NE PLAČI MOJ DOBRI ANĐELE

NE  PLAČI  MOJ  DOBRI  ANĐELE

 

Danas se nađoh s čovjekom i razmjenišmo riječi bola, patnje i ljubavi koje smo svaki na svoj način opisali, ali i poruku da je vjeru u koju utkašmo ljubav pobjedila zlo i mržnju.

 

 

 

Previše godina izgubismo i posljedica sveg na našu žalost je žigosanje braniteljske populacije i strelice otrova svakodnevno usmjeravane u ono najčistije i najčasnije. Bogu hvala što nam bi u pomoći i podari nam snagu da pišemo istinu o jednom veoma teškom vremenu, ali ujedno i časnom gdje smo uz Božju pomoć i krv naših mučenika uspjeli ostati svoji na svom. Obranili smo svoj dom i svoju Hrvatsku.

Samo mali i kratki pogled na knjigu i prva dva teksta pričaju povijest Hrvata. Rekao bi bez lažne skromnosti da smo pisali svatko sa svog djela ratišta priču smo je tvoja nemjerljivo teža, ali srž i poruka je ista.
“Evo ti srce na dlanu pa ga počuj kako plače, kako voli i ljubi svoju oranicu.
Kazat će ti kolika je ljubav njegova i koliko je spremno još ginuti za Croatiju.

 

 

Žalosno je da Domovinski rat kroz književna djela ne zauzima police školskih biblioteka, da bi sadašnjim i budućim generacijama bila dostupna istina o tome kako se rađala “njihova” Hrvatska.

[sociallocker id=”10131″]

Samo tako možemo biti sigurni da budući naraštaji neće krenuti krivim stazama. Tada će im sigurno biti mnogo jasnija nedavna povijesna događanja i sve ono što im je Hrvatski Branitelj poklonio . Tada im nitko neće moći prodavati muda za bubreg.

 

Na samom početku knjige odmah ulazimo u razrušeni grad, gdje nas Damir povede da upoznamo i osjetimo strah i smrt, tugu i patnju onih malih nevinih stvorenja koja su i u tom paklu pronalazili svoj svijet dok ih mržnja nije zgazila. Pjesma posvećena mališanima koji su prošli pakao Vukovara, ponajprije djeci koja su iz tog pakla krenula u nebeski grad Svjetlosti.  Ovo je jedna okrutno tužna i bolno istinita crtica o maloj djevojčici,             Kraljici slavonske ravnice.

 

 

 

 

KRALJICA SLAVONSKE RAVNICE

 

Jedna djevojčica u sobi bez stropa,

kleči i moli na odvaljenom betonu,

među raskidanim igračkama, ciglom i šutom.

Netko je u susjednoj sobi čizmom zdrobio lutku.


Sklopljene ručice prizivaju Boga,

niz lice se cijede biserne suze.

Tihe jecaje malene djevojčice

zaglušuje buka neprijateljskih granata.


Maleno tijelo drhti od straha,

od studeni, gladi i boli.

U susjednoj sobi tresak i škripa vrata.

Netko je u kući.


Uzdiže glavu prema nebu,

raščupanu plavu kosu raspršuje vjetar.

Drhtave su ruke izgrebane, suhe.

Vani ubijaju srpske granate.


Ostala je sama.

Nema više očevog čvrstog i toplog zagrljaja

ni majčinog nježnog milovanje kose.

Njeno ranjeno bijelo štene, leži u kutu i tiho cvili.

Odzvanja pjesma “…Bit će mesa, biće mesa, klat ćemo Hrvate…!”

Četnici vode svoj krvavi pir.


Zagrmilo je. BLJESAK

U sobi su zasjale tisuće zvjezdica.

Štene je skočilo i veselo maše repom,

lutka u krilu ponovno je lijepa i čista.


Biserne suze zaostale u oko

zasjale su poput sunca,

bijelo lice ozario je osmijeh:

nestali su četnici, bol i tuga.


Ustala je.

Sjajna, lepršava, bijela haljinica pleše na povjetarcu.

Uzima najdražu lutku, doziva razigrano štene.

Ispred nije – tisuće djece zovu je u Svjetlost.



Hoda preko porušenog zida, betona i mina,

preko prljavih, smrdljivih, bradatih nakaza,

preko slomljene trešnje i pregaženog cvijeta.

Hoda sa Anđelom i svojim malenim psom.


Otišla je…

Morala je otići još jedna nevina duša

iz mog  ranjenog grada Vukovara.

Čistoća njene nevinosti nije mogla živjeti

u prljavštini i smradu orgijanja četničkih hordi.


Nikad više…

Nikad više neće se vratiti

lijepa, plavokosa, djevojčica iz susjedstva.


Nikad  neću zaboraviti njenu kosu,

njene velike, okrugle oči i njenog psa.

Još je ljetos oko glave nosila vijenac od cvijeća

i razdragano trčala za poljskim leptirima.


Još ljetos je bila Gospodarica ptica i cvijeća,

bila je Riječna vila Dunava i Vuke,

Vilinska princeza vukovarski šuma.

Bila je Kraljica zlatne slavonske ravnice.


Zgrčeno tijelo malene djevojčice polako se hladi,

njena nevina, raščupana, plava kosa zalivena je krvlju…


JOŠ JEDNO mrtvo dijete leži u krvi…

U zgrčenoj ruci ostala je najdraža lutka,

pored nje leži njen mrtav pas.


                                                                     Pjesmu napisao: Damir Plavšić

 

 

Tijekom vukovarske ratne kalvarije ubjeno je osamdeset i šestero djece, od čega je pedeset i četvero djece bio mlađe od deset godina.

Najmlađa žrtva je imala tek šest mjeseci.

Ova je pjesma posvećena toj djeci.

[/sociallocker]

 

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

%d blogeri kao ovaj: