MIR VAMA

Ljudski um je ogroman potencijal, a toliko je sirotinjski  iskorišten od čovjeka.  Nadmoć često dokazujemo natječući se s lošijim od sebe. Dobro je to, koliko su drugi postgli! To je uvijek sigurna floskula kojom prikrivamo  ljenost…

UBACI U RIKVERC I KRENIMO U BOLJE SUTRA

Nakon Domovinskog rata uhvatiše se ponovno u kolo pa im smeta i bijelo polja i uniforma HOS-a i povik ZDS, koji su bili vrlo bitna karika u obrani u samim početcima. Samo im ne smetaju njihovi očevi i djedovi, koji su prešutno pomagali jednom monstruoznom planu zločinaca s kojim su jeli i pili, pjevali i s tugom znaju danas kazati:
Eh kako se tada dobro jelo i pilo!!!

 SINE MILORADE ŠTO TI RADE

Gospodine Milorade, žalosno je činjenica vidjeti kako svake godine obilazeći stratišta gdje još jednom žalite za svojim žrtvama, podsjećajući javnost i svijet kako zločinci nisu privedeni pravdi, dok skup u Vukovaru kojem je također cilj pronaći zločince nazivate orkestriranom kampanjom gradonačelnika da bi nedužne ljude zatvarali zbog stradavanja civila. Žalosno je to da monstruozne zločina koje su počinila vaši  braća iz Srbije nazivate stradanjima, a ne stvarnim nazivom, priznati činjenice i pokloniti se mnogobrojnim žrtvama mrtvim ali i živim.

KLIMAVCI ILI ŽILAVCI

Ima ona stara poslovica da siromah bogatašu može samo napet roge dok drži ruku u džepu.- A šta san ti reka? – mnogi će na tu starinsku pamet.Jeste, dobro rekoste, samo zaboraviste onu da su iako u džepu ipak roge napinjali. Prkos i inat je ponekad stao u jedan džep, al je postojao. E pa nama je taj prkos i inat vjerojatno ispao tijekom rata iz džepa pa nam osta samo sitna duša i zečje srce

E MOJ NARODE

Jeli Domovinski rat stvar prošlosti, jesmo li to samo sanjali? Po onom što vidimo, može biti da je tko.  Kad u današnjem društvu krenete s temom ratnih  90-tih, jednostavno ispadaš debil, zaosta, naporan i licemjeran,…

BOJNA ĆAVOGLAVE

Koliko će još proteći vremena da neki “pozitivci” shvate da je vrijeme zabrane govora, pjevanja pjesama, zabrana slobode izražavanje svog stava prošlo svršeno vrijeme, da su to temeljne vrijednosti demokratskog svijeta.

POVRATAK U BUDUĆNOST

Teško se okrenuti  ponovno životu i prihvatiti poslije ratnu stvarnost pod formulom:
  “Dogodilo se, rat je bio i tu se ne može više ništa, mora se živjeti dalje.”
Da, ne može se mrtvog uskrsnuti, obiteljima osmjeh na lice vratiti ali ne može ni izbrisati bol koja ne prolazi nikada a posebno kad se živi u društvu gdje postoji više istina i kada svatko svoju istinu priča.

Kad se budemo gledali oči u oči ja i Ti. Što ću tada reći?

Bolna je činjenica da se ti rovovi još dugo neće zakopati i put su ka samouništenju. U takvoj situaciji sve žrtve i poginuli u Domovinskom ratu gube na važnosti nemaju ni logike ni smisla.
Konstantno se krivica prebacuje i greške nalaze protivniku, ne pokušava se ni pod točkom razno zapitati dali i ja radim nešto krivo. Osuđivanje, mržnja i zloba razaraju hrvatsko tkivo. Iz gliba i blata samo nas spašava istina.

PUSTITE ME DA JE VOLIM

Nama koji volimo i ljubimo, ćutimo ovi dol, ovo brdo, more i ravnicu za koju smo dali mladost, krv, znoj i suze, za koju su naša braća ugradili svoje živote dopustite tu privilegiju da budemo bedaci, dopustite nam da volimo svoju domovinu, našu lijepu Hrvatsku. To je jedina privilegija za koju smo se borili.

DNEVNA BOLNICA

    Dolaskom na liječenje na psihijatrijski odjel radimo prvi i presudni korak ka pomoći koja nam je prijeko potrebna.  Stresne situacije koje su negativno djelovale na nas dovode nas u poziciju, figurativno rečeno, kao…

VOŽNJA KRUMPIRA

Vozeći se autobusom ZET-a na prigradskoj liniji u jednom trenutku sam imao namjeru doći do vozača i priupitati ga: „Gospon dali ste nekad u životu prevozili krumpire?“ „Ako pak niste mogli bi pokušati jer ova…

MRTVO SLOVO NA PAPIRU

Supruga mi daje u zadaću da prošetam do trgovačkog centra, gdje započinje tjedna akcija. Mješano mljeveno meso je stavljeno na sniženje pa bi bilo dobro uzeti i spremiti punjene paprike za ručak.  Guglam nešto na…

GDJE JE NESTAO ČOVJEK

  Prije četrdeset i dvije godine na splitskom festivalu je Oliver Dragojević otpjevao pjesmu „2002 godine u Splitu“ i bacio pogleda tada u daleku budućnost promišljajući kroz stihove o tome kako će nam lipo bit….

PUSTINJA NA ASFALTU

Živimo u vremenu koje mnogi nazivaju blagostanjem ili vremenom tržišne ekonomije. Živimo u vremenu demokracije,  kada imamo pravo samostalno glasati i izjasniti se kao pojedinac u društvu. Naravno to je i vrijeme protesta, štrajkova, traženja…