MATINA NAUKA

MALE I VELIKE PRIČE

Kada se rodiš siromašan kao crkveni miš tada nemaš veliki mogućnosti, samim tim ni velikih briga, pokrivaš se koliko je sukanac dug.

Kada te na ovaj svijet donesu u bijelim haljama, i ne pomišljaš kako je netko u hladnu vodu ruke uronio, kako bi halje bijele i čiste bile. Ne primjećuješ sunce da grije, ni mjesec kako se sa zvijezdama noću smije. Ne zamaraš se jutrom, kakvo će svanuti, ni dan kakav će biti, hoće li sunce iza proplanka zorom svoje zrake ponovno pokazati. Sve je tako jednostavno, kada se rodiš pod sretnom zvijezdom.

Gazda Mato dva je sina imao i zemlje koliko je okom pogledati mogao. Nadaleko se znalo da bogata porodica bijahu, no ni kod njih nije sve bilo kao u raju. Otac Mato je bio poznat kao strog i pravičan čovjek, koji nikom nije ostajao dužan, bio taj siromašan i ružan. Sinove je od malih nogu pravici i radu učio. Vlado je bio vrijedan, svaki dan mu se kratak činio, ne uspijevajući napraviti sve što je tog dana naumio.

Hladovina debela i družina vesela Ivanu je bila draga, zanimljivija od oranica i silnog blaga.

Znao je to Mato, sinove je svoje iz prikrajka motrio, danima razmišljao, što mu je činiti.

Kako pravicu zadovoljiti i sinove u istu brazdu utjerati, jer mu se Ivanove mušice i mladenački nestašluci nisu dopadali.

Dođe i taj dan kad Mato jutrom Ivanu naredi da zajedno sa bratom na polje mora poći raditi ili u drugog gazde nadnicu zarađivati. Čuvši očevu odluku Ivan se izjasni kako će poći sam zarađivati. Majka sluša i negoduje, sinu žalosno predbacuje kako je kod ovolika imanja ludost krenuti u drugog nadnicu zarađivati.

No Ivan je bećar bio, bećar i ostao, oznojiti se nije ni pomislio, već je majci na srce udarao i ljubav majčinsku iskorištavao.

Ivanu majka novac daje, kada ocu pođe da mu zaradu preda. Mato sjedi na tronošcu s lulom duhana, vatru na kominu podstiče. Sijede glave i mrka brka Mato sina pogleda pa ga za nadnicu upita. Ivan spremno iz džepa novac izvadi i ocu ga pruži. Mato novac uze i u vatru ga baci. Ivan gleda kako vatra novac guta, pa kad u vatri nesta, slegnu ramenima i pođe na spavanje. Jutrom mu je ponovno u nadnicu poći. Majka vidje kako novac gori, al Mati ništa ne zbori.

Dan za danom Ivan je od kuće odlazio da bi se kući s večeri vraćao. Na kraj mjeseca kod oca ponovo majčine novce nosi ocu ih u ruku daje, a Mato ih bez pogleda i razmišljanja u oganj baci.

Ivanu je lunjanje po cijele dane dojadilo, pa odlueči da ipak zapne malo. Znojiti se počne, kući umoran je dolazio, noćima slatki sanak snio. Sad su mu dani sporo prolazili, za nadnicu je potrebno cijeli mjesec raditi. Nadnicu s osmijehom primi i veselo ocu krene da mu nadnicu u ruke preda.

Mato za kominom sjedi dok vatra veselo pucketa, Ivan još veselije ocu nadnicu pruža. Primi Mato novac, u oganj ga baca dok Ivanovo lice gleda. Ivanu se lice smrači dok vidje kako njegov trud i znoj u vatri nestaje, skoči bez razmišljanja iz ognja svoju nadnicu spašavati.

-Sad sam siguran kako si nadnicu zaradio i tijelo svoje znojem natopio – reče Mato i veselo povuče dim iz lule.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.