KRIŽEVAČKI ZVONICI

KRIŽEVAČKI ZVONICI

 

 

” Dođi da vidiš i poželjet ćeš ovdje da živiš.”

Ako dođete u Križevce imat ćete što vidjeti, u čemu uživati. To je mali gradić s prebogatom poviješću i kulturnim bogatstvima na koje su križevčani izuzetno ponosni i koje njeguju s velikom ljubavlju. Na malom prostoru se “natiskalo” više crkvi i kapelica.

Crkva sv. Ane,
Crkva sv.Križa,
Crkva sv Marka Križevčanina,
Crkva Majke Božje Koruške,
Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva,
Kapelica sv. Roka
Kapelica sv Florijana.

Križevci su grad bogate i slavne prošlosti, poznat po svojem kulturnom i graditeljskom nasljeđu, grad u kojem su se nekad održavali hrvatski državni sabori, grad škola i na što su posebno ponosni rodni grad trećeg hrvatskog sveca sv. Marka Križevčanina.

 

U crkvi sv. Križa je 1914. godine postavljena uljena slika na platnu Krvavi sabor u Križevcima 1397., najveće djelo Otona Ivekovića, hrvatskog slikara koji je inspiraciju nerijetko tražio u povijesnim likovima i događajima. Naziv “krvavi sabor” je prvi dao povjesničar i kroničar Baltazar Adam Krčelić u 18. stoljeću.

 

“Križevački štatuti” su prvi pisani pravilnik o tome kako se treba vladati u veselom drušvu. Poštivajući pravila tog zakona križevčani će vas vrlo rado primiti i ugostiti u svojim domovima. IIma ti još mnoštvo kulturnih događanja tijekom godine počev od “Križevačkog velikog spravišća” koje se ujedno i slavi kao dan grada  9.-11. lipnja 2017.

 

 

Križevačko veliko spravišče tradicionalna je pučka svečanost i kulturno-povijesna manifestacija. Temelji se na legendi iz 13. stoljeća koja govori o pomirbi „križevačkih purgera“ i „kalničkih šljivara“ te na Križevačkim štatutima, popularnom vinskom ceremonijalu i prvim pisanim pravilima o ponašanju u veselom društvu i za punim stolom.

 

 

ZLATNA BULA

Dokument kojim je Bela IV. proglašavao slobodne kraljevske gradove je Zlatna bula, a nju su između ostalih dobili Gradec i Samobor 1242. godine, Jastrebarsko 1257. godine. Križevci Zlatnu bulu dobivaju 1253. godine. Zlatnom bulom gradovi su bili izuzeti od vlasti velikaša, na čijem su se području nalazili, te podvrgnuti izravno kralju. Gradovi su uživali samoupravu: sami su birali gradskog suca i upravu, te samostalno upravljali gradom.