MATINA NAUKA

Kada se rodiš siromašan kao crkveni miš tada nemaš veliki mogućnosti, samim tim ni velikih briga, pokrivaš se koliko je sukanac dug. Kada te na ovaj svijet donesu u bijelim haljama, i ne pomišljaš kako je netko u hladnu vodu ruke uronio, kako bi halje bijele i čiste bile. Ne primjećuješ sunce da grije, ni mjesec kako se sa zvijezdama noću smije. Ne zamaraš se jutrom, kakvo će svanuti, ni dan kakav će biti, hoće li sunce iza proplanka zorom svoje zrake ponovno pokazati. Sve je tako jednostavno, kada se rodiš pod sretnom zvijezdom. Gazda Mato dva je sina imao i zemlje koliko je okom pogledati mogao. Nadaleko se znalo da bogata porodica bijahu, no ni kod njih nije sve bilo kao u raju. Otac Mato je bio poznat kao strog i pravičan čovjek, koji nikom nije ostajao dužan, bioRead More…

PAUKOVA MREŽA

Dan se budi, slavuj veselo pozdravlja sunce koje se osmjehuje s vrhova Kamešnice veseleći se još jednom danu u kojem će biti neprikosnoveni vladar. Pripremajući se za put u nepoznato, misli vrludaju oranicama i livadama, ali vrlo brzo odlaze put vojarne Dračevac. Nakon psihološkog testiranja i detaljnih liječničkih pregleda dobio sam obavijest da se javim u vojarnu Dračevac 15. lipnja, kako bi se priključio profesionalnoj obuci u sklopu 4. gardijske brigade. Uzimam ruksak s priborom za higijenu, dokumente, poneku sitnicu dok je grčeviti stisak vladar mog tijela pri polasku od kuće. U mislima prebirem po kadrovima iz američkih filmova, no filmovi su samo dobra priča u odnosu na stvarni vojničkim dril koji me očekuje u narednih 45 dana. Nešto prije 7 i 30 stižem pred ulaRead More…

Knjige naših ulica – 100 lica šegrta Hlapića

Izložba “Knjige naših ulica – 100 lica šegrta Hlapića i Knjiga na dlanu”, otvorena je u utorak u Etnografskom muzeju u Zagrebu. To je projekt koji je udruga “Lastin rep” pokrenula prije godinu dana u zagrebačkom naselju Botinec. Udruga Lastin rep, okuplja stanovnike Botinca, ljubitelje knjiga, priča i umjetnosti, projektom „Knjige naših ulica“ kroz umjetnost mijenja svoje životno okruženje. Sposobnost da maštu pretoči u stvarnost, svakodnevicu učiniti ljepšom i zanimljivijom. To je energija koja pokreće i čini svijet ljepšim. Specifičnost Botinca i inspiracija za projekt leži u činjenici da su njegove ulice nazvane po junacima i djelima iz hrvatske književnosti, Ulica Velog Jože, Ulica Pere KvržRead More…

IGRE PRIJESTOLJA

Sastaše se dvojica pa se hvale, nemoš više slušat ko više laže.
Na selu se za take zna kazat ušporko, a ja ću malo izokrenit po gracki kazat:
Nebi i čovik sluša ni na wc školjki!
Oni nemaju konta, obraz im je tvrđi od opanka.
Kad nekomu sa strane dojadi pa digne buku i galamu jer mu je prikipilo, ka iskusni lisci štogod bace da umukne, ko pasu kost, a on sritan ko dite na tuti kad mu kakica glatko klizi.
Vuk sit, a ovce na broju!
Ta bi priča ka i ona o Crvenkapici držala vodu da se radi o bajkama, ma ovod su ovce žive i bleje.
Ko je bija čoban, po naški pastir, zna kad i zašto ovce bleje.
Opet ne bleje sve ovce uvik, digot Stipine, digot Matine, zavisi čije su na pašu iz tora puštene.
Sve šta ispriča govorin po sićaju, kad san ka mali iša za ovcan po kamenjaru.
ImRead More…

SJEĆANJE NA VUKOVARSKE HEROJE

U povodu 28..obljetnice pogibije heroja Domovinskog rata i heroja obrane grada Vukovara generala Blaga Zadre na inicijativu umirovljenog bojnika Ivice Lozine ,pripadnika 4.gardijske brigade HV udruga maratonaca Virovitičko-podravske županije i umirovljeni bojnik Ivica Lozina organiziraju biciklistički ultra maraton Grude(Ledinac)-Vukovar(Trpinjska cesta).                             Danas su odvozili šestu etapu od Karlovca do Zagreba. Stigli su u Zagreb s pojačanjem iz biciklističkog kluba prve gardijske brigade”Tigrovi” . Zatekli smo ih u kratkom odmoru i druženju s prijateljima. Dobro raspoloženi isčekivali su susret Katom Zadro suprugom Blage Zadre. Druženje na samom tRead More…

AUSTRALSKA UDBA

Godina je Gospodnja 1980.  škola je gotova.  Ivica i Ćićo bacaju knjige u ćošak  i pripuštaju se morskim radostima. Svakodnevnu rutu dvosatnog pješačenja iz Neslanovca do plaže na Duilova po zvizdan nije lako izdržat, za bus para nema, ali more je magnet, volja je velika. Skokom u more u zaborav pada pješačenje, umor, zvizdan  i znoj. Ka i svaki dan Ivica i Ćićo  su otišli na Duilovo,  a oko podne se isprid kuće strica Duje zaustavilo čudno auto crne boje, pa kad ga stric spazi prva mu je misa bila da je milicija ili još gore Udba. Jaki osjet nelagode je zavlada tilom dok je pričika posjetioce na balaturi. Kad su došli nešto su govorili, ali Dujo nije razimija šta govore, ni ko su muškarac i žena, ali bar je zna da nije bila ni Udba ni Read More…

IGRE I SNOVI DJETINJSTVA

Bilo je to sedandeseti u selu Čaporice. Veselili smo se svakom jutru, svakom danu, bili smo ekipa, bili smo daleko od svita i Splita. Sunce nas je grijalo, toplinom i ljubavlju obasjavalo. Po cili dan se igralo, za balunon trkalo.
Kruva, masti, cukra i baluna nam nije nedostajalo, a drugo nan ništa nije ni tribalo. Žega i zvizdan žarili su po cili dan al koga je zato briga, znoj na licu je radija bezbroj crta i riga. Igrali smo se sa drvećem i kamenicama, kvrgavi i krvavi glava je svakog dana bilo, samo je pitanje na kome se toga dana zalomilo. Imali smo u zaseoku jednu i po televiziju, jednu na nogare, u kutiji sa prozorima koji su se zatvarali kad bi televiziju utrnili. Znali smo digot pogledat film poslin dnevnika ako bi ga oni ozgar stavili. Kad bi se pokvarila televizija tribalo Read More…

RODIJAČKE VEZE

 “Bolje da nestane selo, nego običaji!” Danas kada smo zakoračili u dvadeset prvo stoljeće svjedoci smo nestajanja sela onakvog kakvo je nekada bilo, a bilo je lipo, reći će baba Luca, Boga se molilo, starije poštivalo, igralo i veselilo. Današnjica nam nudi jednu novu sliku sela u kojoj nema više one radosti i opuštenosti. Nema mnogo toga što je selo i seljaka predstavljalo izvorima života i čuvarima kulturne baštine koja je sa selom živjela.                       Danas selo u tišini umire, a sa selom se polagano gase i običaji koji su davali jednu posebnu draž selu. Običaji su se razlikovali od sela do sela, ali svatko je svoje običaje čuvao i Read More…

STRIC DUJO

Zvizdan prži iz dana u dan, škola je završila, ali obaveze svakodnevnice ostaju. Igre nikad dosta dok mater ne naredi štogot, to je ka sveto pismo, mora se uradit pa se ti poslin igraj, kazala bi i nastavila svoje posle radit.
Tako je i bilo, jer kad te nauči da slušaš nema tu ni kombinacije ni krivine. Jednom riči, posa će uteć, intrada je u pitanju, triba kumpire okopat i zagrnit, polit lozu, pokosit travu i utrat u kuću, krave spratit a ako sve ispane kako triba kad bude dva tri prsta sunca zaletili bi se i bacili na male branke do mrklog mraka pa i po mraku se moralo zgotovit kad bi zagustilo. Nije bilo sve to teško izdržat i čitavi dan crnčit. Glava je cili dan bila u balunu,  samo smo mislili na trenutak kad ćemo poletit do ledina i svi skupa zaigrat na baluna.  KRead More…

NOĆNA SMJENA

U trenutku je donio odluku o neslanoj šali koju je priredio Marici.  Probudio je Maricu i krenuo na počinak. Marica kao robot bez razmišljanja krene u jutarnji ritual prije posla.  
Život s godinama ulazi u mirnije vode, diktiraju ga obaveze i rad u smjenama. Raditi u takvom ritmu nije ugodno, još pritom kada supružnici rade u suprotnim smjenama pa im  ostaje malo vremena za zajednički život.  Nije jednostavno izdržati i uživati, no ljudi vedra duha si ponekad daju sami sebi oduška da bi razbili mrtvilo i monotoniju  koja gazi i ubija.    U obitelji Matić se odvijao baš takav scenarij. Marica i Jakov su radili u tvornici namještaja koja je poslije nekoliko godina recesije počela hvatati daha i zamaha. Poslovi su se gomilali  takoRead More…

OČE LJUBIŠ LI ME

Mnogi ljube i ljubuju i sve to nazivaju potrošnjom. Znamo li što je ljubav, ljubimo ili nas takva ljubav troši?
Mnogi ponosno ističu i vole kazati koliko vole, koliko je njihova ljubav snažna.
Jesmo li sigurni u to što tako gordo ističemo i čime se kitimo?
Možemo li se pogledati u ogledalo i iskreno upitati:
„Ljubim li, volim li?“
Slušajuć jednu priču kao i mnoge priča do sad o ljubavi, oca i majke. Slušam i čujem ipak nešto drugo:
Kako sam ja dobra osoba!
Koliko ja volm svoju obitelj?
Koliko sam samo učinij, koliko sam još spreman učinit i napraviti za svoje obitelj?
Slušam poznatu priču, a isprid sebe vidim nekog ko je umoran, tužan i sam i još uvik nije spreman istini pogledat u oči i priznati pogreške. Ego taj prijatelj koji ga tješi, koji mu se divi kako Read More…

OTKOS TRAVE U SUBOTU

Svako se sića djetinjstva i to je vrime nekako posebno. Neko se siti i naj sitniji detalja i igara, ali svak se siti bezbrižnosti s kojom smo se ustajali i do sumraka igrali. Kada prođe djetinje doba sustigne nas mladost i radost koju nose ti dani. Prve ljubavi i ludosti koji ima na pretek svako se rado sića. Nestrpljivo smo čekali svaki vikend i izlazak, trenutke kad bi srce jače kucalo, kad bi se lakše disalo.
Mladost je sa sobom nosila i obaveza koje nije bilo moguće izbjeći. Proljetni dani su bili ispunjeni radovima na polju koji su nekako nailazili i vezali se jedni na druge, činilo se da nema kraja ni početka. Iz dana u dan se kosila i sakupljala trava, loza je svako jutro dozivala i tražila svoje vrime, kumpire je tribalo okopat i zagrnit u vrtovima.
Zvizdan je Read More…

UZBUNA NA BADNJI DAN

Svećenik i vojnik ne može biti svatko. Kada obučeš uniformu vojnik si od jutra do sutra. Poslije ratno razdoblje za sobom vuče ratne teme i razmišljanja. Potrebno se prešaltati iz ratnog u mirnodopski sustava. Naš inženjerijski vod se rastao i svatko je pošao svojoj kući, oni koji su imali sreće da im firma nije nestala u ratnom vihoru, vratili su se na posao. Sve je to za sobom vuklo i ratni dodatak, nesnalaženje u sredini koja više nije ista kao prije a ni sami više nismo isti. Naviknuli smo se na život bez života, pa se sad osjećamo kao riba na suhom. Dobivši ponudu da se ponovno obučeno u uniformu, da uđemo u sastav 40. inž. brojne zbog potreba pri izgradnji nove ceste za Visovac većina prihvaća ponudu i krećemo na miljevački plato. Vrši se rekonstrukcija dotRead More…