KUD PLOVI OVAJ BROD

Kud plovi ovaj brod

 

Ulazim u tramvaj u večernjim satima . Nije prevelika gužva ali su sjedeća mjesta popunjena, većinom sjede osnovnoškolci koji putuju kući. Sa svojih 49 godina i gospon Parkinsonom na leđima, kojeg još uvijek ne primjećuju, nisam dovoljno star da bih bio “počašćen” sjedećim mjestom. Nakon dvije stanice jedno mjesto ostaje upražnjeno pa sjedam. Na idućoj stanici ulazi starija gospođa  koja  ipak nije toliko stara da ne bi mogla stajati na nogama.  Dižem se i ustupam mjesto gospođi a mladost bezbrižno surfa i pretresa dogodovštine iz školskih klupa bez iti malo grižnje savijesti što nisu ustupili mijesto starijoj gospođi. Na idućoj stanici ulazi stariji bračni par i dvije mlade dame odlučuju ustupiti mjesto starijem gospodinu koji uzgred ima štap pa su valjda pomislile da mu je stvarno potrebno sjesti dok njegova supruga nema takvu sreću i ostaje na nogama. Vjerojatno zato što nema nikakvo pomoćno sredstvo koje bi ukazivalo da je potrebita pomoći i odmora. A naša mladež još uvijek surfa i ne zamara se s takvim beznačajnim sitnicama.

„Kud plovi ovaj brod, kud ljude odnosi.“

Stihovi su to iz pjesme Radojke Šverko, napisani u nekim drugim vremenima kada je pod normalno bilo poštivanje i uvažavanje starijih i nemoćnih osoba. Ti stihovi nas potiču na razmišljanje, potiču nas da se zapitamo kuda plovimo, kuda nas more nosi, gdje ćemo pristati.

Živimo u  vremenima kad je bitno biti Cool, biti In. To su moralne vrijednosti današnje mladeži jer samo se s tim vrijednostima može „napredovati”,  pripadati elitnom djelu mladeži. Načela lijepog ponašanja i nisu baš primamljiva, nemaju neku visoku cijenu. Fer-plej i kultura ophođenja ostaju u zapećku. Postaju dio povijesti koje će se mnogi prisjećati s dozom žala i romantike. Možda će postati dio nekakvog programa pod radnim naslovom: „Kako su živjeli naši stari?“  Fer-plej postaje svjetionikom na usamljenom otoku na kojem još  uvijek njeguju tu poštenu igru  na sportskim terenima i kao takva postaje dio njihovog karaktera i ostavštine budućim generacijama. Nažalost svijet sve manje prihvaća i razumije takvo ponašanje. Novac diktira ritam, tako da za takve bajke naprosto nema mjesta

Kada netko na sportskim terenima odigra fer-plej potez doslovno u medijima postaje ogledni primjerak za rubriku „Vjerovali ili ne“. Nasuprot imamo velika većina koja bez stida i srama vuče poteze na granici regularnosti i morala i nitko nema ni petlje ni želje isticati i ukazivati na takve poteze kao loše poteze.   Današnjim generacijama je fer-plej strana i nepoznata riječ. Kulturno ophođenje prema starijima se pomalo gubi i mladež zalazi u kulturnu džunglu gdje se vrednuju drugačija pravila.  U tom novostvorenom prostoru osnovno je pravilo: „Ja sam centar, svi oko mene su tu zbog mene.“  Pametni telefoni, slušalice u ušima, markirana odjeća  i frizure, sve su to bitne stavke imidž, a make-up je nešto bez čega se ne smije krenuti vani. Normalno je da pored svih tih zadataka ponešto i zaboravimo, pa kada u tramvaju zaboravimo ustupit mjesto starijim osobama to je samo zato što smo zaokupljeni svojim problemima. Kako biti Cool, kako uspjeti?  Imidž je veoma bitna stavka na putu sigurnog napredovanja ka vrhu i eliti. Naravno, postoji i ona druga polovica mladih kojima su poznate norme lijepog ponašanja i poštivanja starijih od sebe i koji drže kurs i čuvaju brod od havarije.

 

 

%d blogeri kao ovaj: