HVARSKA PRIČA

HVARSKA PRIČA

Kad se susretneš s gospodinom Parkinsonom tada nema velikog izbora već samo jedna jedina marširaj ili umri. Prema tom naputku se i vladam, torba s fotoaparatom, boca vode i krenem u nepoznato,na otok Hvar.
Biser Jadrana, destinacija za mnoge nedosanjani san, kao mjesto odmora, međutim može se krenuti na jedan dan s fotićem i ruksakom, pa kud puklo da puklo. Na kraj krajeva za avanturu je potreban slobodan duha i adrenalin kao gorivo.
Dolazak u splitsku luku i kupnja karte za trajekt prolaze po planu. Ostaje sat do polaska trajekta, idealna kombinacija za prošetati palačom ranim jutrom dok turisti još spavaju.

 

 

 

 

 

Jedina sitnica koja se ne uklapa u idealni scenarij je zatamnjenje ekrana i kvar mobitela. Nakon rane šetnje Peristilom do Zlatnih vrata i nekoliko kadrova Grgura Niskog slijedi povratak u luku i pronalazak trajekta koji vozi za Hvar.

 

 

Na klupi sjedi mlada gospođica koja čeka katamaran za Hvar, a kroz kratak razgovor saznajem da smo susjedi iz Dubrave.
Zamolivši je mobitel za jedan poziv dobijem odgovor da je baterija prazna. Vadim iz ruksaka vanjsku bateriju i spajamo mobitel na struju. Nakon obavljenog razgovora ostavljam gospođici vanjsku bateriju i krećemo svatko na svoj brod, uz dogovor da ćemo se naći u Dubravi da bi mi vratila bateriju.
U luku pristižu trajekt Juraj Dalmatinaca i nakon iskrcaja automobila i putnika, ulazim na trajekt koja će me odvesti na otok nadasve poznat po kulturnim ljepotama, dobrom vinu i mirisu lavande. Sunčan dan s malo povjetarca je idealna kombinacija za izići na palubu i uživati u prekrasnoj plavoj boji mora, brodovima i jedrilicama, rtovima i škojima. Izlazak na paučinu je odmor za oči.

 

 

 

 

 

 

 

Nakon dva sata relaksacije i uživanja u prekrasnim prizorima koji su se izmjenjivali kao na filmskoj vrpci stižem na pristanište u blizini Starigrad.
Ulazim u bus za grad Hvar, iščekujući susret s odredištem koje je poznato širom svijeta po svojim ljepotama.
Nakon dvadesetak minuta stižem u grad Hvar, koji me na prvi trenutak ostavlja bez daha. Dolazak u jednu malu kamenu ljepoticu koja na svakom koraku priča neku priču iz davnina. Priča o ribanju i ribarskoj prigovaranju Petra Hektorovića, o životu ribara i seljaka, o gospodi koja su uživala u pogledima na prekrasnu sliku morskog pejzaža koji je kao iz bajke.

 

 

 

Bogato ukrašen, rukama vrsnih meštara, kamen opčinjava svojom snagom, dušom koja pozdravlja putnika namjernika i poklanja mu mediteransko bilje koje izniče iz tog kamena, ukrašava ga, grli i krasi njegovu dušu.
Stapaju se mirisi mora, lavande, borovih iglica sa šumom vala, pjesmom cvrčaka koji neumorno svoju pjesmu pjevaju.
Iznad grada ponosno se izdigla kamena ljepotica, utvrda Fortica.

 

 

Do Fortice uskom kalom krećem a ispred mene uzbrdica i mnoštvo kameni skalina. Užeglo je, vrućina je velika pa se svako malo zaustavljam, u hladovini odmaram i za razgovor tražim domaćeg čovika. Na jednom kantu zastajem uz mala konoba i kafić od slika. U kamenoj hladovini umjesto slika gledam pogled poznat i glas koji kaže:
– To je taj, oko sam ti pričala – kaže prijateljici.
Susret s djevojkom kojoj sam posudio bateriju za mobitel u Splitu na trenutak je iznenadio i jedno i drugo, ali smo se na kraju dobro nasmijali ponovnom susretu.
Na kupanje krenuše prijateljice, a meni je nastaviti do Fortice. Uspon je dugačak i mukotrpan ali kao nagrada za sve je pogled koji obara s nogu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zidine utvrde sa svojim topovskim cijevima pričaju svoju priču o stoljetni bitkama i opasnosti koje su dolazile s mora.

 

 

 

 

Pogled na Hvar koji diše punim plućima, gostiju doslovno sa svih strana svijeta. Šetnja rivom i upijanje svakog detalja te kamene ljepote. Dan brzo izmiče i sunce se moru promiče, zalazak sunca mi je još uhvatiti i put Jelse na prenoćište krenuti.

 

 

Pogled na užarenu kuglu koja se polagano iza gore krije i u morske dubine zalaz je prekrasan kadar za rastanak s kamenom ljepotom koju ljudska ruka stvori.

 

 

Zoru i izlazak sunca hvatam u Jelsi i uživam iako umoran u buđenju novog dana. Još je misto pospano samo težaci prolaze na svoju morsku oranicu mrižu baciti i galeabovima pokloniti koju ribicu.

 

 

 

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.


%d blogeri kao ovaj: