Category Archive : ZAGREB U PRIČI

OD TOMISLAVCA DO TOMISLAVCA – RANOJUTARNJA ŠETNJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U ranojutarnju šetnju zagrebačkim ulicama i trgovima krenuo sam s trga kralja Tomislava. Zora puca dan se budi oko mene pospani ljudi. Noćni ugođaj je na izdisaju, jedni žure na odmor poslije provoda dok prvi dio radnog kontigenta, još uvije pospan, kreće na posao. Servisne ekipe su u pogonu čiste grad  i pripremaju ga za novi dan.

Grad još uvijek spava pa nema velike gužve i buke. Jutarnja svježina je posebna ugoda nakon dnevnih temperaturnih šokova.  Šetnju s Tomislavca sam nastavio preko Jelačić placa na Gornji grad. Jutarnji  ugođaj svitanja i mira na Gradecu opija, a panorama usnulog grada daje dodatnu draž cjelokupnom ugođaju. Pogled na katedralu pred samo svitanje, šetnja Strossmayerovim šetalištem i A. G. Matoš koji nas poziva da zastanemo i uživamo u panorami grada, sve je to bogatstvo ponude koje nam Gornji grad pruža i nudi kada ga posjetimo. Doživjeti i prošetati starom povijesnom jezgrom Gornjeg grada za jutarnjih trenutaka mira su posebni.

S trga svetog Marka krećem do Kamenitih vrata i Majke Božje zaštitnice grada Zagreba, koja bdije i brine nad usnulim gradom. Radićevom se ponovno spuštam na Jelačića plac koji pospano  promatra prve prolaznike. Golubovi su još uvije glavni posjetioci na trgu.

Preko prelijepo uređenog Zrinjevca i koji se još uvijek odmara od noćnog programa vraćam se Tomislavcu i hvatam zadnje kadrove prekrasnog trga kralja Tomislava.

Zagrebačka katedrala

Vjerničkon puku i građanima grada Zagreba, evo jedan mali poklon i osvrt na ljepotu katedrale. Fotografijom sam popratio i “zapisao” ljepotu zagrebačke Prvostolnice kroz cijelu godinu s raznih pozicija, počevši pogledom ispred same katedrale, s Dolca,  Gradeca, Šalate, Trnja, Ribnjaka pa sve do pogleda s placa u Dubravi. Samo vrijeme fotografiranja je praktično od 0 – 24 sata, u svim vremenskim uvjetima. Sve u svemu zanimljivo je pogledati raskoš i ljepotu koja krasi Zagreb i Hrvatski narod.

 

 

ZAKAJ VOLIM ZAGREB

Jedna lijepa priča se “kotrlja” već treću sezonu trgovima, ulicama i parkovima grada Zagreba. Mnogi zaljubljenici u prekrasne gradske parkove i perivoje, zaljubljenici u fotografiju, svakodnevno pronalaze i “zapisuju”  trenutke i motive koje s ljubavlju poklanjaju gradu i narodu.
“Zakaj Volim Zagreb” je grupa kojoj je prije svega na prvom mjestu strast prema fotografiji kojom pokazuju svoj pogled na mnogobrojne ljepote grada s kojem živi u strastvenom zagrljaju.
Strast i ljubav koju iskazuju pogledom kroz objektiv,  prerasta okvire grupe na netu i poprima novu dimenziju. Ovog ljeta  se po treći put upriličila izložba najboljih radova. Otvorenje izložbe bilo je u prostorima Muzeja grada Zagreba, Opatička 20, povodom proslave Dana grada Zagreba koja samim postavom fotografija ukazuje na mnoštvo ljepota i kulturnog nasljeđa kojim se ponosimo i pokazujemo mnogobrojnim turistima koji posjećuju grad. U jednom trenutku na jednom mjestu,
posjetiocu se nudi fotografski putem  informacija o djelu znamenitosti i ljepote koju su u prilici vidjeti i doživjeti u Zagrebu.
 
Izložba fotografija je otvorena do 02. rujna 2017.  a ovim putem donosim mali pogle na cjelokupni postav i dio dojmova koji su posjetioci zapisali i ponjeli s izožbe.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
Posljedica ove priče su nova poznanstva i druženje zaljuljenika u fotografiju  “Pod starim krovovima” (kod Šnidaršića…) u Basaričekovoj, na mirnom Gornjem gradu, gdje se još osjeća duh onog nekadašnjeg Zagreba.

 

Mnogi nisu bili prisutni na druženju no bitno je da smo uhvatili ritam. Ljeto i godišnji odmori su pred nama pa ćemo malo pričekati na okupljanje u punom sastavu i nema sumlje da će druženje biti još ugodnije i zanimljivije.

 

 

 

JEZERA NA SAVICI

Jezera Savica?

Kada bi napravili anketu i zapitali građane za informaciju više o tom djelu metropole vjerojatno bi dobili raznolike odgovore.
Mnogi vjerojatno znaju ponešto o jezerima ali velika većina nikad nisu kročili nogom na te prostore. Između ostalog i ja sam znao da postoje  jezera i ništa više od toga. Kada sam pogledao kadrove koje je jedan strastveni ribič zabilježio s mobitelom doslovno sam poželio odmah krenuti na Savicu. Ljepota i netaknuta priroda u utrobi grada je bogatstvo koje nažalost zjapi prazno. Osim ribiča koji poznaju svaki kutak i ponekog fotografa malo tko će  krenuti na put u nepoznato. Bogatstvo flore i faune na tom malom djelu posjetitelja očarava, nude mu se ribičke staze i puteljci da što bolje upozna svaki kutak tog malog djela netaknute prirode i osjeti mir koji vlada na jezerima. Priroda očarava i nudi odmor od ubrzane svakodnevnice i gužvi gradskih ulica.

Područje jezera uz Savu je naglašenih izvornih prirodnih obilježja, visoke razine bioraznolikosti, značajno kao ornitološki rezervat i zaštićeni krajobraz nalazi se 30-tak minuta pješačenja od tramvajske stanice, od naselja Borovje ili s druge strane, s Radničke cesti i naselja Savica Šanci nekih 20-tak minuta pješačenja.Taj prelijepi kutak Lijepe naše koji se “skrio” u utrobi velegrada je oaza mira nadohvat stanovnicima cijelog Zagreba. 

Evo i fotografija koje govore mnogo više od riječi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 

 

 

 

 

 

 

 

 
 

 

 
 

 

 
 
 

 

 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZAGREB – ZLATNE BOJE JESENI

 

Zagreb – golden autumn colors

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MAKSIMIRSKA IDILA

Maksimir – the park of the city of Zagreb

 Forest Park – spring on the lake

 

 

 

 

 

 

 

Zagrebačke fontane

 

 Zagreb Fountains – The Street of the Croatian Fraternal Union

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zagreb by night

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZMAJURJEVO – POVRATAK U PROŠLOST

 

Zagrebački park Ribnjak je mjesto na kojem se drugu godinu
za redom održava manifestacija pod nazivom ZmaJurjevo. Manifestacija na zabavan
i poučan način obilježavanja početka proljeća te Jurjeva, a posjetitelji se na
trenutak mogu vratiti u daleku prošlost i zaviriti u život srednjovjekovnog
sela i viteških tabora.

 

Uživo imamo izložbu srednjovjkovnih alata, zanata, uniformi
i nošnji tog vremena. Manifestacija veoma zabavna i poučna posebno za najmanje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RENY S LJUBAVLJU

Sve moje ljubavi su bile kratke i sa puno tuge. Možda ne previše lijepe ali s puno duše.

Sve su ljubavi lijepe samo se prva ljubav ne zaboravlja, pamti se onaj zanos, trenutci kada čovjek ne hoda po zemlji. To su trenutci kada preselimo na drugu planetu, planetu ljubavi. Trenutak prvog klika, trenutak kada sam prvi puta osjetio snagu ljubavi čovjeka mijenja, život dobije drugačije dimenzije. Na žalost ti trenutci su bili kratki i bolni, Nestajali su kao jutarnja rosa. Nestajali su i zbog tog jer me snaga tih osjećaja plašila. Zbog toga sam moje staze ljubavi lomio, kršio, rušio sve mostove i hodio sam putevima bez povratka.

Mladost dođe i prođe, ne može se vratiti. Ostaju samo sjećanja. Prolaskom kroz turbulentno razdoblje Domovinskog rata i ulaskom u 30-te godine života ostaju mi sjećanja koja nosim u sebi i sve moje ljubavi. Prepustivši se rijeci života gdje više nema onog zanosa ostaju mi uspomene koje mi pomažu da se nosim sa samoćom koja me pritiska i boli. Pomisao na život koji je ispred mene nimalo nije ugodna. Pomisao na život bez ljubavi  me razara. Želim život i ljubav, želim obitelj, krećem u utrku života. Počinje moja on-line borba za budućnost, za ljubav. Putem web stranica ponovno ulazim u svijet ljubavi. Iako je sve to virtualni svijet, ipak počinjem živjeti. Ponovno upoznavanje, prisjećanje na abecedu ljubavi budi u meni život. Uzbuđenje koje vlada prilikom on-line susreta daju mi za pravo da vjerujem da sam na putu koji vodi ponovno u život. Prvi kontakti koji se odvijaju u on-line svijetu daju mi vrijeme i mir za dodatno upoznavanje prije stvarnog i živog spoja. Javljaju se osjećaji na koje sam zaboravio, uzbuđenja koje rađaju prva kava i susret u dvoje. Ponovno živim život  punim plućima i tražim ljubav, ženu spremnu da  krenemo zajedno u život. Prolaskom kroz virtualni svijet ne ostavlja me ravnodušnim, poznanstva i prve kave dolazi i prolaze ali ipak nešto nedostaje. Nedostaje klik kada dvije osobe prelaze u neki drugi svijet, koji žive samo za sebe. Ljeto je, odlazim na još jedan spoj uživo. Prvi susret i pogled, osjećaj koji postoji ipak nije ni najmanje ono što bi trebalo biti. Nemir je zavladao nakon još jednog krivog spoja. Posustajem i dolazim do zaključka da je ipak sve skupa on-line svijet priča za sebe. Dok se vraćam doma donosim odluku. „Izlazim iz virtualnog svijeta i vraćam se ponovno u stvarnost.“ Vrativši se doma pokrećem računalo u želji da ugasim svoj virtualni život. U tim trenutcima pogled mi pada na fotografiju žene koju sam upoznao ali se duže vrijeme nismo čuli. Još samo da se javim i pitam kako je, što ima i to je to. Taj trenutak se odužio i produžio. U tim trenutcima proradila je neka tajna veza između nas. Više ništa nije kao prije, ušli smo u svoj svijet ljubavi. Počeli smo živjeti naš život kojeg smo krili i čuvali samo za sebe. Dugi razgovori su nam se činili sve kraći. S nestrpljenjem smo se veselili našoj prvoj kavici. Od tog trenutka život ponovno ima drugačiji smisao. Počinjemo živjeti jedno za drugo, za trenutaka kada ćemo se sresti uživo. Svakodnevno se sakrivamo od života i ljudi i sve više se spajamo i upoznajemo, linije mobitela gore iz dana u dan.

„ Ima neka tajna veza

za sve ljude zakon krut

njome čovjek sebe veže

kada bira neki put“

To su stihovi koji govore za sebe. Naša tajna veza živi, brižno je čuvamo i njegujemo. To su trenutci koje ćemo pamtimo i uvijek ih se rado sjećati. Trenutci koje odvajamo za sebe su sve duži i svakim danom smo uvjereniji da smo kliknuli zajedno.Živimo u vremenu kompjutera pa nam je jednostavnije i laganije pričekati trenutak prvog susreta. Nakon mjesec dana padaju prvi planovi gdje ćemo se naći. Izlet na Plitvička jezera nam se čini kao idealna opcija za susret. Odlučivši detalje i dan sastanka polagano se spuštamo na zemlju, jedan dio nas je počeo razmišljati. Što ako je sve to ipak on line fatamorgana ako uživo budemo stranci.  Lagana nervoza i neizvjesnost je ipak normalna, daje dodatnu draž očekivanjima, bar smo uvjereni u to. Dolazi dan prestanka rada u ilegali i izlaska na sunce. Prekidanje jednog poglavlja koji je zasigurno vrijedan i ostat će nam u trajnom sjećanju. Ujutro 16. kolovoza na svetog Roka, zaštitnika mog sela polazimo na Plitvice. Dječačka uzbuđenost u meni vlada . Mobiteli su uključeni veza je uspostavljena i u stalnom smo kontaktu. U tim trenutcima se prisjećam mladosti i prve ljubavi. Razmišljam  hoću li osjetiti ponovno onaj isti ushit oduševljenja. Hoću li ponovno čuti one iste riječi „Volim te“, dali je to taj trenutak i ta osoba koja će srušiti sve moje brane i prepreke, kojoj ću podariti svoje srce

Mladost je prošla ali ljubav se nije izgubila, još uvijek vatra gori u meni. Isplati se živjeti za trenutak kada si spreman s nekim krenuti u zajednički život. Do Plitvičkih jezera ima dva i pol sata vožnja, uzbuđenje raste svakim trenutkom približavajući se Plitvicama. Nakon mjesec dana virtualnog upoznavanja došao je trenutak istine. Sve će biti mnogo jasnije nakon prvog pogleda i osmjeha, govor tijela će govoriti više od riječi. Nadomak smo cilju, nakon zadnjeg dogovora gdje ćemo se sresti gasimo mobitele. Kao u filmu uzbuđenje se bliži svom vrhuncu, trenutak sastanka je sve bliže. Uzbuđenja koje vlada doslovno nas povezuje bez žice.  Rastovača je mjesto našeg prvog susreta. Parkiram automobil uz glavnu cestu i tražim pogledom crvenu Opel Corsu. Nakon par trenutaka iza okuke se pojavljuje Corsa. Stiže Renata, crvenokosa Zagrepčanka. Gubim tlo pod nogama dok prilazimo u susret. Pogled, osmijeh i zagrljaj su bili ono što smo zajednički sanjali, a sad postaje stvarnost. Nije više postojala nikakva dilema, naš susret i opuštenost koja je zavladala od prvog trenutka bili su zalog da će iz našeg prvog susreta u Rastovači izrasti čvrsta veza i novi život u koji ćemo zajednički krenuti.

 

Svim onima koji su zapeli u krivim ulicama života poruka je da se isplati živjeti i u ljubav vjerovati. Tada je sve samo stvar trenutka kada ćemo s nekim kliknuti.

JOŠ JEDNA ZAGREBAČKA ZIMA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UNICEF – Čuvari djetinjsta

Prilikom posjeta Muzeju realnosti koji je upriličen povodom 70. godišnjice djelovanja UNICEF-a u prostorima Muzeja iluzija zapitao sam se koliko je današnji čovjek spreman pogledati istinu u oči, samog sebe upitati dali sam ja  dobar čovjek, dali mogu nekom pomoći?  Nasuprot naše stvarnosti, na ulicama gdje se događa neviđena trka i gužva, ulaskom u prostorije muzeja dobijamo sasvim drugačiju sliku i dimenziju čovjeka i života koji se odvija dovoljno daleko od nas. Dovoljno daleko da bi bez grižnje savjesti mogli ispeglati i posljednju karticu  da bi nam “uspio” Božić. Božić je mnogima odavno izgubio smisao obiteljskog duženja, pomaganja ljudima u nevolji. Sve se svodi na lažnu svjetlost i bliješteća neonska svijetla, raspamećenu trku po centrima, kupovanju darova za koje se svake godine sve više i više izdvaja. Koliko potrošiti, dali su pokloni dovoljno skupi, to su problemi  koje danas ljudima  zadaju velike probleme i zbog kojih ne mogu uživati u Božiću već se u pravilu odmaraju od Božića.
Malim crnim dečkima i curama potrebno je tako malo. Oni ne traže poklone, ne zahtijevaju pomoć. Oni traže pravo na ŽIVOT. Njima samo MALO treba. Budi i ti čuvar njihova djetinjstva.

Čuvari djetinjstva su zajednica dobrih ljudi koji svojim redovitim donacijama pomažu UNICEF-u osigurati uvjete za uspješno ostvarivanje dječjih prava, njihovu zaštitu, zdravlje, jednakost i obrazovanje. Zahvaljujući njihovoj podršci UNICEF može provoditi važne aktivnosti za bolje životne uvjete djece, ali i u najbržem roku pružiti humanitarnu pomoć djeci u kriznim situacijama u Hrvatskoj i svijetu. Čuvari djetinjstva potvrđuju ideju da svako dijete ima pravo na zdravo, sigurno i bezbrižno djetinjstvo i iz dana u dan poboljšavaju realnost tisuća djece, osiguravajući im bolju budućnost.

 

 

 

 

 

 

 

 

25. Zagrebački maraton

Zagrebački atletski savez je organizirao jubilarni 25 Zagrebački maraton ulicama grad Zagreba. Maraton je podijeljen u tri kategorije: maraton: 42 195 m,  polumaraton 21 097 m,  utrka građana
5 000 m.

Bez riječi – ŠRC Klaka

 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MIMOHOD – Hrvatske oružane snage

Puževa nevoja

 
Svatko od nas reagira na nesreću različito ali dok smo u samom odvijanju nesretnih okolnosti svima nam se povisuje doza adrenalina u krvi i reagiramo instinktivno na nevolju koja nas  je zadesila. Danas sam prvi puta ugledao
zanimljiv  prizor kako se puževi nose s nevoljom i nesretnim okolnostima. Njegov problem je da se našao na leđima, kućica je okrenuta naopačke, a dio kućice je bio oštećen. Uslijedila je „operacija“  povratka u normalu. Umjesto da mu pomognem cjelokupnu radnju sam najprije fotografski zapisao (tipično za nas zemljane).
U samom početku sam ga preplašio, ali sam se primirio i pužić je  plašljivo počeo izbacivati svoj „periskop“ kroz oštećeni dio oklopa ispitujući sigurnost izvan kućice. Kad se uvjerio da je sve pod kontrolom započeo je već spomenutu operaciju. Operacija je uspješno okončana, a pošto je bio u blizini automobila prebacio sam ga na travnatu površinu gdje mu nije prijetila opasnost od kotača.
 
 
 


















 

Cvjetnica



Rano jutarnja šetnja na periferiji metropole. Sunce je taman krenulo na svoj put. Vlažnost i tmine su dale suncu specifičnu rozu boju koja je bila najintenzivnija na samom izlasku. Šteta grmlja koje je bilo ispred mene pa nisam uhvatio baš sami izlazak. Biti će bolje drugi put.

Jutarnja svježina i berba cvjetića za umivanje na Cvjetnicu je godila iako je bilo malčice friško. Umivanje u cvjeću je običaj u Dalmatinskoj Zagori od davnina.







 








Park šuma – Maksimir

Remete – Marijansko svetište grada Zagreba

U Hrvatskoj ima dvadesetak Marijanskih svetišta i svako ima svoju priču o ljubavi prema Majci Božjoj.  Vjernički puk  posebno  štuje Majku  Božju. U znak ljubavi i vjernosti narod je pješačio i  zavitova se Gospi .  Većina vjernika i danas pohodi pješice u svetišta, a jedan dio vjernika motorizirano posjećuje  svetišta. 
Mnogi sa sobom nose i donose prid  Gospu svoje probleme i bolesti  iz svog doma. Dolaze u molitvi i miru tražit pomoć od Majke Božje.  Pomoć kada smo umorni i nemožemo dalje sami nositi svoj križ. 


Uz svetišta u novije doba kao logistika se pridodaju raznorazne trgovačke radnje koje imaju raznoraznu ponudu bižuterije , za malene igračke a tu su i ugostiteljski  prostori za okrepu  vjernika.

 

 

 

 

 

 






 

 

Ponuda za fizičku okrepu.



 

 

 







DOLAC – come, buy and taste the products of the Croatian village

Škura bura u Zagrebu

Nakon nevere koja je prohujala metropolom mnogi zbrajaju štete i vrše sanaciju štete koja se vidi na svakom koraku. Na jednom  mikro prostoru (šetnica kvarta Klaka) vidimo svu silinu bure koja je protresla kuda je prošla. Mnogi u čudu ne mogu vjerovati  da se ovakvo nevrijeme događa baš u Zagrebu, jer smo  udare bure dosada samo bilježili  uzduž Jadrana. Nažalost ovakvih primjera i prizora ćemo se nagledati sve više i više zbog globalnih poremećaja koji su se dogodili u prirodi .
Škura bura je inače naziv za buru kada puše dok je oblačno i uglavnom  pada kiša pa je zemlja natopljena i mekana pa je veća opasnost po  stabla.

Ferguson

 

U rano jutro na odlasku na posao ugledao sam zanimljivo vozilo. Na zagrebačkoj “žili kucavici” Slavonskoj aveniji u prohladno jesenje jutro na križanju sa Savskom cestom u koloni se kreće i jedan traktor IMT 539 u narodu popularno prozvan Ferguson .
Kuda je on krenuo i kakav će posao u metropoli da obalja, ko će li ga znati . U svakom slučaju zanimljiv prizor na gradskom asfaltu

Život na sjeveru

Zimske radosti i brige su iza nas. Mnogo se medijske prašine podiglo oko jednog obične vremenske pojave. Biće jadni novinari nemaju inspiracije pa se uvatili pritresati praznu slamu, a žito već odavno u ambarima.
Kod nas na Klaki bilo je superićka sanjkalo se i grudalo uživalo u snježnim radostima prije svega najmanji, a stariji se uvatili lopata i metala i čišćenja kućnih prilaza . 
Poslin svega ostaju nam lipe uspomene i očekivanja novog sniga dogodine, a mediji imaju svoje recepte već će oni proizvesti neku vjest.

Ledena lipota