DONTRINA I DOKTRINA

Klajo

 

Rekli bi neupućeni da se radi o grešci pri tiskanju, no to su dva pojma, dva različita svijeta, koja su na dijametralno suprotnim stranama hrvatskog naroda, dokrtina na lijevoj, a dontrina na desnoj strani. Sama značenja se ne razlikuju previše, jedna i druga nauka ide za tim da podučavaju, stečeno znanje usavršavaju, čineći okosnicu društva koje naučava.

Reklo bi se po tom da smo u Hrvatskoj poodavno živjeli u društvu s demokratskim značajkama, da je sistem prije 90- tih bio itekako napredan i dobar. Mnogi će kazati, jest bilo je tako, mogao si birati. Birati da, ali između dobra i blagostanja kako su s ponosom isticali, s jedne strane, a s druge šikaniranje, progon, oduzimanje prava na slobodu mišljena i izražavanja pa i oduzimanja prava na život, ukoliko nisi razmišljao “pozitivno”.

Možemo vrlo jednostavno sagledati, koliko su ta dva pojma slična, koliko različita. Doktrina je učila svoje učenike o klasi kao najvećem neprijatelju. Obučavala je i usavršavala kadar koji je imao primarni zadatak očuvanja tekovina borbe koja je iznjedrila najbitniju farsu i laž o ravnopravnosti svi naroda i narodnosti. Za očuvanje tog društva i te ravnopravnosti, dokrtrina je opravdavala sve moguće metode uništavanja neprijatelja, beskrupulozno se razračunavati s neprijateljem.

Odlazeći u crkvu na dontrinu poučavali su nas o temeljima vjere. Temelj tog učenja je ljubav i opraštanje, pomoć slabima i nemoćnima među nama.
Zlonamjerni će kazati kako mnogi sebe nazivaju vjernicima i katolicima, kako je to farsa i licemjerje. Čovjeku je vrlo lako zalutati i najpoznatijim stazama, ali dontrina nikada nije čovjeka učila mrziti neprijatelja svog i ubiti ga, već nam je Isus Krist svojim djelom i riječju pokazao i izgovorio ono najteže što jednom čovjeku preko usta prelazi:

“Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”

Koliko je danas dontrina doživjela pomak nabolje, ulaskom vjeronauka u školske klupe, ne mogu kazati, no iskustvo stečeno odlaskom na dontrinu u crkvu su za mene je veoma draga i nezaboravna epizoda mog života.
Kada pogledamo laički sa strane doktrina je još uvijek tu, živi, razrađuje sistem uništenja klasnog neprijatelj, kojeg je ta nauka žigosala. Nasuprot tome, dojma sam da je dontrina dupliciranjem više izgubila no dobila, samim činom ocjenjivanja nečeg što je prije svega potrebno osjetiti i u dubini duše zabiti sidro kojim ćemo za najvećih oluja biti na sigurnom, slušajuć poruku:

Ne bojte se ja sa s vama!

Za vrijeme Jugoslavije, te dvije nauke su se “tukle” znanjem, ma koliko bili u neravnopravnom položaju, a suci bestidno i debelo navlačili na jednu stranu. Ma koliko pirovi pobjeda dobili, “pobjednici” su bili svjesni kako su apsolutni gubitnici, kada je istina u pitanju.
Najgora stvar je kada ti se “poraženi” smije u lice s porukom:

“ Dobro je što lažeš mene, ja ti ne vjerujem, al što uporno lažeš samo sebe?”

Pored mržnje koju zlo sije u našem vrtu, laž je daleko najjače oružje kojeg čovjek može sam protiv sebe okrenuti.
Od kada je rat završio nađosmo se na vjetrometini slobode. Nikako to nije ona i onakva slika i zemlja kakvu smo čekali i za koju je hrvatski narod ginuo. Nekako nam je ipak teško istini pogledati u oči, a još teže je izgovoriti, pa konstantno ponavljamo kao papagaji.

 “Dobro je, imamo svoju domovinu!” 
 “Ma kakva bila, svoji smo na svom!”

Da, svoji smo na svom, ali ni približno nismo zadovoljni s onim što ćemo ostaviti svojoj djeci i unucima. Polu praznu državu s ogromnim prostranstvima slavonske ravnice, pustog dalmatinskog krša, beživotna prostranstava ponosne Like, za koju su mnogi život dali.

Kada imaš stručnjake koji nemaju petlje priznati istinu i preuzeti na sebe odgovornost za svoje pogreške, s takvima nikada nećemo uraditi iskorak naprijed. Samo stručnjak koji uvijek vidi mogućnost za poboljšanjem, spreman je istini pogledati u oči.
Zapitajmo se koliki su stručnjaci u ovih 28 godina izrazili kajanje, zatražili oprost i priznali krive poteze. U takvim situacijama prodavači magle dolaze na svoje, svoju teoriju provjeravaju u praksi, vodeći nas putevima koje su odavna zacrtali. Debelo nas vode, ne u rezultatu, već stazama i putevima kojim oni žele da idemo. Postanemo li nestašni i neposlušni, bace nam prašinu u oči, sve to upakiraju s dodatkom crvene zvijezde koja je hrvatskom puku toliko zla nanijela, da su sigurni da ćemo reagirati kao bik na crveno.

“Jeli to najbitnije u cijeloj priči kojoj smo se tako veselili na početku?”

Baš ta crvena krpa nam odvraća, a prašina zamućuje pogled s najbitnije želje koja nas je nosila u ratu. Borili smo se za državu blagostanja, u kojoj će naša djeca živjeti dostojno čovjeka, naši unuci blagoslivljati muke i patnje koje smo im darovali u bitci za slobodu.

Ako ćemo se i dalje lagati onda smo na pravom putu da i naša djeca lažima gase žeđ za istinom, izvorom života.
Pogledamo li istini u oči vidjet ćemo pustoš hrvatskog sela, korov koji je postao vladar plodni polja, prolazeći prostranstvima nećemo čuti dječji plač ni graju. Vidjet ćemo umirovljenike kako traže sreću po kontejnerma, sirotinju koja grca u dugovima i čekaju izbornu godinu da se remen malo popusti da nešto ušićare i bar na trenutak, stisnutih očiju, budni sanjaju svoju Švicarsku.
Ima li izlaza, hrabrosti i snage, krenuti u susret istini? Kada ćemo prestati vjerovati svima koji nas egoistično uvjeravaju kako su jedini kadri napraviti iskorak. Glavne reference takvih su prelijevanje iz šupljeg u prazno i od te prodaje odlično žive.
Moramo biti prije svega svi odgovorni pred onima koji usnuše sa snovima o švicarskoj Croatiji. Osnovna poluga i pokretač je znanje i ljubav, koji će prihvatiti činjenicu da ne trže Pedra, već nađu kvalitetna i dugoročna riješenj kako novčano pratiti mlade obitelji, potreban mladom čovjeku da bi ostao na selu i radovao se svakom izlasku sunca na svojoj oranici.

Demografske mjere moraju biti osovina i motor kojim će Hrvatska krenuti u bitku za život. Nikako se ne smije stati na jednokratnim simboličnom mjerama. Potrebno je iz proračuna izdvojiti sredstva za cjelovitu lepezu financijskih mjera koje će obitelji pratiti 15 – tak godina. Te mjere je potrebno ugraditi u temelje ustava i proračuna, da nikad i nikom ne padne na pamet, nakon nekoliko godina sve izbrisati, opravdavajući se pričama o ekonomskoj neodrživosti i primati sugestije Europe. Svaki političar koj te mjere ne podržava, gazi po grobovima naši suboraca, koji su krvlju slobodu zaljevali, gazi po cjelokupnom Hrvatskom narodu. Ljubav prema domu i domovini se ne dokazuje parolama i floskulama, već djelima. Nema ni lijevice ni desnce, samo su vjerodostojni oni koji rade istinski ljubeć ovu zemlju, potkrepljujući ljubav svojim djelima.

U cijeloj priči mnogi znaju kazati, nema se, ne može se. Gospodo, vi koji odašiljate takve poruke odstupite s položaja i prepustite pozicije struci, znanju i vizionarima koji srcim ljube Hrvatsku i narod. Koji su kroz život istinski učili i usavršavali dontrinu ljubavi i života.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Next Post

ZADAR U SRCU

                           

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: