HVALA TI RATNIČE, HVALA PAUČE

PRIČE S RATIŠTA

Još jedna bitka, još jedan život, još jedan čovik koji se bori i čeka susret s prijateljima. Nakon jedinog razgovora duboko u noći iz mene su izišle riči. Istim putem smo išli a sreli smo se na kraju staze.

SVOJU ZVJEZDU TRAŽIM

Pod zvjezdama istim smo rođeni
Svoju zvjezdu svatko prati
Nekom sija, nekom mrkli mrak
Nikako domu da se vrati

Kao jedno srce smo bili
Zadah smrtni zajedno osjetili
Ratne rane previjali
Mnogi ljubav svoju darovali

Ej domovino, ej ljubavi i gotovino
S gorčinom se prošlih dana sjetim
Zar smrt isti miris nema
Zar radost isti osmjeh ne daruje

Svoju zvjezdu ne vidimo
Nikako stazu da nađemo
Borili smo se za pravo i pravicu
Ne za kamate i glavnicu

 

Kaže Frano Šipić kad smo se pozdravili na predstavljanju knjige:
Reka san da ne mogu doć a isto san ti doša. Hvala ti što smo se sreli, srce je vuklo na naš kamen. Ćutija si da je vrime poć, kamen svoj vidit, sist isprid kuće, udahnit mir i tišinu, odbacit gorčinu i pozdravit svoje prijatelje, svoje Vrdrine, Trilj i još jedan put bacit pogled niz Cetinu.
Neka Bog bude nagrada za dolinu suza i patnje kroz koje si prolazija.
Hvala ti što si ljubija i volija svoj dom i svoju Hrvatsku.

Frano Šipić – 1967 – 2018

Laka ti bila Hrvatska zemlja