OPERACIJA ALCATRAZ U SPLITU

    Nema više Muje zvanog Baksuz, odsad ima samo Jozo zvani Baksuz.     Dolazim na glavni kolodvor u Splitu i imam 10 minuta do polaska autobusa, a moram na Wc. Ispred Wc-a  je starija gospođa i kaže da je korištenje Wc-a  4 kune. U stisci s vremenom, sitnišem, poteškoćom  pri govoru, ne znan šta bi. Blokada u glavi, ali vidim spas u zadnji čas. Vidim vrata i znak za invalide. Kažem gospođi da sam invalid, a gospođa će na to:   – Ne, to je samo za one s kolicima.  Ne znam bil plakao il se  smijao, bil skričao  od muke. Tražim kune, nalazim i slijedi ulazak kroz rešetke, koje podsjećaju na zatvor, a ne na Wc.  Jednostavno, u trenutku prolaska kroz rešetke  nastupa mi blokada nogu, ne ide.  GosRead More…

VOŽNJA KRUMPIRA

Vozeći se autobusom ZET-a na prigradskoj liniji u jednom trenutku sam imao namjeru doći do vozača i priupitati ga: „Gospon dali ste nekad u životu prevozili krumpire?“ „Ako pak niste mogli bi pokušati jer ova vožnja spada u tu vrstu prijevoz.“ Nekad davno prije 30-tak godina autobusom sam krenuo u Zagreb,  „Zagrebački Transporti“ su bili tvrtka  a vozač je bio jedan stariji gospodin.  Tu vožnju sam upamtio po tome što je bila po mom tadašnjem razmišljanju i temperamentu veoma spora, mogao bih kazati da me polagano frustrirala, ali samo u početku. Nakon tog sam utonuo u sjedalo, „otpustio sve kočnice“ i s užitkom razgledao pejzaže koji su se izmjenjivali na proputovanju do Zagreba. S današnje distance, kao bivši vozača prisilno uRead More…