Lylijane Fournier – Ljubav se zove imenom tvojim

PRIČE S RATIŠTA

Iv 19,25-27

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, sestra njena, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:

“Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.”

Mnoge ratne priče su ispričane, sudbine opjevane, boli isplakane, u svakom rovu, na svakoj bojišnici, u svakoj smrti život se slavio. Sveto pismo je krjepilo dušu, zajedno s krunicom Hrvatskim braniteljima davalo snagu i mir.

“Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.” – Jean Michael svojoj majci kaže istinu koja je opora i tvrda, ali istinu za koju se stoljećima borilo i ginulo, istina koja je uvijek pobjeđivala.
U najtežim trenucima nije pokazivao strah, ni žal zbog borbe za istinu. Prije križnog puta i muke poručuje majci, svojim bitkama i djelima:    “Majko evo ti sinova roda Hrvatskog, ovo je tvoj dom, tvoja domovina.

Danas je Lylijane Fournier, majci hrvatskog branitelja, Jean-Michela Nicoliera uručena  Povelja Udruge zagrebačkih Poljičana ”Sveti Jure”, na inicijativu ogranka Matice Hrvatske iz Imotskog.

Cijelu priredbu vodio je  Zdravko Vladanović, o Jean- Michelu i  njegovoj žrtvi govorili su Stjepan Lapenda i branitelj Zdenko Lozo u ima ogranka Matice Hrvatske iz Imotskog. 

“Ovo javno priznanje neka bude na čast majci čiji nas je sin zadužio i kojem smo neizmjerno zahvalni”, rekao je u uvodu Zdravko Vladanović. Zdenko Lozo je kazao: “Velike su veze između Imotske krajine i Francuske. Samo jedan detalj, naš imotski junak, jedan od zapovjednika vukovarske obrane, pokojni Velimir Đerek dijelio je iste zalogaje s našim Jean-Paulom…”

To je  znak pažnje prema velikoj žrtvi koju su Jean Michel i njegova obitelj darovali  hrvatskom narodu. Takvu žrtvu može učiniti netko moralan čiji su temelji čvrsti u vjeri.

Autor  zbirke pjesama “Spomen žrtvi”,  i pjesme posvećene Jean- Michelu,  hrvatski je branitelj Frano Livajić. Pjesmu posvećenu Jean-Michelu Nicolieru, na francuski jezik preveo prof. dr. sc. Stjepan Lapenda, a čitala je  profesorica u mirovini Mara Pezo, na jedan poseban način.

ALLONS ENFANTS…

   „Francuska moja, i Hrvatska moja,                                       „Ma France de Croatie, je t’aime et mort pour toi.“

   volim te i umirem za te.“

Jean Michel Nicollier

Traduit par Stephen Lapenda
Texte écrit par Frano Livaić

Hvala Bogu što sam imao priliku dragoj gospođi Lyliane zahvaliti, jednim toplim i emotivnim zagrljajem, iskazati svoj zahvalnost njihovoj žrtvi, suze  su potekle. 

Radost i tuga , ponos i bol su me preplavili  u trenutku zagrljaja s majkom Lyliane. Pogled na lice ponosno i prkosno, opet majčinski toplo i brižno priča o bitkama koje je vodila u tišini svog doma, dok je Jean Michel zadnje bitke vodio, hrabro s osmjehom smrti prkosio.

Toliko je ljubavi i topline u tim očima koje još uvijek traže i iščekuju Jean Michela. Tu snagu ljubavi može imati samo majka.

Osobita mi je čast bila pokloniti svoju knjigu “Bitka za život”  i krunicu koju sam uz puno truda i ljubavi osobno izradio. Zahvalio sam se majci Lyliane na žrtvi koju je podnijela cijela obitelj, za slobodu naše domovine, rekavši pritom da je  ova krunica simbol snage, koja je zasigurno snažnija i jača od svih oružja koje je čovjek izradio.

 

Žrtva mladića Jean Michel je velika, mogu slobodno kazati da nam pokazuje put  kojim nam je krenuti, put kojim je krenuo dr. Franjo Tuđman, ujedinjeni  možemo istinski krenuti u bolje sutra. Sam Bog nam je podario tog nevinog dječaka koji nam je posvjedočio da borba za svoj dom nije nikakvo zlo, ni zločin. To moraju mnogi prihvatiti kao činjenicu, kako se zbog toga nitko ne mora osjećati krivim.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.