NA SVILAJI U ŠKRIPU

Klajo

Na Samaru 1 postojao je nekakav škrip u kamenu kojeg su inženjerijske snage pretvorile podzemno sklonište. Prilikom uređenja pokrova skloništa u prostor su postavljanja  četiri vojnička kreveta na kat. Sve skupa sklonište je bilo veoma skučeno i imalo je više izgled jazbine za šumske zvijeri no nažalost  nismo imalo izbora.  Ostalo je uz krevete još toliko prostora za naoružanje i opremu. U skloništa se moralo ulaziti četveronoške. S prvim kišama je počela prodirati voda pa je prostor bio vlažan. Zbog skučenosti prostora nije bilo mogućnosti loženja vatre i zagrijavanja prostora.


Svilaja je planina na kojoj se po čitavoj dužini protezala bojišnica, protkana prvom crtom, koja se formirala po vrhovima. Ponajprije se ušlo na samom početku na Slane stine pa sve do Ivove glave koju je kao najistureniju točku bojišnice držala IX bojna HOS-a. Kako je borbena i organizacijska moć Hrvatske vojske rasla tako se i linija formirala sve dublje i bliže prvim kućama sela Otišića. Zauzimale  su se što bolje pozicije za posljednji udar pri oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske. Početkom jeseni 1993. godine linja se pomaknula prostorno za neki 2-3 kilometra  i formirao se novi dio linije kojeg su činila tri nova položaja, kota 807  u podnožju Svilaje i dva položaja na  djelu Svilaje zvanom  Samar pa su položaji dobili ime po toj poziciji, Samar 1 i Samar 2. Teren je bio veoma nepristupačan, krećući se tim prostorom opasnost je vrebala  na svakom koraku. Bilo je mnoštvo rupa i škripova prekrivenih lišćem tako da je bila potrebna koračati s velikim oprezom. Dolazak na novu crtu bojišnice za sobom vuče i mnoge probleme. Potrebno je urediti položaj.          Na Samaru 1 postojao je nekakav škrip u kamenu kojeg su inženjerijske snage pretvorile podzemno sklonište. Prilikom uređenja pokrova skloništa u prostor su postavljanja  četiri vojnička kreveta na kat. Sve skupa sklonište je bilo veoma skučeno i imalo je više izgled jazbine za šumske zvijeri no nažalost  nismo imalo izbora.  Ostalo je uz krevete još toliko prostora za naoružanje i opremu. U skloništa se moralo ulaziti četveronoške. S prvim kišama je počela prodirati voda pa je prostor bio vlažan. Zbog skučenosti prostora nije bilo mogućnosti loženja vatre i zagrijavanja prostora. Ulaskom u hladne noćne sate ostalo nam je pokriti se dekama i svoj dio straže odraditi kada dođe vrijeme. Iako je situacija bila pomalo turobna naviknuli smo se. Duge noći su se kratile  pričama za koje je uvijek bilo tema. Ponekad smo se znali  dobrano nasmijati zaboravivši na prostor u kojem obitavamo. Izlaskom iz skloništa u mrklu noć ponovno bi se vratili u ratnu stvarnost. Tada bi se unutar nas pokretao radarski sustav, nadzirući situaciju oko nas ponajviše sluhom. Jedne večeri dok smo oko nečeg živo ušli u raspravu naš stražar dolazi do ulaza u sklonište i potiho nam reče:
“Izrazite evo ih!”
Još smo u svom nekom filmu, nastavljamo raspravu ne obazirući se previše na stražara . Nakon par trenutaka ponovno se javi straža sad malo glasnije, u glas mu se osjeća pomalo nestrpljenje i nervoza :
“Izrazite”
Shvativši da ga ne doživljavamo ozbiljno stražar sad već ljutito povika na nas:
“Izrazite netko je tu oko nas”
U tom trenutku shvaćamo ozbiljnost situacije, poruku koja nam je upućena,  reagiramo kao zvijeri, uzimamo puške i izvlačimo se iz skloništa. Izlazimo i na brzinu zauzimamo položaje po kamenjaru.  Noć je bez mjeseca, ne vidimo ništa ispred sebe ali se zato čuje krckanje suhih grana šuštanje lišća, osjet kretanja u šumi je stvaran na više pozicija.
Ležeći u zaklonu slušamo i čekamo odvijanje situacije Puška je u rukama, pripremljene bombe je pri ruci . U tišini noći dobro se čuje kretanje,  povremeno nestaje pa se ponovno javlja. Iščekujući razvoj situacije, ne želimo pucati u ništa i tako otkrivati svoju poziciju. Nakon nekih pol sata situacija se vraća u normalu. Sve je utihnulo, pridižemo se i ustajemo na noge. Oslanjam se na desnu nogu i propadam kao da noga ne postoji.  Ostajem u trenutku zatečen situacijom ne znajući što se dogodilo. Ne osjećam uopće  desnu nogu, ne postoji. Trljam rukom po nozi ali kao da trljam rukom po drvetu. Shvaćam što se dogodilo. Dok sam ležeći iščekivao razvoj situacije nisam osjećao nikakvi problem ali je vjerojatno došlo do pritiska na arteriju i zaustavljanja krvotoka. Bilo mi je potrebno 20-tak minuta da mi se stanje vrati u normalu i da mi nogom ponovno prokola krv. Još neko vrijeme smo ostali svi vani te se ponovno  uvlačimo u škrip. Vraćamo se u tamu hladnog skloništa. Sad već pothlađeni, ulazimo onako u kompletu s čizmama pod deke da bi se ponovno ugrijali.

Next Post

HRVATSKA - ENGLESKA

Sutra je još jedan rekli bi povijesni dan, sraz dvije velesile kada gledamo povijest. Sutra će se odlučiti gdje je kolijevka nogometa. Dali se prva lopta zakotrljala u Engleskoj ili pak na prostoru taboru rimske legije na Gardunu kod Trilja. Ne pratim previše prvenstvo ali pratim našu Vatru koja nam […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: