Čovik i balota

Klajo

 

” Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude.”

U posljepodnevnoj nedjeljnoj šetnji na periferiji metropole susrećem prizor meni dobrano poznat.
Dva starija čovika na pomalo zapuštenom igralištu (zogu) igraju se i zabavljaju valjajući balote.
Pomalo čudan prizor da samo dvojica igraju na balote i to svaki igra s tri balote. 

 

Pošto se igra odvija daleko od kamena i drače to možemo zanemariti. U Dalmatinskoj zagori balote se igraju od davnina i nikad ih dosta. To nije  samo igra u kojoj se pita tko će pobjediti.
Poanta priče je da se ljudi druže, okrenu na žaru ili na ražnju,  zapivaju i dobro se posvađaju.
Naravno nije svađa ozbiljna, ali je utoliko ozbiljna jer nitko ne voli gubiti. Borba je za svaki punat. Više se svađa da se ljudi u prirodi prirodno riješe stresa. Vjerojatno jedan od najbolji patenata za rješavanje stresa.
U igri učestvuju dvije ekipe po 3-4 balotača i gledatelji, “kibici”.
Poslije završetka “utakmice” je još jedan razlog za opuštanje, gradelavanje i čaša crnog domaćeg vina. Da ne bi bilo opasno po zdravlje i prejedanje sve se odvija bez velikog komfora i fotelja, s nogu. Nakon  napetosti i borbe za svaki punat poslje utakmice atmosfera je opuštena i zapiva se iz srca, iz duše onu našu domaću pismu. Zapiva se Rera. Zapiva se, opusti i nastavi u konobi.Iskreno tko nije probao sve te gušte preporuka je da proba i uvjeri se.

 

 

Next Post

GOSPA OD SNIGA

 

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: