MRTVO SLOVO NA PAPIRU

Supruga mi daje u zadaću da prošetam do trgovačkog centra, gdje započinje tjedna akcija. Mješano mljeveno meso je stavljeno na sniženje pa bi bilo dobro uzeti i spremiti punjene paprike za ručak.  Guglam nešto na kompu, klimanjem glave  potvrđujem “narudžbu” dok supruga  odlazi na posao. Na fejsu nailazim na tekst gdje saborski zastupnik zagovara ukidanje drugog stupa zbog toga što je to po njegovu mišljenju teška prevara građana.  Kada netko radi i promišlja za dobro građana onda je to veoma pohvalno. Čitam i pišem svoj komentar na tekst.

Nisam siguran da je misao pozitivna ili negativna, jeli političko zauzimanje usmjereno prema biračima ili za osobnu promociju.

Problem mirovinske reforme kao i mnogi drugi problemi nisu ni prvi, ni drugi stup već su problem stupovi u glavama mnogih koji misle da su nezamjenjivi. U biti su nekompetentni  za posao koji obavljaju i kao takvi blokiraju mnoge koji imaju znanje, žele raditi i stvarati. Da previše ne ulazim u daljnje rasprave zatvaram laptop i krećem po miješano mljeveno meso za punjene paprike.

Dolazim na odjel mesnih prerađevina i pogledom tražim miješano na akciji. Nalazim ga i uzimam jedan paket , uz malo problematike sa sitnim slovima na pakiranju uspijevam  utvrditi rok do kada je meso jestivo i upotrebljivo. U prvom trenutku gledam datum na pakiranju pa ostajem u nedoumici i nisam siguran jeli ipak samo problem u vidu pa potražim pomoć pri čitanju od jedne gospođe.  Potvrđuje da je datum ispravan 13. 09. 17.  Rok pakiranju ističe točno s prvim danom akcijske prodaje. Ostajem u nedoumici dal je sve to san il java il s trgovcima vrag spava.

Iako je sve po zakonu uredno i trgovina nije u prekršaju mogu kazat da je takvo nešto tužno i žalosno. Ako je uopće ispravno takvo meso je na police trgovačkog lanca u akcijskoj ponudi moralo biti 10-tak dana prije. Sutra sam ponovno došao da utvrdim kakvo je stanje s rokom otisnutim na paketu. Sto je i normalno, i danas su pakiranja ispravna s datumom upotrebljivosti s današnjim danom 14. 09. 17.

U sjećanje mi dolazi  Drugi stup mirovinske reforme, kao veliki problem, gdje se može nesmetano mlatiti prazna slama.  No, kada je u pitanju tako važna stavka kao što je hrana koju konzumiramo onda to baš i nije toliki problem. Možda zato što se na takvoj hrani može dobro zaraditi, jeftino kupiti a prodavati kao dobru robu.

Zauzimati se za dobrobit građana dok ti isti građani kopaju po kontejnerima, jedu hranu sumnjivih kvaliteta, najblaže rečeno.  Kojeg li zauzimanja, nije baš da u se pretrgli da nam pomognu Sjetim se nedavnih  protesta djela zastupnika u EU parlamentu oko problematike različite kvalitete istog proizvoda  koji se nalaze na policama trgovina ekonomski bogatijih i siromašnijih država.​ Koliko je realno za očekivati da se kod nas u još uvijek neuređenom društvu poštuju propisi, slovo na papiru kada su veliki spremni bez krzmanja i grižnje savjesti nama malima poturiti robu s greškom a za sebe licemjerno tražiti kvalitetu.

 

Hoće li nam uopće trebati famozni drugi stup,  hoćemo li ga doživjeti konzumirajući hranu iz trgovina?    Moj stup se urušio . Gospon Parkinson je nevaljalac koji me prije vremeno umirovio i posušio mojih 70 – tak tisuća kuna.