atraktivan, no samo za veći prostor.

Od brojnih selekcioniranih kultivara ginka, možemo istaknuti njih nekoliko:
Ginko biloba “Autumn Gold” – izraženije jesenske žute boje lišća, kompaktnije i pravilnije piramidalne krošnje u mladosti , krošnja mu postaje nepravilnija, visine do 18 metara, širine krošnje do 10 m.
G. biloba “Fastigiata”, G.biloba “Princeton Sentry”– gotovo stupasta habitusa, malo širi pri dnu krošnje, koristi se za vertikalne akcente, aleje, visine do 20-ak m, promjera maks. do 3 metra.
G. biloba “Tremonia” – kultivar piramidalne krošnje
G. biloba “Pendula” – obješenih, padajućih grana.

Tekst: Nataša Tiška Vrsalović

Klopka u grmu


Da malo razbijemo monotoniju jednom makro fotkicom. Mogla bi samo reći;
u svakom grmu “ne leži zec” nego se “skriva klopka”.

1 u 3

 

Slike govore više od riječi, samo treba imat digitalac, malo sreće i imamo 1 motiv u 3 različita vremena.

Posted by Picasa