Category Archive : 3LJ UZDUŽ I POPRIKO

U SUSRET SVETOM MIHOVILU

DALMATINSKA ZAGORA – FLORA I FAUNA

Ljepota Trilja i Cetine

TRILJSKA GROTULJA

 

Od davnina se žene darivala i ukrašavala, dičilo sa ženskim rodom. Izrađivao se nakit od sveg i svačega, da bi se danas nakit izrađivao kao bižuterija, ali i kao i vrlo vrijedan nakit čija se vrijednost izražava ponekad u ogromnim ciframa.

 

 

 

U triljskom kraju odvajkada se s koljena na koljeno prenosila grotulja. Moglo bi se kazati da je grotulja vrlo jednostavna  ogrlica od oraha, kojom se djevojci davalo do znanja da se sviđa momku.
Djevojke su primajući grotulju prihvatile i daljnje udvaranje momka, ukoliko im se sviđa.  Samim primitkom grotulje djevojka nije imala imala nikakvih obavezu prema mladiću.
Tako se znalo dogoditi da su pojedine djevojke imale i više grotulju i kao takve su” vrijedile”više.
Na izložbi “Croatio zemljo lijepa li si” na Tijarici, prekrasnu fotografiju Zagrebačke  katedrale snimljene u vrijeme Adventa, simbolično smo okitili grotuljama i tako pokazali naše ljubav i mišljenje o njenoj vrijednosti i ljepoti.

 

 

 

THRILL BLUES FESTIVAL – 2019

 

 

Zagrijavanje i uštimavanje u posljepodnevnim satima da bi u večernjisatima sve štimalo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Triljske ljetne večeri iz godine u godinu postaju bogatije, raznovrsnije i u svakom pogledu interesantnije.

 

 

 

 

 

Ove godine sam bio u prilici prisustvovati i osjetiti bilo grada uz muziku koja ljulja, koja je živa, daje i traži od  posjetioca da se uključi, da i sam doprinese ljepoti glazbenog ugođaja ljetne noći uz Cetinu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Događaj kojeg je popratilo mnoštvo Triljana i njihovih gostiju razbija monotoniju vrućine i žege koja vlada  i u večernjim satima razgaljuje dušu ritmom koji očarava.

 

 

 

 

Sve u svem pohvale organizatorima koji će idući  festival podignuti sigurno na još veću razinu, a triljskim turistima na čelu s Andrijanom naklon  za sve ono što su do sad u svom mandatu pokrenuli i postigli .

 

 

 

 

THRILL BLUES FESTIVAL U TRILJU

Poziv svim koji su još uvijek u razmišljanju posjetit ili ne večeri Bluzza u Trilju. Uz samu rijeku cetinu pored bine nakojoj će se odvijati festival bluesa očarava šetnica i svježina ljetne noći.

 

 

 

KONJIČKI KLUB SV. MIHOVIL – TRILJ

Šetnjom u sumrak do konjičkog  kutka uz samu Cetinu je relaksacija nakon vrućina koje su vladale tijekom dana. Dolazimo do omanjeg prostora na kojem se nalaze dva terena i konjušnica konjičkog kluba Sveti  Mihovil na Driniću.

 

 

 U trenutcima dok sunce nestaje u vrletima Svilaje zatičemo ekipu jahača  u treningu. Uz sve ono što sport donosi, u klubu se bave terapijskim jahanjem koje se pokazalo izuzetno korisnim  pri rehabilitaciji  i liječenju osoba s posebnim potrebama. Terapijsko jahanje je vid rehabilitacije osoba, djece i odraslih, s više oboljenja ili oštećenja koja su medicinski dokazana.

 

 

 

Ovaj mali konjički kutak uz oranice, Cetinu koji osvježava  i plemenite životinje kao što su konji, u svojoj ponudi imaju mali poklon posjetiocima, mir i ležernost.

 

 

JUTARNJI KONCERT

LJEPOTICA DALMATINSKE ZAGORE

AJDE BACI JEDNU

burst

dig

dig

dav

TRILJ – NOĆNA RAZGLEDNICA

 

 

 

 

RIJEKA CETINA DRAGULJ DALMATINSKE ZAGORE

DANI SVETOG MIHOVILA – 2018

 

Iza nas su dani svetog Mihovila. Bilo je organizirano mnoštvo raznih kulturnih i sportskih događanja. Moglo bi se kazati da je grad Trilj 15 – tak dana disao punim plućima.
Bilo je tu raznih događanja od sportskih sadržaja, planinarenja koje je imalo svojih “pet” minuta,pa do kulturnih kojih je bilo ponajviše. Bilo je poznatih i priznatih imena iz kulturnog života koji su svojim umjetničkim opusom obogatili triljsku svakodnevicu i svetkovinu. Mnogi su pomalo još uvijek samozatajni ali rade svoj posao na kulturnom obogaćivanju triljskog kraja. Posjećenost tih događanja nije u potpunosti s renomeom imena i umjetničkog opusa umjetnika no to je jedna činjenica koja je bolna i bode u oči. Kada sve ukupno pogledamo unatrag 10-tak godina ipak možemo poviknuti:
“Ipak se okreće!”

 


Tu dolazimo do činjenice da je triljski kraj dugo godina bio polu mrtav, živio je na aparatima. Zbog tog umiranja kulture i marginaliziranja mnoge generacije su bile zakinute za taj dio odrastanja pa samim time, ni krive ni dužne, nisu vruće za ponovno rađanje kulture. No to nije prepreka mnogobrojnim zanesenjacima, vizionarima i ljudima koji u tom polju itekako imaju što reći, da nastave i dalje još većim radom. Trilj kao sredina izrasta i poprima konture gradske sredine u svim segmentima. Tu imaju veliku ulogu kulturnjaci koji se nesebično troše i daruju sebe svom Trilju i cetinskom kraju. To je jedna mala grupa koja svakim danom svoje obiteljsko stablo sve više širi.

 

Čast mi je da sam učlanjen u tu obitelj i da sam svojom knjigom “Bitka za život” pripomogao tom krugu ljudi, davši im ruke, dodatno obogativši kulturnu lepezu Mihovilskih dana. Jutarnja budnica triljskih mažoretkinja i glazbara je prošla kroz gradske ulice takorekuć bez pogleda i pljeska.

 

Dan poslije u organizaciji TZ Trilj točno u 12 sati potekla je rijeka biciklista, 5. Triljska biciklijada, ulicama grada bez prisustva građana samo vrijedna ekipa na čelu sa šeficom turističke zajednice i ekipa iza objektiva koja marketinški odrađuje i promovira naše prirodne ljepote i krašku ljepoticu Cetinu koja se ulaskom u plodnu ravnicu polja pretvara u prelijepu zavodnicu koja nudi i pokazuje svoje drži.

 

Ne mogu a ne izraziti tihi protest što sami ne poštujemo i pored zdravih očiju ne vidimo ta događanja, doslovno ih ignoriramo. To je posebno vidljivo bilo na ulici za vrijeme budnice glazbara i mažoretkinja.
Danas kada imamo cestovnu povezanost i triljsku zaobilaznicu moralo bi se pronaći model i dogovor da se taj dan promet preusmjeri i da Trilj postane jedna velika šetnica. Vjerojatno bi tada i budnica bolje upala u oko, a triljske ulice bi postale njihova pozornica

 

BEKAVCI

 

 

E svitu moj, u subotu je događaj koji nadilazi puno više od obične ekipe na piću. Skuplja se jedna izgubljena generacija nakon 35 godina od osnovne škole u Trilju. Zanimljivo da ne može bit zanimljivije, jer se mnogi nismo vidjeli 20 do 30 godina i najprije kreće upoznavanje jer vrijeme čini svoje, neki se više promijeniše neki manje, ali ovo je jedna od generacija koja je pisala povjest roda svoga.

Bogu hvala, evo svi smo živi a o zdravlju ćemo se pospominjati nakon pršuta i sira. Vjerojatno će bit zamljivo čuti mnoge pikanterije iz tog doba. Naravno tu su prve ljubavi planule, prvi pogledi zapeli za neki osmjeh koji je duboko prodira i za srce se veza.
Nešto prije 4 mjeseca započesmo zagrijavanje putem etera i žice, aplikacijom WhatsAppa, u grupi koja do danas ne pristaje s razgovorom, nestrpljivo čekajući naše sakupljanje. Emocije koje su manje više svi pokazali bez zareza i zatezanja, to je nešto što vridi puno više od svi šoldi ovega svita, pa čak i od Oliverova Splita.
Naravno velika je vjerojatnost da svega toga ne bi bio da nismo jedna klapa i jedno tijelo, a to sve se zbilo što imasmo za razrednicu jednu osobu koja je po mnogo čemu svima nama ostala u jednom toplom sjećanju . To je gospođa Luca Grubišić – Čabo.
Samo jedna poveznica sa svom pameću današnjice koja sad već godinama lome koplja oko neke za mene čudne riči,                          KURIKUMLUM                                                                                                            pokušavajući nešto mijenjati u školstvu, kao vrime ide naprid pa moramo i mi krenuti .
Gospodo moja kod nas nije bilo nikakve čudne riječi.  Postojao je tada za nas jedan pomalo sramežljivo čudan pojma, PUBERTET,                                                                                                                   s kojim su nas upoznavali kao s nekom važnom osobom, a nama je bilo neugodno.
Sve što je tada vrijedilo i postojalo stoji u jednoj riči, u karakteru i osobnosti onog tko je radio i živio sa svojim učenicima.                 LJUBAV
Tako jednostavna riječ a svaka vrata otvara i nema tog kurikuluma koji će napravit bolji posao od čovjeka koji voli,  poštuje i radi svoj posao s velikim žarom.
Mi BEKAVCI  imali smo sreću što smo imali Lucu Grubišić Čabo  za  razrednicu  dobivši  dar koji nam je poklonila  rastajući se od nas. Darovala nam je svoju  majčinsku ljubav i učila nas, ne sili i prisiljavanju, već kako voljeti i živjeti život darujući svoju ljubav drugima.

Nastavlja se…

Na početku večeri obratio sam se, u ime čitavog razreda, našoj drago razrednici  Luci, s nekoliko riječi iskazavši poštovanje i zahvalu za školske dane koje je dijelila s nama.

“Kada imaš jednog prijatelja bogat si čovjek ako imaš dva prijatelja srećković si. Kad imaš 5 prijatelja, e tu već upadaš u probleme jer si svoje kriterije spusta vrlo nisko. Kad se sastaje jedan razred iz osnovne škole nakon 35 godina to je jedno veliko klupko emocija, dobri vibracija koje želimo podijeliti jedni s drugima. To je bogatstvo koje će na trenutak zaustaviti kazaljke na satu.                                      Trenuci koje ćemo darovati jedni drugima, ove večeri, život čine ljepšim i ugodnijim.Trenutci sreće su kratki ali slatki i ne dopustimo im da prolaze pored nas kao pored zida. Zaustavimo ih, živimo ih, veselimo se što ih imamo. Jer kako kaže pjesma:

“Plakat ću sutra kad odeš ti jer danas sam sretan moja ljubavi.”

Bože moj, velika ti hvala na darovima i na ovom danu. Hvala ti što si nas spojio sa našom razrednicom Lucom, osobom koja je u nas sigurno ugradila jedan dio  svoje dobrote i ljubavi i tako naš put kroz život olakšala, podarila nam vrijedno oružje za životnu bitku.  Svima još jednom hvala što ste nas počastili dolaskom i ovu večer pretvorili u klupko sreće.”

 

 

Bijaše to godine devetsto osamdeset i treće kada smo krenuli iz školski klupa. Osmoljetka osta za nama, a nas je čekala srednja škola i vjetrovi rata koji su se već polagano osjećali za srednjoškolskih dana. Odlaskom iz Trilja ni slutili nismo koliko povezani ostali smo. Dio našeg srca ostala u školskim klupama a mi krenusmo dalje. Krenuli smo i puteve tražili svoje. Kročeći izvan školskih klupa prepustili smo se  mladosti i radosti koju ti dani nose. Bili smo veseli ali ni slutili nismo da za neke druge priče predodređeni bili smo. Vrlo brzo nakon matineja i Rambovih vratolomija većina je krenula u rovove da brani dom i narod svoj. Nakon pjesme i mladosti koja nas je nosila, prvih ljubavi koje smo ljubili, svjetlo se naprasno ugasilo. Odjednom zamračenja i mrkli mrak, avioni i JNA, kao nametnuti nam rak, našu mladost pričekaše i budućnost nam odrediše. Nije lako bilo al ponosni smo bili i Lijepu našu branili.
Uzesmo puške, u rovove nam je samo malo, otjerati avetinje, do toga nam je stalo. Ratni vihor je potrajao i našu mladost pokopao. Iz rata iziđosmo s crtama i zarezima, ožiljcima na srcu i dušom ranjenom. U ratu mladost ostavismo, prijatelje pokopasmo, suze rata pustismo.
Nije lako al ponosan je od nas  svatko, domovini smo poklonili i dušu i tijelo, slobodu darovali, stoljećima narod što je sanjao i želio. Život kreće dalje, na mir se privikavamo. Nije lako to ne razumije svatko. Pokatkad bi se sastali i popričali o mladosti koja je prohujala pokraj nas. Susreti su rijetki, životni tokovi mnoge su daleko odveli. Kada na ljeto stignu poželimo vidjeti se, tu i tamo bi se sastajali i prosjetili kako je to nekada bilo.
Pedeseta kuca na vrata a više nitko ne poznaje susjeda ni brata. Tek po nekoj navici svima nam je u mislima da bi bilo dobro okupiti se, s našom razrednice one djece sjeti se. Želja je tinjala u dubini svakog srca, zajedno se naći, pogledati i zagrliti. Zapitati se kucali još uvijek ono malo srce u grudima.
Dođe i taj dan sunčan i nasmijan, sastasmo se, od siline i emocija sve pršti. Svi smo kao jedan, samo nam za druženja malo i cijeli tjedan. Tolike radosti i sreće odavno se osjetilo nije. Srce tuče, u grudima steže, ispred škole nam je otići i još jednom fotografijom ovjekovječiti ovo klupko radosti i sreće. Još smo čili i na nogama, životu s veselimo, svoju djecu s ljubavlju životu učimo. Bilo je to druženje koje se zaboraviti nikada neće dok u nama vrela krv teče. Trideset i pet godina prođe a kao da je jučer bilo, kad se naše malo klupko životu veselilo.  Pijevci pijesmu svoju zapjevaše kada zadnji kući krenuše.

 

MUZEJ TRILJSKOG KRAJA

Posjet triljskom muzeju  bio je ujedno povratak u prošlost, u moje djetinjstvo. Jedan manji dio muzejskih eksponata je iz nama bliske povijesti.  To je ujedno i dio mog djetinjstva, kojeg sam proveo u Čaporicama  selu Dalmatinske zagore. Šetajući  po muzeju  u mislima sam se vratio u svoje djetinjstvo kada su se manje više ovi predmeti koristili kao dio namještaja, djelovi kužine i razno razni alati koji su se koristili.

 

 

Prolazeći i razgledajući pribor koji se koristio u kužini vrti se film kako se u stapu nekada dugotrajnim fizičmim procesom melo mlijeko i dobivala metenika.  Drvena vučija s kojom se za ljetnih mjeseci svakodnevno odlazilo na izvor  Surdup i donosila voda za piće. rna tava na kojoj su cvrčali uštipci dok ih je moja baba pripremala na kominu.

 

 

Pogled na vile s kojima se nekad pritresalo žito na gumnu dok bi se  konjima vrlio. Vraća sjećanja na užarena gumno, na starije koji su znojni odvajali  žito od slame i prikupljali ga na hrpu.  Prikupivši žito poslije podne bi se  provijalo žito, odvajanje plive i nečistoće iz žita.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razgledajući dio postava muzejskih vraćam se u dijetistvo i gledajući sve  osjećam miris djetinjstva, mirise prirode.  Sjećanja naviru na jedno drugo vrijeme koje je nudilo surovu borbu za opstanak , borbu za svako zrno žita, za svaku kap vode.

Danas je neko drugo vrijeme, gdje se to blago prikuplja po muzejima, da bi budući naraštaji mogli “pogledati” u prošlost. Pogledati u selo i pokušati shvatiti kako su živjeli naši stari jer selo iz prošlosti jednostavno nestaje. Ostadoše samo prazna sela i kameni spomenici prošlog života koji tiho umire.

Selu sunce zalazi, a život se nastavlja po gradovima, svjetla grada se pale.

 

RERO MOJA RERALA TE NEBI, DA SE NISAN RODILA U TEBI!

 

 

 

Večer ženske pisme u Vrpolju je prigoda da se čuje glas žena Zagore. Nekoć je pisma bila normalno stanje, di je pisma bila likarija za dušu. Pivalo se i natjecalo  bez festivala i nagrada. Dan nije prolazija bez pisme, pivalo se i uvježbavalo, veselilo se pismi. To su bile svakodnevne pripreme, pivalo se dok se čuvalo blago, dok bi se sastali pridvečer nakon naporna dana. Pivalo se iz duše i srca  i  spremali za dernek  di bi se okupljali i svak je “gonija” svoju pismu. Nije bilo žirija ni nagrada, po pljesku prisutni dobro bi se znalo ko je najbolje zarera. Danas osta Rera na starijim koji još uvik pivaju i čuvaju Reru od zaborava. U Vrpolju je lipo bilo vidit starije u narodnoj nošnje Cetinske krajine i poslušati kako još uvik slažu glasove i čuvaju Reru od zaborava.

 

LIDIJA BAJUK & VESTA FESTA – 2018

Na kulturnom događanju u selu Vrpolje kod Trilja prisustvovali smo jednom “događanju” kulture. Može se slobodno tako kazati i pokazati da ništa nije nemoguće. Ponajprije za nešto više potrebno je imati viziju i sliku u glavi.  Dolazeću krš Dalmatinske zagore u selo Vrpolje nema se preveć tog vidit osim krša i ljute drače pa samim tim mnogima su događanja zadnjih godina Vesta Festa prije početka izgledali kao znanstvena fantastika. 

Danas je pogled na manifestaciju tradicijskog  glazbovanja “Vesta Festa” drugačiji i pogled na Arenu Dalmatinske zagore je vrlo zanimljiv. Pogledajte i vi malo atmosfere i prekrasnu izvedbu Lidije Bajuk, hrvatska pjesnikinje i kantautorica, jedna od vodećih ličnosti hrvatske etno glazbe. 

 

 

 

 

KULTURNO LJETO U TRILJU

Triljsko kulturno ljeto je počelo. Pomalo čudno zvuči nama koji pamtimo svetog Mijovila, kako je stari svit govorija, kao jedino događanje di bi se osjetija šušur. Tada smo s nestrpljenjem čekali taj dan. Stariji su čekali zbog trgovine a dica mi  se veselili i čekali  vrtaljiku i ostale igre i igračke. To je vrime kad nije bilo tehničkih pomagala pa su i igra bile poluautomatske.
To se sve ukupno ipak događalo 20-tak dana. Prvi su stizali bačvari jer je berba grožđa bila u jeku. Tribalo je kupiti koji “sud,” zaminit staru i dotrajalu bačvu novom.
Bačvari su stizali prvi u park isprid škole pa je pogled na bačvare za nas znakovit kao početak, nestrpljivo odbrojavanje do dana kada će stići naše igre i vrtaljika. 3-4 dana se pazarilo na Blatu di je bilo misto za stočni sajam. Triljski kraj je tada postaja centar trgovine di se prodavalo na veliko i malo. Sa svih strana su se trgovci skupljali i trgovali tada još bogatim stočnim fondom. Dolazili su trgovci iz Italija koji su prije svega kupovali konje, magarce i pulad za mesnu industriju salama. Trgovalo se živo, pogađalo i pregovarači bi posa zaključivali čvrstim stiskom ruke. Dan dva prid Mijovila pristizali su stini trgovci i mali proizvođači koji su tada u ponudi imali šaroliku ponudu rukotvorina. To je bilo vrime kovača koji su proizvodili sve za vrt  vinograd i polje. Bili su zastupljeni drvodjelci i tekstilci koji su nudili svoje ručne radove. Trgovalo se tih dana za čitavu godinu, obnavljala rezerve za kuću i porodicu. Kupovalo obuću, odjeću, raznu drvenariju, balote, drvene stolice i sve je bilo “začinjeno” Rerom.  Nakon obavljene kupnje i prodaje sve je bilo veselije i sve se stapalo u jednu veliku rijeku ljudi. S krajem dana i sumrakom trgovina je “padala”, a pivanje Rere uz pune bukare vina, veselo i opušteno druženje se nastavljalo do kasno u noć.
To su bili dani kada je triljski kraj živija od poljoprivrede, stočarstva i vinogradarstva.
Danas je Trilj gradić gdje se promijenilo štošta pa smo tako dobili i kulturno ljeto. U raznovrsnom programu posebno se ističe nastup ansambla “Lado”, čuvara kulturne baštine Hrvatske. Nastup koji je prisutnima pjesmom i plesom darovao jedan poklon, uživo prezentirao ogromno kulturno bogatstvo našeg naroda.
Ples i poskočice su trajale sat i pol i nitko nije ostao hladan na jednu uigranu i profesionalno prezentaciju koja nas je provela od Baranje do Dubrovnika. Bilo je zadovoljstvo pratiti i uživati u izvedbi ansambla “Lado”.

 

 

 

 

 

 

TRILJSKA POSLASTICA LJETNJE VEČERI

LADU U TRILJ

VESTA FESTA – 2018

Kako započeti priču?
Što je to Vesta festa?
Ili konstatacijom,
“Da to je to!”
Da, definitivno su zapuhali vjetrovi koji su otpuhali malodušje i letargiju , iznjedrili ljude koji se uče, lome i sapliću u moru svakojakih predrasuda spram kulturnog bogatstvu ovog našeg kamena, naše Zagore.
Ljude koji nisu imali priliku peći zanat pored kulturnih veličina ali imaju ogromnu energiju, ljubav i srce da krenu “grlom u jagode“ i da pokažu svu raskoš koju posjedujemo, a tako malo znamo o tom. Bez velike potpore i logistike rodila se generacija zaljubljenika koji oživljavaj ovaj kraj, daju mu infuziju da se podigne na noge i punim plućima počne živjeti i graditi jednu prekrasnu priču koja se ispisuje na prostoru triljskog kraja.
Don Josip Dukić je taj kamen iz Zagore koji je uzbunio i obznanio da je dosta letargije, da i mi konja za trku imamo. Toliko je pogurao ovaj naš kraj i okupio oko sebe brojne zaljubljenike koji nam “prepričavaju” mnoge priče svojih predaka, priče koje očaravaju. Sad se može već konstatirati da imamo cijelo momčad koja je započela utakmicu koja život znači jer kada nestanu običaji nestaje i narod. Manifestacija pod nazivom “Vesta festa” je podarila prisutnima poseban užitak u ambijentu kamene arene, podarila pjesmu Dalmatinske zagore, Reru koja se rerala duboko u noć, pjesme i ples gostiju koji su svojim nastupima dali dodatnu dimenziju večeri.
Vesta festa je ljepotica noći u kojoj smo uživali, gdje se nakon programa nije krenulo domovima već su mnogi ostali i nastavili druženje. Razgovor neformalan ali toliko potrebit današnjem čovjeku da se opusti i zapijeva kao ptice u zoru. Za sad je veliki dio programa odradila stara garda ali rađaju se mladići i djevojke koji stasaju uz stare i prekaljene vukove koji im predaju svoj znanja, svoju pjesmu i ljubav toliko potrebitu da nastave čuvati i njegovati ta naša bogatstva.

 

DANI KOMINA, PURE I BRONZINA

Udruga „Pokrenimo Tijaricu“ organizira po 15. put “Dane komina, pure i bronzina”, kulturno-gastronomsku manifestaciju, koja će se održati u Tijarici 27. i 28. srpnja 2018. godine s početkom u 9:00 sati.

Manifestacija je osmišljena s ciljem očuvanja i pokazivanja nekadašnjeg načina života, običaja i kulturnog bogatstva Tijarice, tog potkamešničkog sela, gostima uživo pokazati kako su živjeli i što su jeli naši stari. Uživo im podariti svojevrsni povratak u prošlost, gdje se život vrtio oko komina i bronzina, a centar događanja je bilo gumno i prostor ispred crkve. Gosti će uz bogati kulturni program imati priliku osjetiti atmosferu koja je vladala uz komin, okusiti puru koje je ponekad bilo glavno i jedino jelo na sinijama. Uz puru bit će pripremana i ostala jela s komina, kruh ispod peke, uštipci, juha od pivca, raštika, pokazat će se način kako se nekada proizvodilo maslo. Danas kada selo izumire i nestaje takve manifestacije postaju muzejski prostori na otvorenom gdje današnji naraštaji mogu uživo osjetiti atmosferu života na selu i ujedno obogatiti svoja nepca okusima prirode, kušajući izvorne proizvode sela. Subota započinje mimohodom od crkve do školskog igrališta. Pali se simbolično vatra na kominu. Vatru pale djeca u narodnim nošnjama. Folklorna društva iz Hrvatske i Bih će nas dodatno vratiti u prošlost, a na kraju je koncert grupe Magazin
Za taj povratak u prošlost i očuvanje tradicije krivac je gospođa Ana Bravić Grgić koja uz pomoć mještana ulaže velike napore da bi običaje sela očuvala od zaborava. Veliku podršku ima u svojim sumještanima kojih ima širom svijeta i koji svojim donacijama umnogom pomažu da bi se manifestacija održala i živjela.

 

MEĐUNARODNI MIHOVILSKI DANI PLANINARA – 2018

 

 

Planinarsko društvo “Jelinak” iz Trilja organizira druženje planinara i poziva sve zainteresirane pojedince i planinarska društva da im se pridruže na manifestaciji “Međunarodni dani Mihovilskih planinara” od 14. 09. – 16. 09. 2018. 

Druženje će biti zanimljivo, pripremljen je bogati kulturni program. Uz planinarski dio i pohod  na Kamešnicu u sklopu manifestacije 14. 09.  naš istaknuti planinar i alpinist Stipe Božić prezentirat će dokumentarni materijal pod nazivom “Vlaji na Himalaji”.

Molimo sve planinarske udruge i planinare da nas obavijeste do 5.9.2018. o svom dolasku na mail jelinaktrilj@gmail.com ili na mobitel, +385 98 286 119.

Radujemo se vašem dolasku, dobro došli u Trilj !
Organizacijski odbor PD „Jelinak“-Trilj.

 

TRILJ BLUES

06. srpnja Trilj postaje prijestolnica bluesa. Toga dana započinje Thrill Blues festival, u Cetinsku krajinu pristižu najveća imena svjetskog bluesa.Uz to što će uživati u dobroj glazbi, svi gosti koji stignu u ovaj grad na Cetini imati će što za vidjeti.