BITI IL NE BITI

„SAD I NIKAD“ slogan je Domovinskog pokreta. Možda sam naivan pa čitam i ne vidim dalje slova, a možda je sve to bajka nova. Ipak svakom tko živi u zemlji Hrvatskoj mora biti jasno da se kola sporo kotrljaju a mnogi pod kola klipove podbacuju, kako bi se kola još sporije kretala. Sad il nikad, trenutak je da stanemo rame uz rame, da se zajedno borimo protiv zla i tame. Kada se osvrnemo unatrag i zapitamo sebe, što se to događalo na našim ravnicama i planinama, možemo očekivati različiti spektar razmišljanja.  Upitamo li mališane u prvom razredu koliko je velika brojka 25, kazati će kako je to velika brojka koju nisu ni učili, samo su za nju od starijih čuli. Mi stariji smo čuli i za stoljeće sedmo koje se čini svjetlosnim godinama daleko.
Kako u sve to ubrojiRead More…

ZORICA GREGURIĆ – ZATO ŠTO SVOJE VOLIM

ZORICA GREGURIĆ lista 10. redni broj 12, Domovinski pokret 2. izborna jedinica. Za domoljubnu Hrvatsku!    
  Živim u Sesvetama, Novi Jelkovec, rođena sam u Bosanskoj Gradišci, 52 su mi godine, majka sam jednog djeteta. U Zagrebu završavam srednju medicinsku školu te sam radila u Klinici za dječje bolesti. Početkom srbijansko-crnogorske i JNA agresije dragovoljno se javljam i odlazim u Vukovar kao dio mobilmog anesteziološko-kiruškog tima. Veteranka sam Domovinskog rata dragovoljka i braniteljica Vukovara, menadžerica političkog menadžmenta i odnosa s javnošću. Predsjednica sam Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i Saveza udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nositeljica Spomenice DomovinsRead More…

TRILJSKI AKAVCI I BITKA ZA ŽIVOT

Ovih dana je sve nekako drugačije, vrijeme  se mješa i sukobljava s virusima i političkim izborima. Dečiji osmjeh i iskren pogled mališana je još uvijek onaj isti kao i prije četrdesetak godina.     Pogled koji polagano iz dana u dan kroz školske klupe zaviruje u svjet odraslih.   Knjižnici osnovne školu u Trilju sam poklonio knjigu, u kojoj sam jednim malim djelom zabilježio vrijeme Domovinskog rata na prostoru Cetinske krajine.  Dolaskom u učionicu među one koji su prvim koračićem koraknuli u svijet znanja, knjiga i učenja bio je više nego što sam mogao očekivati. Pogledom na njihova lica emocije su me zapljusnule, sjetivši se svojih početaka i školskih klupa u Čaporicama.  Nakon predstavljanja učiteljice gospođeRead More…

JOZO RIBIČIĆ – ZATO ŠTO SVOJE VOLIM

Imao  sam čast da kroz priču dobijem iz prve ruke razmišljanja Joze Ribičića brigadira u miru, dragovoljca Domovinskog rata, o tom kako vidi danas Hrvatsku i mnoge probleme koji sve nas pritišću.  Još jednom je spreman u boj za narod svoj, ovog puta s olovkomu ruci umjesto puške . Iz razgovora se vrlo jasno da naslutiti kako još uvijek gori onaj isti plamen ljubavi prema domovini i svom narodu, kao i  na početku agresije na Hrvatsku. Svoja stečena znanja koja je kontinuirano prikupljao cijeli život su bogatstvo koje je sutra spreman utkati kroz rad  i pomoći svom narodu kako bi krenuli u sretniju budućnost. Posebno je svjestan velikih problema koje danas pritišću Hrvatske branitelje a koji će sutra biti i teži.     Završio je VisokuRead More…

SOL ŽIVOTA

  Zamiješa Bog prah zemaljski i čovjeka stvori. Život mu podari da zemljom gospodari. Koliko problema ga čeka, koliko je snage potrebno da bitke dobije? Silnu snagu i odlučnost ljudima podari, kako se zla ne bi bojali, s vjerom dolinom smrti koračali. No još nešto nedostaje, čovjeku ne da mira, dušu mu dira. Na tom teškom putu, kada tijelo više na sluša, kada se u nutrinu uvuče duša, potrebno mu je gorivo koje će tijelo da pogura. Treba ljubav, tu sol života, koje će u najcrnjim trenucima tijelo pokrenuti, gurati ga naprijed kroz oganj i oluje . Krenuvši stazama života, ljubav tražimo ne sluteći koliku silnu ljubav u sebi imamo, koliko je stidljivo poklanjamo, od svijeta skrivamo. Otkrivajući je, mladenački nehajno da je rasipamo, no kako mladost prolazi,Read More…

SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI

  Voljeti ratnika Zasto ga volis, pitaju me
Sto u njemu vidis?
Pusti ga, lud je! Ne gospodo, nije lud.
Za mene, njegovo je ime
Hrabrost.
Njegovo je ime
Ponos.
Njegovo je ime vjera.
U buducnost, u radost, u mir. Taj ratnik, izmucen, umoran, Prepun tuge i boli,
Trazi utjehu.
U krikovima smrti,
U mracnim besanim nocima. Pruzam mu ruku.
I zagrljaj.
Tisinu.
Stavljam ruku na njegovo
Izmuceno i ranjeno srce. Dao je sebe za buducnost.
Beskompromisno, pozrtvovno.
Gledao i okusio smrt.
Gubio prijatelje. Volim svaku njegovu ranu.
Onu na dusi.
Onu na srcu.
Volim svaku njegovu
Neisplakanu suzu.
Svaku sutnju. Volim svaki njegov mukom
Podaren osmjeh.
Meni. Djeci. Buducnosti. Volim njegov dubok pogled.
Prepun krvi, suza, nemira. Prezivio je za mene. Da ga
Danas cuvam. I volim. I kad tih rRead More…

OSNAŽIVANJE BRANITELJA U MIRU

U Jakovlju je održana početna konferencija u organizaciji UHDDR GO Zaprešić, gdje se predstavljeni programi i sam tijek provedbe programa koje provode udruge UHDDR GO Zaprešić  i Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.   Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u razdoblju od 05.02.2020. – 05.02.2022. godine. Projektima ,,Zajedno u miru” i „Osnaživanje branitelja“, cilj je doprinijeti povećanju socijalne uključenosti i unaprjeđenje kvalitete života hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Bit će uključeni u terapiju  sportskih aktivnosti i drugih aktivnosti u prirodi kroz koje će kvalitetno iskoristiti slobodno vrijeme, a pod mentorstvom kvalificiranog stručnjaka, ojačati osobne kompetencije popuRead More…

RECI ZDRAVO DRUŽE

Ratne 40-te godine su ostale iza, a poraće se skupilo ka suva šljiva u Zagori, teška vrimena su bila. Za zrno prosa se triblo oznojit i niko nije pita pošto je, bitnije je bilo da postoji. Puno je gladni usta bilo za kominon, ka tići zivaju i molećivo pogledavaju mater i ćaću. Sve je ostalo na pogledima, jer se znalo čija je prva i zadnja. Znala su dica da u ambaru žita nema, a napolju crna zima strašne zube ima, da ništa po vrtlima nema.  Iša je ćaća u Split radit, a mater je kući ostala na dicu pazit i priranit s ono malo mrvica šta bi po kući našla. Triblo je u Trilj zoron uranit nebil se štruca kruva uvatila. Iz svake kuće bi kogot poša i na noge zoron prid pekaru u red je tribalo stat i turtu čekat. Bila je glad velika pa bi gužva bila bez reda i pravilaRead More…

Pismo majke Jean-Michela Nicoliera Milanoviću: Moj sin je otišao u Vukovar kada ste vi otišli iz Hrvatske, sramite se!

  Jučer je 75. rođendan proslavila majka Jean-Michela Nicoliera, Lyliane Fournier. Skandalozna izjava Zorana Milanovića o bacanju ploče, za slobodu Hrvatske, poginulim HOS-ovcima, kojom je grubo uvrijedio sve one koji su stali u obranu Republike Hrvatske došla je i do Francuske i uspjela je pokvariti proslavu rođendana majci legendarnog vukovarskog HOS-ovca.
Osjetila je potrebu reagirati na grubo omalovažavanje hrvatskih branitelja koji su poginuli za slobodu Hrvatske noseći isti znak na ramenu i u srcu koji je nosio i njen Jean-Michel. Njeno pismo predsjedniku Milanoviću prenosimo u cijelosti i potpisujemo svaku njenu riječ!
“Razmišljam kako započeti ovo obraćanje vama predsjedniče ove mi iznad svega srcu mile Hrvatske u kojoj leže kosti moga sina, dragovoljca HOS-aRead More…

VELIKI VATRENI

  DALIĆ: SPLIT GORI, A U NJEMU NE MOŽEMO IGRATI! KAKO TO? KO JE TU LUD…   Sad bi mogao pročitati moju pitalicu o šutnji našeg naroda pa bi mnogi kazati da sam dosadan a može biti i predosadan. ZAŠTO ŠUTIŠ NARODE MOJ
  Pitam se zašto šuti narod moj
Zašto šuti moj profesor i doktor radnik i seljak
Ratnik i odvjetnik
Zašto šutiš mladosti naša radosti
Šutiš li narode moj jer se bojiš li odobravaš
Dal je šutnja zlato ili blato 
Dal je kao strah u naše kosti ušla
Zašto šutiš narode moj
Prepuštaš se vodi da te nosi
Kada ćeš se probuditi iz sna
i dignuti glavu ponosno
Shvatiti da si svoj na svome
Da je ovo tvoj dom i tvoja domovina
Kada ćeš slobodno govoriti
I veseliti se slobodi
Početi ljubiti sebe i narod svoj
Poštivati i vesRead More…