HAJUKOVO NOVO RUHO

GLAVA U BALUNU

Bajke su najljepše priče, vjerojatno iz razloga što se u bajama sve uvijek završi sa sretnim završetkom. Pitam se odakle su protekle bajke i koja je nit vodilja ljudima bila kada su počeli pisati bajke?
Vjerojatno je to bio put kojim su kretali da bi pobjegli od surove stvarnosti. Tako su vjerojatno mnogo lakše podnosili poteškoće koje su ih snalazile.
Mnogi i danas žive teško pa su odlučili okrenuti brigu na veselje i tako nekako zatomiti sve poteškoće koje ih snalaze.
Problem kod bajke je što kratko traju pa se ubrzo vraćamo u stvarnost. Ima i onih koji nikako nisu spremni vratiti se u stvarnost. Bajke su pretvorili u sapunice u kojima prelaze iz bajke u bajku i nastavljaju živjet u bajci.
Čitajući ovih dana Andersenovu bajku „Carevo novo ruho“ mislima sam odlutao u Split i krenuo od Starog placa Zrinsko-Frankopanskom prema Poljudu, razmišljajući kakvu bi bajku Andersen napisao o današnjici našeg Hajduka ili bi bila dovoljna ova ista bajka samo izmijeniti naziv bajke kao:
„Hajdukovo bijelo ruho“.
Nekako se sve poklapa, cijela radnja je istovjetna s bajkom. Prolaskom pored Starog placa u mislima se prisjećam se kako je car imao lijepo ruho i polazim Zrinsko-Frankopanskom prema Poljudu. Pogled na Hajdukovo novo ruho na Poljudu tjera mnoge da ne priznaju istinu već i dalja pričaju kako je hajdučka ruho najljepš, samo da ne bi ostali na vjetrometini i tako se izložili srdžbi.
Lažni krojači koji već desetljećima kroje najnovije ruho, koje će svakako biti najljepše na čitavom svitu i okolici, još uvijek kukaju i traže novca koji im kronično nedostaje kako bi napokon izradili Hajduku novo ruho. Navijački puk dolazi i nadgleda kako teče krojenje i šivanje novog ruha, ali nikako da se pojavi netko tko bi rekao istinu kao dječak u bajci.
„PA HAJDUK JE GOL KAO CRKVENI MIŠ, NIŠTA VIŠE NEMA NA SEBI!“

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.