DVORCI I VILENJACI SNJEŽNE NOĆI

Zima, zima e pa šta je, ako je zima nije lav, pa ni dica ne tribaju bit oko vatre na kominu. Stariji se primiču vatri, postiču je da bolje gori, a pritkućan  graja i smij dok se dica naganjaju i čekaju oće li snig zabilt. Nebo je sivo i turobno, bura struji i probija do kosti. Kamene kuće u zaseoku kanda su od studeni ušle use, primakle se jedna drugoj  nebil se zagrijale. Dan je kratak pa poslinpodne učas nestane dana. Triba blago naranit prija mraka, pa je Stana veselo krenila u pojatu s košaron da namri blago. Stipan puni lulu duvanon i sam za sebe govori da bi dicu tribalo utrat u kuću. Snig se zametija u vri Mosora i svaki trenomse se širi kamenin goletima,  spuštajuć se sve niže i bliže zaseoku. Ana je s Vojnića zarana došla obać mater. Sto stvari jRead More…

GVOZDANSKO – SKRIVENA POVIJEST

PREUZET S STRANICE  “SKRIVENA POVIJEST” httsp://skrivena-povijest.com/  AUTOR:  IVAN VOHRIĆ   KAKO JE 300 HRVATA BRANILO GVOZDANSKO OD NASRTAJA OSMANLIJA. ZABORAVLJENA POVIJESNA PRIČA O HRABROSTI HRVATSKOG NARODA. DOK SU ČEKALI ZADNJI NAPAD OSMANLIJA SMRZNULI SU SE NA SVOJIM POLOŽAJIMA. PODACI O PADU GVOZDANSKOG 1578 GODINE PREUZETI Pad Gvozdanskog 1578. godine Piše: doc. dr. sc. Hrvoje Kekez Odjel za povijest | Hrvatsko katoličko sveučilište GVOZDANSKO u nedjelju, 12. siječnja 2020. u 11 sati sveta misa u crkvi Sv. Filipa i Jakova koju predvodi biskup Pero Sudar u zajedništvu s biskupom Vladom Košićem i odazvanim svećenstvom. Poslije sv. mise komemoracija kod spomenika. Prijevoz autobusom –> 80.- kn –> polazak u Read More…

TORBA SRIĆE

“Misli ćaća da san u Kanadi,  ja u Split u umiren od gladi.”  Pivala je mladost kad je s krša Dalmatinske zagore krenila 60- ti godina u Split gola i bosa radit teške fizičke radove, za koju šoldu. Kršni momci,  jaki mšnica i žuljeviti ruku radili su najteže fizičke poslove, silna je energija prštala iz mišica. Bilo je bolje nego u Zagori, ali ništa više od toga nije išlo, pa su krenili put Njemačke. To je bilo ka skok s magarca na rasnog vranca, vraćajuć se kući  obučeni, siti i zadovoljni. Bila je to s jedne strane najbolja bajka koju je čovik moga zamislit. S druge stane, bila je to  teška bitka, rad u najtežim uvjetima, izgrađujuć Njemačku. To je bila bitka za opstanak i bolju budućnost svojoj obitelji, bolje uvjete za život. Read More…

BADNJA VEČER

Vrime prid Božić je posebno vrime kad se svak nekako drugačije osjeća a kako i ne bi kad je to vrime čekanja broje su se dani do Božića, rođenja Isukrstova, kako je narod zna reć.  U vrimena stara nije bilo žurbe više se nekako poskakivalo i radovalo to danu. Sve je nekako bilo okrenuto tom malenom djetešcu, čijem se rođenju veselilo i mlado i staro, temeljito se pripremajući za taj posebni rođendan.  Nije se išlo u zadrugu osim da bi se kupilo štogot za napravit kakvi kolač. Nije bilo žurbe, to je bilo vrime čekanja i duhovne pripreme, da bi dočekali malog Isusa čista srca i čista obraza.  Pripremalo se za obrede i običaje badnje večeri, Božića i božićni svetaca. To su vrimena kad se nije previše trošilo ni uređivalo, nije bilo potribe kupovatRead More…

Neda Maša nase

Za zemana se znalo, ko je muško, ko žensko, ko je glava kuće, a ko čeka da mu se naredi. Sve se znalo, ma jopet je bilo dosta kruto, digot i pritvrdo. Slušalo se, nije bilo rasprave, zakon je tribalo poštivat, ćaća je bija glava kuće. Nije bilo nikakva izbora, muči i ne pričaj ako te se ne pita. Niko nije ni pomišlja da radi šta ga je volja. Bila je poneka iznimka, pustij mozak na pašu pa ti ćaća pričaj. Taku iznimku Markiša dobi u srid noći. Jale njegov sin i ekipa jedne večeri počeše kovat plan kako će Jakov umaknit Mašu. Sve se odigralo na brzinu bez plana i programa, a kad je Maša jutron osvanila u krevetu s Jalon nije bilo više popravnog, manistra je skuvana. To je bija nepisani zakon, ma je važija ka i svi pisani zakoni i nije bilo likarije koja bi to moglaRead More…

Stipanova muka

U stara vrimena se živilo od kore kruva i čaše vode, život je bija težak, siromaštvo je bila normalna stvar. Način življenja većine bilo je kopanje zemlje, motika je bila „svetinja“, a otić kopat u nadnicu cili dan značilo je dobit štogot za poist i tada si moga reć: -Ćo gladu!
Stipan je bija siromaj i iša je svaki dan u nadnicu da bi se naija, da bi osta na životu. To je bija njegov život i nije mu bija dosadan ni težak, kopalo se po vazdan. Stipan bi zoron krenija pivajući u nadnicu.
Motika je bila njegova osovina oko koje se vrtija njegov život i nije mu bilo dosadno ni monotono. A pisma mu je bila likarija za dušu. Iz dana u dan njegov život su bili motika, nadnica i pisma. Znali su mu neki i zavidit na tomu njegovom siromaškom veselju. Bija je puki siroRead More…

Slomila se stina

“Pljujući u šake laća se mašklina pod žuljavon rukon drobila se stina.” Stihovi u izvedbi klape Cambi, koji u pjesmi tako lijepo zvuče, pričaju o borbi koju je čovjek vodio s prirodom, koji govore mnogo o životu u stare zemane. Tko se rodio u kamenu i od malih nogu promatrao tu tešku borbu svojih djedova i očeva, borbu s prirodom za opstanak na prostorima krša može dublje proniknuti u svu silnu tih riječi. Čovik je bio osuđen na savladavanje svakojakih prepreka u životu sirovom snagom svojih mišića, nije bilo ljepote već iz dana u dana samo borba za život i opstanak na škrtoj zemlji i kamenjaru kojeg nije bilo lagano lomiti.   Da bi opstao na tim prostorima bila mu je potrebna zemlja koju je stvarao lomeći l krčeći kamenjar i tako stvarajućiRead More…

DIDOVE PRIČE IZ DAVNINE – IVAN KLARIĆ

Priče osamdesetogodišnjaka Ivana, vraćaju nas u prošlost koja je bila surova i teška. Priče koje nam naši stari pričaju su ponekad zanimljive i pune vica ali jasno oslikavavju težnu i surovost života u Dalmatinskoj zagori početkom prošlog stoljeća. Te priče su se prenosile s koljena na koljeno, a danas u svjetu interneta i pametnih telefona te priče smo u mogućnosti podjeliti s cijelim svijetm i našim narodom razasutim po bijelom  svijetu. Read More…

TETKA LUCA

Posjet Luci Džalo, najstarijoj stanovnici u selu Čaporice kod Trilja budi uspomene, sjećanje na bezbrižno djetinjstvo, na vremena koja su odisala toplinom, bliskošću, razgovorom i međusobnim uvažavanjem. Lice  97- godišnjakinje odiše toplinom i mirom. Koliko priča njene bore pričaju, koliko briga kriju? Težak život je iza nje, prepun oskudice i neimaštine, ratova, država i revolucija ali na njenom licu se ne može iščitati nezadovoljstvo i gorčina. To je lice koje i sad nudi blagost i toplinu. Devedeset i osma se kotrlja, krenula je u susret stotki. U smiraju života ne svodi račune, ne zatvara knjigu života već  razmišlja o putevima svoje unučadi i praunučadi, o zamkama i problemima koje će život pred njih staviti. Read More…

93 – GODIŠNJAKINJA IZ ČAPORICA

  Bili smo u posjeti devedesetrogodišnjoj starici Ani Klarić, jednoj od najstariiji stanovnica u selu Čaporice kod Trilja. Pogled na tjelo žene odaje svu surovost života kojeg je proživjela. Iako pri kraju svog  puta još uvijek pokazuje snagu kojom je kročila kroz kamenjar i draču Dalmatinske zagore. Bistrina pogleda i želja za razgovorom, za djeljenjem svog životnog puta s nama očarava. Sjećanja koja naviru i koja nam prenosi s velikim žarom odaju nam energiju koja ju je vodila kroz život. Svaka njena bora ima svoju priču o teškom životu. Njene ruke, iako zgrčene od bolesti još uvjek nude ljubav i toplinu. Iako slabije čuje pa sam razgovor teče nepovezano, ipak je to jedan kratki pogled i prolazak kroz vrijeme, kroz povijest koja na prostorima DalmatiRead More…