DESNICA PRIGRLILA LJEVICU

Klajo

Žalosno je i bolesno da niste tako pričljivi i hrabri i kazati jasno i glasno:
Da moj  narod je u Vukovaru i diljem Hrvatske strašne zločine činio, zbog toga se također mora izvest istina na čistac i osuditi „svoju“ Srbiju za teške zločine, a zločince kazniti. Možda bi vas tada netko pozvao i na piće.

Kako se postaje desničar?

Kaže narodna poslovica u našem narodu da je strah dobar kome ga je Bog dao. No strah u pravilu nije dobro stanje duha i povlači mnoge negativnosti u koje upadamo.
Kad taj strah još netko počne da dohranjuje, da brine o njemu i svakodnevno radi na poboljšanju performansi te „mašinerije“, doslovno se od miša može napraviti slon.
Danas kada živimo u jednom drugom i drugačijem svijetu, u odnosu na hladnoratovsko vrijeme, događaju se čuda neviđena, koja samo pojedinci vide. Sama činjenica da ga nekolicina vidi i o njemu ostalima prepričavaju, ima oznaku „ČUDO“. Ipak najveća čuda ovog doba mogu sa sigurnošću kazati  se događaju medijskom vakumu. Dok sam razmišljao kako početi i kako svoje misli staviti na papir, krenuo sam u svijet gdje se ne laže, no zato se itekako može obmanjivati i svojim „(ne)znanjem“ obrazovati cijenjeno gledateljstvo. Danas u Hrvatskoj postoje razni problemi, od velikih giganata koji se preko noći urušavaju, do političara koji svoj dio kolača pravdaju kao mališani , po sistemu pa i drugi uzimaju. Sjećam se zanimljive nastave iz ekonomije za vrijeme ministra financija Šukera, koji je imao tako krasan brk i dječačko naivan pogled. Jedino mu je nelagodu stvarala kravata koja ga je tako zločinački smetala i stezala.
Iz tog smo naučili kako se može živjeti prelijevajući iz šupljeg u prazno, kao mađioničari. Kada mađioničarske trikove počneš zloupotrebljavati to više nije igra, ni zabava, može vrlo lako poletjeti i koja glava.
Nikad čovjek nije mogao živjeti samo za sebe, pa tako ni država. Danas smo unutar NATO pakta i Europske unije
Kada sve skupa odslušam rado bi izbacio sve moguće ekrane, da ne mogu slušati nikakve vijesti. Uvijek i uvijek nam neki kurbin sin sudbu kroji, a Hrvat kao ovca na putu stoji.
Psihologija je perjanica 21. stoljeća, koja se provlači kroz sve pore društva i sve se psihološki obrađuje do najsitniji detalja. Sve u svrhu sigurne pobijede nad mrskim neprijateljem. Te psihološke igre Hrvatski narod osjeća u svom bitku, koliko smo kroz stoljeća bili izloženi tim igrama.

Danas kada smo svoji na svome, živimo u jednom strahu koji je također čudo. Živjeti u svom domu za kojeg si kamate i glavnicu krvlju otplatio, u svojoj domovini koja ima ime i prezime i živjeti u paničnom strahu, rekli bi da je neka vrsta čuda.
Rekao bi svijet da se čuda ne događaju svaki dan pa baš zbog te činjenice malo ćemo pročitati koju pametnu i promišljat tko su to tvorci hrvatskog Diznilenda. Ovih dana nakon izbora preslažu se karte, pokeraši dolaze na svoje pa i šahisti.
Da bi saznao što je točno rečeno, pogledam priloge tv kućica na jubitu i sve jasno i čisto.
Digla se  velika prašina, oko žetončića  koji život znače  i za našu grbaču se zakvače Digla se prašina o postotku kojim je premijer dobio povjerenje za sastavljanje nove  vlade, koja je mizerna. Zanimljivo da mnogi nisu dizali prašinu oko iste problematike tijekom predsjedničkih izbora.
Osobni sam to istaknuo i pisao već tada da je to žalosno. Ja san dite sa sela pa kako sam svakodnevno bio il na njivi ili čuvajući blago, nisam upoznat s igrama ispod stola, iza zavjesa itd…
Tako mi mnoge igrice mutne i prljave  jednostavno ne sjedaju kako toka. Poslušao sam priču predstavnika srpske manjine koji bi kao potpredsjednik hrvatske vlade sutra mogao odjela krojiti.
Slušajući njegove nastupe, zabrinutost za osobe srpske nacionalnosti koje žive u Hrvatskoj kad ih pojedete kao dobro jelo doslovno problematika nestaje s menija baš kao u mađioničara. Naravno ako ste još gladni papate i druga jela i kolače pa zaboravite na našeg dragog Miloša i njegov meni, koji se ne mijenja od 70 tih na ovamo.
Pa zašto i bi, sportskim rječnikom da se izrazim, momčad koja pobjeđuje nikada se ne mijenja.
Ostat ćemo još malo na nogometnim terenima pa ću upitati:
Borise Miloševiću jeste li dobili mandat da srpsku manjinu samo trenirate i vodite ?
Jeste li u stanju, kao šahist, unaprijed vidjeti deset poteza i pet različiti varijanti?
Ukoliko niste sposobni, na kraju ćete možda odgovarati za smrt mnogih?
Pročeprkajte po jubitu pa pogledajte vašeg velikana Milu Martića, kako se u nosio s pitanjima mnogih?
Kaže narodna Ispeci pa reci!

Miloševiću, nabrajati pojedinačne slučajeve i pričati o ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj je izgovor s predumišljajem koji je vro oštar i ubojit.
Da ne  bude zablude te slučajeve je potrebno osuditi i počinitelja zločina u Varivodama pronaći i suditi. Točka
Niste baš u cvijetu mladosti da niste svjesni koliko riječ može biti ubojita i prljava, a njena namjera doslovno kao metak.
Jeste li u mogućnosti realno pogledati istini u oči i zapitati se zbog čeg vam pojedinci dobacuju uvredljive i ružne riječi na ulici?
Ukoliko niste postoji varijanta da ste “vojnik“ koji slijepo izvršava zadatke koji su strahoviti i prljavi..
Šteta što niste nikada bili na Poljudu na derbiju s Dinamom pa bi čuli lepezu razni pogrda i uvreda, prijetnji na račun „prljavi“ purgera.
Vjerojatno niste bili ni na Maksimiru di „stoka“ s juga dolazila i biva darivana po isti način. Šteta jer promatrajući vaše lice  i geste, guštali bi u to sam siguran.

Slušajući vas sa 52 na leđima i brdo idiota koje sam kroz život sreo, mogu slobodno kazati, da dobro razmislite posljedicama koje riječ za sobom nosi.

Zanimljivo koliko je ta igra žalosna da iz godine u godinu konstantno pričate o žrtvama u Varivodama, dok s druge strane za svaku godinu i svako stratište  hrvatskog naroda koje je počinio vaš narod morate sastančiti da bi utvrdili koliko je pametno otići jer ipak ne ide se na piknik. Potrebno je ponijeti one iste gaće iz Varivoda i kleknuti pred  hrvatskim narodom koji nije pretrpio desetke žrtava, već na desetke tisuća žrtava.

Kada čovjek klekne onda moli, a sama riječ dovoljno govori za sebe. Moliti znači biti ponizan, od Oca zatražiti oprost grijeha, u ovom slučaju molite Gospodina u ime svog naroda, za svo zlo kojeg nanesoše od 1991. do 1995. godine.

Založite se za nestale u tami i krikovima noći, da se pronađu tijela i njihovim obiteljima udjeli mir i mjesto gdje će svoje sinove oplakivati.

Žalosno je i bolesno da niste tako pričljivi i hrabri i kazati jasno i glasno:
Da moj  narod je u Vukovaru i diljem Hrvatske strašne zločine činio, zbog toga se također mora izvest istina na čistac i osuditi „svoju“ Srbiju za teške zločine, a zločince kazniti. Možda bi vas tada netko pozvao i na piće.
Čovjek s završenim fakultetom bi morao dobro baratati s brojkama i matematikom, čak nema nikakvih nepoznanica. Koliko je cijela priča nestvarno nelogična, koja se naslanja na vašu veliku zamisao o ugroženosti, možemo upitati koliko granata može pasti na grad u dva sata, a koliko u 3 mjeseca. To je strašno koliko je tvoj narod pobio u Hrvatskoj i Bosni nedužnih civila.
Sve što pišem, moje je mišljenje o onom što ste kazali i vašim nastupima zajedno s vašim mentorom​ ​Pupovcem i to je velika rak rana vašeg naroda.
Hrvatska ima problem što su mnogi „gladni“, ne stide se i ne srame se kao ni vi. To je naš problem koji je postao dio nas, pošto smo živjeli i odgovarali tuđinu predugo.

Radio sam s čovjekom koji mi je bio nadređeni i nakon početnih trzavica postali smo dobar tim. Nakon oboljenja od Parkinsonove bolesti, prvi mi priskače u pomoć, podiže i podari mi rubac da obrišem znoj i suze.
Nakon što sam umirovljen, od jednog radnog kolege kroz priču saznam da je čovjek Srbin. U prvi trenutak sam sa ostao zatečen jer je i u mojoj župi sv. Ilija, tako da nisam uopće razmišljao, tko je i što je. U jednom tekstu napisa da mi je u trenutcima bolesti Bog pokaza da stvori čovjeka, ne Srbina ni Hrvata, pokaza mi da ne postoje narodi ni nacije, već braća i sestre.

I do dana današnjeg sam zahvalan Bogu na daru, na mom sv. Iliji, na prijatelju i bratu.

 

 

 

 

 

 

 

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

STEĆCI - KAMENI PROMATRAČI VREMENA

„Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici”, UNESCO je zaštitio 30 lokaliteta grobalja. Ova groblja koja datiraju od 12. do 16. stoljeća posjeduju stećke isklesane raznim dekorativnim motivima.

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: