KRIŽNI PUT

Nalazimo se u korizmenom vremenu kada se sjećamo i razmišljamo o muci koju je podnio Isus Krist na svom križnom putu. Muku koju je za nas podnio  mnogi ne mogu doživjeti kao stvarnu već samo kao povijesni tekst, dio čitanja kroz godinu . Kroz svoj život dosta razmišljamo o križu i muci koja nas tijekom života može zadesiti. Razmišljamo ljudski i pomislimo na onaj dio koji je Isus na Golgoti izgovorio:

-„Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež…“

vjerujući da će nas taj kalež ipak mimoići. Koliko smo spremni sami sebi zagorčati i zakomplicirati život koji nam je postao dosadan. U trenutcima kada nam sve ide zaboravljamo da postoji i druga strana medalje, da postoje i drugačije životne priče. U našoj površnosti Bog nam pokazuje da postoje i drugačiji scenariji no mi to negiramo, pored zdravih očiju ne vidimo. Ponekad se nađemo u prilici da čujemo neku tešku životnu priču, stresemo se i pomislimo da se to ipak događa u nekom drugom svijetu, nekim drugim ljudima.  U trenutcima  kada nas zadesi bolest, tragedija i nevolja znamo Boga priupitati:

– „ Oče, zašto baš mene, zašto si baš mene izabrao?

Borimo se sa svojom slabošću. U početku je teško prihvatiti križ, poljubiti ga i krenuti s njim kroz život. Na svečanom misnom slavlju povodom proslave svetog Mihovila u Trilju čuo sam riječi don Mladena Parlova u propovijedi:

– „S križem trebamo računati,  nosimo ga i ljubimo ga!“

Doista križ živi u nama i s nama.  Molio sam Boga da mi podari zdravlje pa kad sam obolio počeo sam u trenutcima slabosti razmišljati:

-„Čemu moliti kada sam molio a ipak obolio?“

Normalna ljudska reakcija trenutka, no kuda bi to sve pošlo kada bi molitvom od Boga naručivali ozdravljenje. Dali bi tada čovjek istinski ljubio svoj križ i svog Boga. Vjerojatno bi tada to postalo samo dio  popisu na šoping listi za trgovinu. Od Boga je ipak moguće isprositi  i  izmoliti ozdravljenje samo vjerom, velikom i dubokom. Isus Krist je za života i djelovanja na zemlji čineći čudesa zorno pokazivao put vjere i ljubavi  koja nas jedino može izliječiti.

U ovo  vrijeme korizmenog promišljanja dolazim do istine i spoznaje da je naš život križni put sa svim svojim postajama. Put prepun padova, boli i muke na kojem susrećemo dobre ljude koji nam pomažu na našem križnom putu. Susrećemo Šimune Cirence i Veronike koji nam pomažu podignuti se kada padnemo, nositi Križ, brišu nam znoj i suze.  Na tom putu susrećemo razbojnike i svjetinu koja nas površno gleda, prosuđuje i osuđuje. Previše su zaokupljeni sa sobom i svojim užitcima da bi odvojili malo vremena za nas, da nas pokušaju bolje upoznati a ne samo suditi. Na tom putu s križem je i naš Otac koji nam pomaže da nosimo križ i bezgranično nas ljubi. Ljubav i bol koju živimo i proživljavamo na našem križnom putu su darovi božji. Iz boli i muke  koju proživljavamo rađa se snaga, rađaju se velika djela. Snaga i neizmjerna ljubav  koju čovjek u boli i muci dobiva od Boga svojim rukama čudesno pretvara u darove bližnjima, na radost i slavu Bogu Svevišnjemu.