Imam vremena….za plakanje

Imam vremena….za plakanje

Ako ste izgubili nekog dragog, po čemu znate da vam zaista fali ta osoba? Da li Vam fali zbog nečeg što vam je činila,nečeg određenog ili zbog nje same? Meni fali majka i znam da mi fali u cijelosti,a ne zbog nečeg. Fali mi njezina blizina, miris, ljubav. Iako je prošlo skoro 3 godine volim je jednakom jačinom.
Danas slušam na tv o palijativnoj skrbi..u planu još od 2003.g. i sad se napokon nešto radi po tom pitanju. A ja se pitam zbog čega su mjerodavni neosjetljivi? Toliko ima neizlječivih ljudi kojima je potrebno dostojno umiranje. Iako je moja majka bila hrabra do zadnjeg znam da bi joj puno značilo samo da je imala s kim razgovarati. Bila je vedra i društvena osoba i nedostajala joj je komunikacija. Zamislite kako bi se vi osjećali da cijeli život radite s ljudima, da ste društveno aktivni i non-stop u pokretu. Puni životne energije, a onda padnete u krevet i šest mjeseci ležite na leđima u spoznaji da umirete, u bolničkoj sobi sa nepokretnim staricama i službenim osobljem. Ležite, čekate svoj  kraj,a i žene uz vas umiru. A nije spustila niti jednu suzu i u svoj toj boli i patnji do zadnjeg brinula kako ćemo mi. Nisam niti ja plakala,bila sam čvrsta zbog nje. A jednom kad me pitala zašto ne plačem rekla sam joj; imat ću ja vremena poslije te oplakivat. I stvarno ga imam.


%d blogeri kao ovaj: