Mojoj majci

Objavljeno: 27. prosinca 2016./Pod: Objave/Od: Klajo

Nešto me ovih dana hvata tjeskoba pri pomisli na majku…čak sam se i dobrano isplakala. Držala sam 8-mo mjesečnu kćerku u naručju, pjevušila joj i samo me steglo u grlu. Nema te majko da zagrliš svoju unučicu. Da je poživjela, jučer bi navršila 77-mu godinu života. Kako je nema zapalila sam za nju svijeću. A sutra će biti točno dvije godine i tri mjeseca kako nas je napustila. Prihvatila sam život bez nje,al fali…jako fali. U spomen na nju podijelit ću s Vama stihove koje sam sama napisala. Pola godine nakon što smo je ispratili na vječni počinak glavom su mi se motale riječi; Nikad više tvoje oči…nikad više… I tada sam sjela za komp i ostatak pjesme samo je iscurio

Nikad više

Nikad više, tvoje oči

nikad više, tvoji dodiri

nikad više, tvoj miris

i blage riječi.

Ostaje mi samo sjećanje

na tvoj pogled,

kretnje i glas.

Njegujem svaku tvoju boru,

savjet i osmjeh.

Držim glavu gore

kako bi ti htjela.

I ne plačem puno.

Samo pokoja suza

u mom oku.

To što te fizički više nema

samo je bol.

Bol koju ću zauvijek nositi

u grudima svojim.

Najteže od svega

je ne dijeliti stvarnost sa tobom.

Ne dijeliti planove za budućnost.

Teško je bez povjerenja i razumijevanja

koje nas je pratilo kroz život.

Tvojim odlaskom u nebo

nisam izgubila samo majku.

Ostala sam bez životne podrške

i bez najbolje prijateljice.

Zgb.,27.10.2009.g.

Volim te majko jednakom jačinom kao da si još sa nama…i kad gledam slike osjećam te u svojoj blizini…ta pozitivna energija i toplina prožima mi tjelo….tako si stvarna,a nema te. I eto opet suze u mom oku 🙁
Tvoja Renata