KOPAČI BLAGA

Klajo

 

Živimo u vremenu kada nas putem medija doslovno oblikuju poput plastelina nudeći nam set mogućnosti za uspjeh te samim time one koji potonu na dno otpisuju se kao škart roba.  U vremenu razno raznih akcija  povremena nam se putem medija ponudi i akcija: „Pomognimo ljudima na rubu života.“

Za jutarnjeg odlazak u trgovinu po kruh nailazim na čovjeka 50 – tih godina s ruksakom na leđima koji  pretražuje po sadržaju kontejnerskog otpad. Prizor koji nije rijedak za vidjeti na gradskim ulicama. U gradovima se siromaštvo i neimaština više osjećaju pošto čovjek osim stanarskog prava, ako ga uopće posjeduje, i asfalta nema previše mogućnosti da si pomogne kada upadne u životni škripac. Na žalost sve više postajemo društvo siromašnih pa  čovjek nema previše mogućnosti da dobije pomoć od svojih najbližih pošto i sami sve manje imaju. U doba krize i recesije takvih prizora ima na svakom korak pa bi mogli nekog kopača blaga postaviti i na promidžbenim materijalima naših gradova. Mnogi prolaznici ugledavši čovjeka pokraj kontejnera kako prebire i razgrće po otpacima vjerojatno previše ne razmišljaju o priči koja ga je dovela tu pokraj kontejnera.  Koliko je čovjek spreman u tim trenutcima razmisliti o ljudskoj sudbini pojedinca. Promisliti o dostojanstvu čovjeka koje  je ostavio u obiteljskom domu i krenuo, na ulicu, u borbu za život  i opstanak obitelji koja je na egzistencijalnom rubu. Razmišljanje o ljudskim sudbinama tih ljudi nestaje proporcionalno brzinom odmaka od kontejnera. Pomisao na takve sudbine ih plaši jer su svjesni da se kolo života okreće, da bi i sami u nekom ružnom scenariju sutra mogli  postati kopači blaga. Živimo u vremenima kada se ljudske sudbine doslovno preko noći okreću naglavačke. U tim trenucima čovjek prolazi traumatično i stresno razdoblje svog života. Veoma je teško sam sebi priznati činjenicu da danas više ništa nije kao prije, pogledati sebi u oči i prihvatiti činjenicu da se nalazimo u  poziciji borbe za opstanak. Postavke današnjeg društvo su tako podešene da pomoći ima samo za izabrane pojedince koje se marketinški koriste u službi pojedinca koji želi prikazati svijet kao mjesto humanosti, gdje društvo ipak misli i ne odbacuje „bezvrijedne“ pojedince.

Te slike i takve životne scenarije je običnom čovjeku teško razumjeti i sagledati stvarnu dimenziju borbe kroz koju čovjek prolazi. Dobro mi je poznao osjećaji ljudskog beznađa koje je tog čovjeka nagnalo da zasuče rukave i započne kopanje po smetlištima i kontejnerima. U jednom trenutku svog života došao sam u situaciju koja je dosta slična, u poziciju beznađa. Ostavši bez posla i s primanjima supruge nedostatnima za normalno funkcioniranje obitelji s malom bebom našli smo se u situaciji da nam je svaka kuna mnogo značila. U šetnjama s malom bebom u kolicima obilazio sam  školska dvorišta i po koševima za otpatke sakupljao plastičnu ambalažu da bi podebljali naš škrti  kućni budžet. Kada čovjek dođe u situaciju da ima gladna dječja usta u kući koja je potrebno nahraniti tada dostojanstvo više ne predstavlja nikakvu prepreku da krene u borbu goli za opstanak svoje obitelji. Tada više ne razmišlja o ničemu osim o tome hoće li biti dobre sreće, hoće li danas naći kunu više. To mu je pogonsko gorivo koje mu pomaže da ne posustane da ne padne pod teretom siromaštva.

 

Koliko je čovjek danas spreman pogledati istini u oči i pomoći čovjeku a da to nije zapisano u eteru. Površnost i predrasude koje su zavladale čovjekom postaju glavna prepreka da pomogne osobi u nevolji. Da bi se približio čovjeku potrebitom njegove pomoći prije svega je potrebno prevladati strah u sebi. Gori li u čovjeku još uvijek plamen ljubavi da ga ugrije i da mu dade potrebnu energiju da pomogne čovjeku  posrnulom pod teretom života. Dali je čovjek čovjeku vuk ili mu je spreman pomoći ne osuđuje ga zbog pada i neuspjeha u životu.

Next Post

Zajednica Cenacolo - Ugljane kod Trilja

U mjestima kamo nas Božja Providnost vodi želimo biti malo, ali sjajno svjetlo u tami, znak nade, živo svjedočanstvo da smrt nema zadnju riječ

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: