KAKO SE PROBIJALO KROZ DINARU

Klajo

Mali osvrt na nedavni tekst u Večernjaku povodom proslave operacije “Oluja”

https://www.braniteljski-portal.com/nadljudski-pothvat-uoci-oluje-u-10-mjeseci-inzenjerija-hv-a-sagradila-je-100-km-cesta-preko-dinare-u-nemogucim-uvjetima

Dobar tekst samo previše rupa. A rupetina nad rupetinama je da se spominju inženjerci 4 g.b., 5 g.b.,6 d.p., 66 i 126 d.p. a na duplerici inženjerci 126. domobranske pukovnije.
Evo malo iz prve ruke opis

Dinarski vukovi

SNJEŽNA OLUJA

I VRIJEME JE STALO

TATA TATA…

Ne želim pametovati ali zapamtite da su inženjerci 126. d.p. bili na južnom djelu Dinare koji je bio strmiji, kamenitiji, vjetrovitiji, samom time umnogome negostoljubljiviji i teži. Nažalost nitko od zapovjednika inž. 126. d. p. nije više među živima pa ne može pričat svoju priču.
Priče o čišćenju snijega s Katerpilarima D-8 a pogotovo D-9 ne postoje na našoj strani Dinare gdje se snijeg čistilo utovarivačima ULT-150 starim i nefunkcionalnim pošto su im kabine bile ledare i rukovaoce bi znali iznositi doslovno promrznute iz stroja. O nekoj super tehnici o kojoj pojedinci pričaju ne mogu pričati, pošto takve nije kod nas bilo, tko zna možda je negdje i postojala. Kao što se vidi na fotografiji naše grupe prije same operacije “LJeto 95” posjedovali smo buldožer Caterpillar D-8 koju smo dobili od Konstruktora s brane “Peruća” i jedne Caterpillar D-8 kojeg smo povremeno koristili od splitskog Pomgrada, a koju je upravo pok. Zdenko Pavela prebacivao za potrebe akcije u kojoj je poginuo. Još smo posjedovali jednu kopiju Caterpillarove D-8 koja je na fotografiji, Satalowa Wola buldožer firme iz Poljske inače dobivena na korištenje splitske firme “Niskogradnja”. Na fotografiji se vidi još jedan Dajc (Deutz) kamion koji nam je služio u logističke svrhe, može se pretpostaviti koji je to krik tehnike bio. U samom lijevom kotu fotografije se vidi mali dio kombinirke JCB 4X4 koju smo dobili novu na korištene od općine Sinj negdje početkom proljeća. Uz to smo imali jedan kamion za prijevoz betonskih skloništa kojeg smo dobili na korištenje od sinjske tvrtke “Cetina”. Zajedno s kamionom smo na ispomoć nekoliko dana dobili i vozača gospodina Lovrića koji je s nama ostao umjesto par dana do kraja rata i do dana današnjeg nema reguliran status hrvatskog branitelja pošto je iznajmljen kao civil na par dana To pišem jer je momak bio vozač ekstra klase ali to u Dinari ne bi pomoglo da nije imao ogromno srce i muda veća od srca. Tko nije vidio u kakvim se uvjetima vozilo ne može znati o čemu pričam ali za vrijeme akcija smo dobivali po nekoliko kamiona da bi ukopali što prije pješaštvo. Nitko od tih vozača nije samostalno vozio kamion po vrletima i prijevojima već bi ih kačili sa sajlama i izvlačili s utovarivačem. Samo je gospodin Lovrić vozio samostalno i nigdje nije sa svojom Tatrom zapeo.

Što se tiče zime bila je ekstremno ljuta. Temperature su išle i do – 25 a vjerojatno i koji stupanj niže. Da bi malo slikovito dočarao o kakvom ledu se radilo kazat ću da smo dolaskom u Dinaru počeli koristiti D1 umjesto D2 nafte koja je imala nižu točku zapaljenja i kvalitetnije gorivo u svakom pogledu. U gorivo se dodatno ubacivalo aditive protiv smrzavanja goriva. Ujutro kada smo vršili radnju pokretanja strojeva to je bila posebna priča pošto je čelik doslovno zamrznuo. Prilikom pokretanja elektropokretačem ili kako bi mi kazali “verglanja” osobno sam prisustvovao pošto sam bio zadužen za elektro popravke p sam uz akumulatore na stroju čiji je kapacitet bio u jutarnjim minusima minimalan priključivao još dva para paralelno pošto su strojevi napona 24 V i svaki ima dvije baterije 12 V kapaciteta 180 A/h spojene serijski. Uz to bi skinuli poklopac i baklju zapaljenu bi postavili na usis zraka te tako pripomagali da se čelik zagrije. Operacija pokretanja samog motora elektropokretačem je trajala desetak minuta te bi tek tada stroj počeo davati znakove života i “kašljucati” i nakon nekoliko trenutaka sastavljati i tada bi dolazilo do zapaljenja goriva u cilindrima bi stroj radosno postio debeli crni dim. Što se tiče bure siguran sam da je pohala i više od 180 km/sat.

VJETAR S DINARE

Osobno sam doživio prilikom izlaska iz objekta vani situaciju da sam se morao “nasloniti” na buru da ne bih bio otpuhan. Ono što smo prošli zaslužuje umnogome više i opširnije od jednog malenog teksta gdje se stavljaju tenkovi u fokus i famozni izlazak na 2000 metara n/v.

Jedna mi je rečenica ostala u sjećanju koju sam čuo od zapovjednika voda pok. Guvo Ante kada su došli u stožer u Zagreb preuzeti tehnička sredstva. Došavši do čovjeka koji je bio zadužen za primopredaju tehnike doslovno im je rekao:
Vi sad sjednite i odmarajte, mi ćemo sve pripremiti. Dobro znamo tko je inž. 126. d. p. i koliki ste posao na Dinari odradili i s kakvom tehnikom raspolažete.
A druga dogodovština je bila s Konstruktorom, kada su njihovi izaslanici krenuli u Dinaru da provjere što to mi toliko radimo i kako održavamo njihov stroj. Kada su došli, vidjeli i spoznali veličinu posla, uvjete na Dinari i sveukupan dojam kojeg su dobili dolaskom na ratište, ostali su u čudu jer takvo što se ni u filmu ne može predočiti. Nakon svega imali su samo jednu poruku:
Kada uđete u Knin čujemo se!

Srdačan pozdrav.
Klarić Jozo – Klajo pripadnika inž. voda 126. d. p.

Next Post

POREZNA REFORMA

Čitam tekst o novoj poreznoj reformi i njenoj (ne) pravednosti pa razmišljam o mnogo toga. O komentarima ljudi koji su frustrirani s današnjicom. Ma ne […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: