Čudni dani još čudniji kršćani

Hvaljen Isus i Marija braćo i sestre zanimljivo je danas živjeti a posebno biti pripadnik nečeg il’ nekog, pa bila to i grupa na fejsu. Ovo su dani a sutra ćemo kazivati i mjeseci kako smo uronuli u nekakav čudan zeman. No još uvijek se velika većina ufa use i svoj novčanik, računaju proći će nevolja sutra će granuti novi dan. Možda će biti dan, dali i Božji il će nas pustiti da nastavimo putem bez povrata.
Još uvijek se ne čuje glas koji u tišini moli, Danas je bitnije podariti nekom pljesak, a molitva će sama doći od sebe kad zagusti. Hoće li biti vremena da se pomolimo, izmirimo s Bogom i bližnjim. Možda ni toliko.
Toliko nas ima što se ponosimo kako smo veliki u srcu, kako ćemo priskočiti u nevolji. Primjer u nas BBB i Torcida, mladost koja je spremna u vatru ako treba. Reći ćemo, eto ne treba većeg primjera. I ne treba, samo mladost nije ta koja može kreirat i solit. Mladost je kao i ovoj potres, prepuna silne energije koja se ponekad oslobađa kontrolirano s velikom ljubavlju, a ponekad baš kao i kod potresa kada se nakupi silna energija, sve pršti bez kontrole.
U ova čudna vremena događaju se čudne priče koje bi mogli povezati s danima kada se među učenike uvukao strah. Danas zavlada neka čudna energija straha pomiješan s materijom za koju se tako grčevito mnogi drže. Danas se uslijed te čudne priče nalazimo kao u katakombama. Mnogi još uvijek vjeruju u Aplikacije.
Ne spominji božje ime uzalud!
Samo smo modificirali pa Ga uopće ne spominjemo.
Naši stari su činili zavit, kad bi bič Božji ositili, osvistili bi se ali danas je teško osvijestiti narod koji sebe tako ponosno zaziva kršćanskim. Mogu svjedočit da ni sam nisam velik u vjeri, pokušavam, borim se s sotonom uz Božju pomoć da ne potpadnem pod utjecaj tame.
Nije lagano biti vjernik, ni vjerovati kada oko nas sotona razapinje svoju mrežu koja je tako bogata, tako šarolika i raznobojna da joj mnogi teško odoljevaju.
Božji zakoni su tu da bi se običaji održali i drugima prikazali svoje bogate halje. Da bi pokazali nakon obreda ono po čemu će se pamtiti obred, što je tko donio, ko je bolje darivao. Nitko neće ni pomisliti u tim trenutcima jeli možda tu u blizini Lazar.
Velika smo mi kršćanska nacija koja se kiti tuđim perjem, a za sve loše su nam krivi plenkovići, sanaderi, bandići, račani, milanovići josipovići i udbaši samo narod nije kriv. Nismo krivi jer nas uče nakrivo. Nije to naša krivica, to je krivica i mnogi pastira koji raspustiše stado. Nažalost još uvijek imamo obraza tvrditi kako imamo veliko srce, vjerojatno jer njega možemo narodu pokazati a dušu, pa i ne baš, pošto je nevidljiva ne može stati u Si sustav i kao takvu materijalizirati.
Živimo život samo za sebe, nije bitno što susjed nema, što nitko više nikom ne može pristupiti preko kućnog praga. Pa kako ćemo zajedno moliti milosrđe i blagoslov kod Boga kada se ne poznamo. Bože moj pravedni i blagi, pomogni slijepcima da progledaju i spoznaju vrijednost života i bogatstvo koje može posjedovati onaj tko ljubi i pomaže najmanjem od tvoje braće. Marijo Majko budi naša svjetlost koja će nam obasjavati puteve do visina i kraljevstvu oca našeg.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: