CETINA KAD ZAPIVA

Klajo

Bolje da nestane selo nego običaji, izreka je to odavnina. Udruga za očuvanje baštine Cetinskog kraja vrijedno radi na prikupljanju i očuvanju kulturnog bogatstva kao dio nasljeđa naši stari.  Ponajprije tu je pisma, koja je kroz povijest krijepila dušu i ličila rane naroda Cetinske krajine. Narodna nošnja je također od neprocjenjive vrijednosti. Prikupljajući i obnavljajući narodnu nošnju brinu o kulturno identitrt Cetinskog kraja, da bi ga sutra prenjeli nekim novim zaljubljenicima, sačuvali za buduća pokoljenja.

Šudar, krožet, oplećak, kotula, ječerma i traverša čine nošnju koju su žene Cetinske krajine nosile od davnina. Nošnja se brižno čuva i priprema za posebne prilike kada se okupe i zapiivaju žene sa Cetine. To je bogatstvo koje nažalost nagriza globalizacija, ali još uvik ima zaljubljenka koji svoju Cetinu i Zagoru kroz pismu nose i na sve strane svita naše bogatstvo pivajući pronose.

Povodom održavanja 3. Uskršnjeg doručka u Sinju imali smo priliku poslušati nekoliko pisama i uživati u posebnom ugođaju kada su članica udruge zapivale i zarerale.

 

Čuvarice baštine i pisme Dalmatinske zagore s lijeva na desno:

Mara Vladova,  Nena Norac – Kevo,  Jela Marković,

Nediljka Jukić – Bračulj i Silvana Matić

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

TKO SAM JA

Kada malo zastanemo, bol popusti, misli se oslobode grča, gnjeva i sveg onog što se u tim trenutcima nakupi u ljudskom srcu, počinjemo razmišljati i tražimo dublji smisao pitajući se tko sam ja? Zastajemo u tišini nemajući odgovor. Sve sam znao, imao i živio, a sad odjednom ne znam tko sam. Bože, pa tko sam ja?

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: