CRNO BIJELI SVIJET

Živimo u vremenu kada je stresnih i bolnih situacija sve više. Možemo pratiti i putem medija kako se svakim danom otvara sve više ratnih žarišta koja za sobom povlače još više patnje. Nažalost nekog dugoročnog rješenja se ne nazire pa je za očekivati još više nasilja. Veliki igrači u ratnim igrama previše ne mare za čovjeka i njegovu patnju, jer su im mnogo važniji interesi zbog kojih su i ušli u igru. U takvim situacijama cijele obitelji pokušavaju spasiti goli život bježeći s ratnih žarišta. U potrazi za životom i mirnim snom svoje djece odlučuju se na neizvjesna putovanja. Sa šakom dolara, zavežljajem u ruci, bosonogi i umorni stižu na prostor Europe u nadi da su spašeni. Tu ih dočekuje hladnoća zapada i birokratske škare. Postaju problem, a ne ljudi koji samo traže šansu za život i pravo na bolju budućnost svoje djece. Mi smo nedavno proživjeli borbu za opstanak  pa dobro znamo i osjećamo bol i patnju koju taj narod proživljava. Zemlje EU-a grčevito brane svoje teritorij i svoje budžete od tih „odrpanaca i beskućnika“ nudeći im logore i getoizaciju. Opravdanja za svoje poteze nalaze u objašnjenjima da su to u većini slučajeva ekonomski migranti. Podižu se žičane ograde sve u svrhu sigurnosti svojih građana. Sve to se događa u vremenima kada se u Europi mnogi zalažu za prava čovjeka i za dostojanstvo življenja. Izbjegličke sudbine nas podsjećaju na biblijsku priču o siromahu Lazaru koji je tražio samo koricu kruha ispred bogataševe kuće da se najede, ali ga bogataš nije nahranio jer je bio „odrpanac i beskućnik“ i kao takav nije bio vrijedan.

Licemjerje koje pokazuje većina zapada boli kada se zna da su velika bogatstva stekli upravo na tim prostorima crpeći prirodna bogatstva još od vremena dok su vladali tim prostorima kao kolonijalne sile.