VESNA I DVA TERNCA

Život na terenu ponekad piše čudne priče koje znaju u trenutku prić granicu dobrog ukusa. Kako kažu naši stari: „Šta je prislano ni mački nije dragao!“ a opet ima i oni koji znaju reć: „Ko se zadnji smije najslađe se smije!“ Pošli na teren Ivan i Jakov na izgradnju ceste u zaleđu Splita, Bogu iza nogu, kako kaže stari svit. Rade na održavanju mehanizacije pa na terenu djeluju u paru. Ponekad zna zaiskrit pošto su obojica temperamentni ali se iskre brzo i ugase. Nje lako u ambijentu terenske sobe ostat uvik ladan i miran. Monotonija ubija pa ponekad kavga zna niknit iz ničega. Ka bolje je da se štogot dogđa nego da umiru od dosade. U sumrak se spuštaju na piće u jedini kafić, al zato u kafiću radi „opaka“ Vesna, iz nje iskri jače nego iz kamena živca. SRead More…

NISAM KRIV ŠTO SAM POGINUO

Ratni dani su iza nas, većini slijedi povratak u normalu, netko se vraća ženi, netko djeci, netko ljubavnici. Ima i onih što ne znaju ni gdje će, ni kuda će. Nemaju kući ni kučeta ni mačeta pa pridržavaju šank da ne padne.
Završetkom rata većina je demobilizirana, a manji dio je krenuo u profesionalce. Mirnodopsko vrijeme ima svoja pravila i zahtjeve koji su prioritetni. Vojsku je potrebno svakodnevno obučavati i sve one  vojne vještine koje su u ratu preskočene sad je potrebno učiti i svakodnevno uvježbavati. Stipe je radio na bageru u miru i ratu, a sad pošto je ostao u vojsci mora ponešto i naučiti. Nije baš lako s 50- tim na leđima uskočiti u čizme i vojni dril, rame uz rame s 25 – godišnjacima. Mladost  ima energiju, a starost mudrost i snalažljivost. SnalRead More…

POVUCI I POTEGNI

„Kada sjašeš s konja i uzjašiš magarca nije dobro.“
Poslovica od davnina koja kao i mnoge ima svoj poantu iznjedrenu iz muke naroda kroz životna bespuća. Međutim kada je obrnuta situacija onda bi mogli kazati onu narodnu:
-„Dobro je, teče mu med i mlijeko.“
Moja obitelj se preselila u novu kuću na periferiji Trilja, ispod Stazinka, iz sela Čaporica. Kada bi uspoređivali životne uvjete u staroj kamenoj kući u Čaporicama i u novoj kući u Trilju mogli bi kazati da smo sjašili s magarca i uzjašili konja.
Rastanak s Čaporicama nije bio lak i svima nam je bilo teško rastati se od prijatelja, susjeda, utabanih staza i ljepote krša, ljepote u kojoj je smještena rijeka Cetina. Rastanak s kanjonom koji očarava svojom ljepotom i hukom rijeke kojeg smo poznavali kako najbRead More…

ŽIVOT S GITAROM I ULICOM

Šetnja rapskim ulicama nije monotona. Za vrijeme ljetnih mjeseci uske uličice i trgovi žive punim plućima. Zidine grada pričaju povijesnu priču bogatu detaljima, što se vidi na svakoj kući, na svakom koraku. Ljudi ovog prelijepog gradića su mekani i ljubazni. Susret s uličnimm pjevačem Krešimirom Baričević je samo nadopunio dojam s pjesmom i svirkom koja se uklopila u kameni ambijent trga malog trga.
Read More…

ODOŠE MOJA JAJA

Naš čovik je uvik bija na putu, kako bi reka stari svit, ko sveti Nikola putnik, odlazija je na sve strane svita. Bilo je i kraći relacija, kada je krenila poslinratna priča o boljem životu, pola Zagore je krenilo put Splita. 60-ti se krenilo u Njemačku po „orliće“.
Sve skupa išlo se za koru kruva svugdi jer  kamenjar i šaka škrte i suve zemlje nije ostavljalo previše kombinacija. Kad bi se nediljon sa sela svit vraća “svojoj novoj kući” bile su pune ruke torba, a u njima svega pomalo .Trobe se nosilo, to je bija zaštitni znak Vlaja kad bi se vraćali sa sela. Danas se još uvik nose torbe a selo daje obilato, šakon i kapoan, seljak je uvik bija široke ruke i velika srca.
Radilo se  terenski  i u  Zagrebu.
Marko i Luka su krenili iz iz istoga sela u Zagreb i radiliRead More…

SVETI IVAN – SVITNJAK

Za posjeta rodnom selu, mojim Čaporicama oživjele su u meni slike djetinjstva još uvijek tako žive i jasne kao da je sve bilo jučer. Staze kojim smo trčali i veselili se svakom novom danu sad s malo uže zarasle u grmlje ali ipak još žive u meni.  Vrte se filmovi, svaka staza i svaki kamen ima svoju priču. Taj kamen i taj grm pamte mnoštvo priča, plača i smijeha. Živjeli  smo s tim  kamenom, igrali se s njim, a ponekad za ratnih pohoda na druge zaseoke, koristili smo ga kao moćno oružje.           Veselo i bezbrižno smo dočekivali svaki novi dan, svaku zoru, svako jutro. Čuvanje blaga, ovaca i krava, bila nam je obaveza i zadovoljstvo jer smo trenutno samo premještali naše terene za igru s kućnih pragova i gumna na livade i šumu i Read More…

LESI SE VRAĆA KUĆI

Preseljenje u novu sredinu za sobom vuče mnogo toga, dobrog i lošeg. Tu ponajprije dolazi, moglo bi se kazati, do  puta u nepoznato. Preseljenje moje obitelji i stres zbog nove sredine je bio to veći zbog činjenice da smo se preselili iz jedne sredine gdje je sve vrvjelo životom, djece kao u priči, u sredinu koja je u mojim očima bila kao pustinja. Slabo naseljeni periferni dio Trilja je djelovao u početku mnogo više no put u nepoznato, više kao put bez nade. Kako su prva susjedstva bila dosta udaljena razmišljali smo da bi u takvoj situaciji nekakav pas dobro došao. Dali smo se u potragu po selu tražeći nekog tko bi nam dao psa. Nakon kraće potrage pronašli smo ga u susjednom zaseoku. Nikada nismo imali psa u obitelji pa nam je preseljenje s “neznancem” također bila dodaRead More…

NOJEVA BOLEST

“Imali nade za nas” , pita se Dražen Zečić u svojoj pjesmi. I  mi se svakog dana pitamo, isto pitanje si postavljamo slušajući ovu našu priču koju mane više znamo napamet, međutim odgovora je  preveć . Sto Hrvata, sto trenera i svaki je siguran u svoju taktiku Kako vrijeme odmiče političke analize i igrokazi sve su manje zanimljivi. Manje-više se zna koliki je čiji domet i tko je čiji igrač pa shodno tome i svatko ima svoj rog u koji puše. “Psi laju karavane prolaze” je izreka po kojoj se ravnaju oni koji nam život kroje.  Neću nabrajati ni spominjati frakcije, boje ni putokaze koje nam nude. Nakon dvadesetak godina još uvijek je predstava ostala ista samo se ponekad glumci zamjene i s vremena na vrijeme uvedu se svježe snage da predstava bude koliko Read More…

BOŽIĆ DOLAZI

Svitu moj Božić je prid vratima. Nekako se čovik u to vrime godišta bolje osjeća, živne, iščekuje dobre vijesti. Svako rođenje donosi poseban osjećaj radosti koji u ti trenutcima ovlada svakom porom ljudskog bića i svi slavimo dan svog rođenja kao poseban dan. Božić je dan kada slavimo dolazak malog Isusa. To je osjećaj koji slavimo i osjećamo svi na isti način, svi mu se zajednički radujemo i prepuštamo emociji koja je velika i posebna ali nas sve poveže i ujedini u jednu veliku obitelj. U to vrime godišta čovik je nekako mekšeg srca, više razmišlja o drugim ljudima i njihovim potrebama. Pomažući drugima daruje im i svoju toplinu koja je bitna, ona grije i krijepi ljudski duh. Ove godine sam u nekom ritmu poteškoća i problema “zaboravija” na Božić, već jRead More…

Vozač na kratke staze

Danas sam prilikom dolaska na KBC Rebro primijetio “nezgodu” koja me natjerala  na reakciju, na pružanje pomoći mladoj vozačici koja se našla  u škripcu pri samom ulasku u parkiralište. Pošto svakodnevno posjećujem bolnicu poznata mi je problematika jutarnjih gužvi i potrage za parkirališnim mjestom. Stvara se kolona prilikom ulaska na parkirališni prostor podzemnog dijela parkinga i kretnje se svode na vožnju od par metara i manje, tzv. mic po mic. Za vozače je to neugodna situacija koju moraju istrpjeti  ako su primorani bolesnu osobu prebaciti automobilom što bliže. Kao i uvijek ima nekakva “poteškoća” koja se u ovom slučaju nalazi pri samom ulazu u garaže. Poteškoća je neugodna strmina ili uspon na kojem vozači zastaju pa ponovno pokreću vozilo. ToRead More…

BOGATI SIROMAH

Što je to sreća?  Jeli para puna vreća? Neki će kazati da bez para danas ne možeš ni u Wc, a neki će udariti kontru pa kazati da pare čitavog svijeta nisu dovoljne čovjeku da bude sretan. Sto ljudi sto ćudi, tako kažu stari ljudi. Koliko često uhvatimo neki osmijeh na licu koji sam za sebe govori o sreći. Koliko puta poželimo taj osmjeh zadovoljstva. Većina današnjih lica pričaju priču nezadovoljstva, zabrinutosti i strahova koji ih progone i ne daju im mira, ne daju im trenutak za osmjeh. Jeli današnjica toliko sumorna i teška da nam ne dozvoljava takav luksuz, da nabacimo osmijeh na lice. Koliko i što nam je potrebno da bodemo sretni? Mnogi će odmahnuti rukom i kazati da   sreća i zadovoljstvo prekratko traju pa samim time nisu vrijedni spomena. Današnjica Read More…

STARA TRIŠNJA

Svako misto ima svoga lera, svako selo ima čovika koji je po nečemu  različit od drugi. U našemu zaseoku stari Martin je po mnogo čemu odskaka od ostali ljudi. Jednostno je bija različit od ostali ljudi. Za nas dicu on je bija poseban i za njega smo imali poseban rešpekt, njega se obavezno pozdravljalo i slušala svaka njegova rič bez pogovora. Ljetne vrućine su vladale cilo lito sa pokojom olujom i nekoliko kapi kiše. Pod murvon se stariji svit priko sridnjavice podne odmara, sve do zaladice iza pet sati, kad bi se krenilo štogot radit. Mi dica smo imali svoje zadaće tokon dana, a priko sridnjavice podne igrali bi na baluna. Naši su nas stalno vikali i gonali da prikinemo, da iđemo u ladovinu da će nam naštetit sunce ali nismo previše obaduvali na to. Jedno poslinpRead More…