MOJOJ MAJCI

Doktor je upita:

– Mare, što si radila u životu, čime si se bavila?

Ona mu odgovori:

– Doktore, radila sam sve i svašta, samo što još nisam traktor nosila na sebi.

Kada pogleda iza sebe zna kazati:

– Dođe mi da se ubijem kad se sjetim koliko mi je bilo teško i kroz što sam sve prolazila.

To je moja majka! Majka puna topline i nesebične ljubavi. Majka kao i mnoge majke koje su živjele nesebično se dajući. Svojom toplinom i ljubavlju su grlile i ljubile  svoju djecu. Težak život je iza njih, na putu kroz život su nosile vjeru i ljubav. Vjera im  je pomagala da ljubav mogu darovati svojoj djeci. Koliko je ljubav velika i moćna to najbolje znaju majke. Bog je ženi podario ljubav, a čovjeku snagu. I snaga i ljubav su potrebni da se svijet izgrađuje i mijenja no nažalost snaga se zna zloupotrebljavati da bi čovjek sam sa sobom razriješio neke svoje nedoumice. Prije svega mučilo ga je pitanje tko je gazda u kući, pa je to dokazivao snagom. Majka svoju ljubav nije rasipala već je ljubavlju hranila svoju djecu. Svoj život je podredila malom djetešcu, još od onog trenutka kada je po prvi puta zaigralo u njenoj utrobi.  Iako je pupčana  vrpca prekinuta po porodu, vrpca ljubavi ostala je za života. Iako su majke ponižavane i gažene, živjelo život bez prava i pravila, život teškog fizičkog rada,
nikada se nisu žalile ni protestirale, samo su još više ljubila.  Ljubav kojom je ljubila svoju obitelj  bila njena snaga, njeno oružje. Ljubav je moćno oružje koje se u današnje vrijeme gazi, omalovažava i ponižava, svjesno, od krugova koji vladaju materijom i novcem jer tada imaju zagarantiran put ka uspjehu, ka bezvrijednosti. Danas se „prodaje magla“ da ništa nije trajno ni vrijedno pa s tom filozofijom života ukazuju da ni brak, ni majčinstvo, ni ljubav nisu trajne vrijednosti, nisu vrijednosti zbog kojih se isplati žrtvovati za djecu i obitelj. Za sve postoji instant zamjena, postoje ustanove, tete u vrtićima, „baby siterice“. Očevi postaju majke, jer žena mora biti samostalna. Grijeh je „sjediti“ kod kuće i odgajati svoju djecu. Sve se na ovom svijetu može promijeniti i zamijeniti samo majka i njena ljubav nema nikakve alternative. Majka ne rađa monstrume ni silovatelje, ne rađa ni teroriste, ali dijete bez majčinske ljubavi je siguran recept da ono krene cestama zla. Danas nam se događaju strašne stvari. Terorizam za koji svijet nema pravog lijeka jer je previše djece krenulo stazama bez povratka. Zapitajmo se  jesu li su stvarni krivci sami teroristi  ili oni koji su u trci za profitom doveli do situacije da mnoga djeca u svijetu žive na ulici, da ih oblikuje ulica i zakon jačeg umjesto da odrastaju u krugu obitelji uz majčinsku ljubav. Svakodnevni smo svjedoci užasa i tuge, slušamo stručnjake za sigurnost koji nam nude nadu da će pobijediti i zauzdati zlo. Varaju se i „lažu“ jer samo majka sa svojom bez sebičnom ljubavi liječi sve zlo . Majka koja ne pita, ne prosvjeduje, ne kuka već ljubi bezgranično, onako kako nas je Isus naučio ljubiti. Snagom ljubavi koju je podario ovom svijetu za njegovo iskupljenje.
Sjetimo se majčinske ljubavi koja je stala ispred puške da bi zaštitila svoje sinove. Strepnje s kojom su živjele čekajući svoje sinove da se vrate kući s ratišta. Mnogi se nisu vratili, ali majke još vijek čekaju susret. Ljube Križ koji nose u nadi vječnog sastanka sa svojim ratnicima. Nisu žalile ni kukale samo su ljubile to je njihova snaga, njihov život pun ljubavi.
Snagu ljubavi koju nam majka daje ali i bol s kojom živimo nakon smrti i gubitka tog eliksira života zorno govori u stihu moje supruge nakon gubitka majke Amalije Kolarić – Ljubice.

Nikad više

Nikad više, tvoje oči
nikad više, tvoji dodiri
nikad više, tvoj miris
i blage riječi.

Ostaje mi samo sjećanje
na tvoj pogled,
kretnje i glas.

Njegujem svaku tvoju boru,
savjet i osmjeh.

Držim glavu gore
kako bi ti htjela.
I ne plačem puno.
Samo pokoja suza
u mom oku.

To što te fizički više nema
samo je bol.
Bol koju ću zauvijek nositi
u grudima svojim.

Najteže od svega
je ne dijeliti stvarnost s tobom.
Ne dijeliti planove za budućnost.

Teško je bez povjerenja i razumijevanja
koje nas je pratilo kroz život.

Tvojim odlaskom u nebo
nisam izgubila samo majku.
Ostala sam bez životne podrške
i bez najbolje prijateljice.

Stihove napisala: Renata Klarić

Ovo je dar mojoj Mari Klarić – Delićuši za ljubav koju mi je darovala, kojom me hranila, mojoj majci i majkama čitavog svijeta. Hvala na ti životu koji si mi dala i svu ljubav koju si utkala u mene.