NEPISMENOST

Danas kada je IT sektor utkan u sve pore današnjice ne može se kazati za čovjeka da je nepismen ako ne zna pisati i čitati već se nepismenost očituje u nepoznavanju informatičke abecede, nepoznavanje kompjuterskih programa word i excel, kao osnove paketa Office, da dalje ne nabrajamo. Nažalost mnogima se upotreba kompjutera svodi na zabavu kroz igrice, čitanje dnevnog tiska i Fb. komuniciranje. Poznavanje osnovnog paketa Office je za mnoge tabu tema a napredni tečaj i daljnje brušenje vještina na tom polju imaju još uvijek pristup malobrojni koji su u nekom trenutku dobili mogućnost napredovanja. Kada se zna koliko su ti programi dobri i koliko čovjeku mogu olakšati život i funkcionalnost na poslovima koje obavlja onda je naprosto žalosno da se razvijanje tih vještina ne stavi u prvi plan, u 21. stoljeću. No naš politički establišment to preveć ne boli, njim je prioritet ostati na vlasti ili pak ponovno zasjesti na prijestolje i uroniti u zdenac blagodati koje se očituju u razno raznim povlasticama i primanjima počevši od plaće koja za obične smrtnike izgleda astronomski, koji svakim danom sve teže i teže spajaju kraj s krajem. Kako se tijekom svih ovih godina sve političke opcije busaju u prsa da je prioritet ulaganje u znanje i znanost to vise boli činjenica koliko se sve brzo zaboravlja poslije izborne trke. Shodno tom problemu nije ni čudno što se danas ne zna koliko je mladih ljudi krenulo iz Hrvatske, iz zemlja za koju smo se borili da bude zemlja sretnih ljudi koji će imati mogućnost dostojanstveno živjeti. Zemlja za koju su tekli potoci krvi danas postaje pustinja. Iz domovine odlazi sol i začin ove zemlje, sve je manje rođenih, smrt vodi u utrci protiv života. Dok stagniramo naša politika se bavi sobom i svojim problemima. U borbi dolaze do dileme tipa tko je držao vreću a tko krao, dok druga polovica traži kruha i igara. Na svaku pojavu dilema i problema imaju jedan i jedini recept za rješenje. Hoćemo izbore! To je jedini garant da će njihova opcija biti sretna i uhranjena. Ne znaju i ne žele znati točnu brojku ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom jer je to za njihov politički ego smrt, giljotina. Ne žele znati kolika je bol i tuga čovjeka koji napušta toplinu i sigurnost doma, svoju domovinu i kreće na trnoviti put, stazama svojih očeva, djedova i pradjedova. Nažalost nemaju ni podatak koliko je osoba koje su se bavile politikom napustilo domovinu. Čuvši jednom izjavu iz samog vrha: „Znate li koliko bi mi mogli zarađivati radeći u Europi?“ ostao sam zaprepašten koliko čovjek može biti visok i bahat.
„Znate li gospodo koliko radnik zarađuje i koja prava u Europi ima a koliku milostinju za svoj rad dobiva tu kod nas?
„Znate li kolika prava radnik ima u Lijepoj našoj?
Kao branitelju teško mi je priznati i kazati da smo se izborili za državu u kojoj je čovjek zgažen poput crva.
Sve te bolne činjenice se vrlo jednostavno mogu saznati putem kante koju zovemo kompjuter i programa Office ali kome će tada političari prodavati maglu.
Ti statistički podatci bi bili porazni i još bolniji.
Danas se lome koplja oko ministra koji je „kriv“ za ekonomsku kataklizmu Agrokora. Kriv je jer je znao a nije ništa poduzeo. Od jedne gospođe iz susjedstva čuo sam informaciju prije nekoliko mjeseci da veće ribe napuštaju Agrokor, da je gotov. E pa sad, ako je obična građanka raspolagala tako vrijednom informacijom a političke ekipe nisu onda je to već za rubriku: “Vjerovali ili ne”. Smjenjuju ministra koji je do sada vjerojatno najmanje zadužio ovu državu, manje od većine bivših ministara financija. Sjetimo se ministara financija koji su podižući i zadužujući ovaj narod besramno tvrdili: „Dobro je, plaće se isplaćuju, imamo za mirovine.“
Sjetimo se svih onih koji su vladali ovom napaćenom zemljom, koji su svaki vrući krumpir samo još bolje i dublje zakopavali, sve zato da bi što bolje kozmetički uljepšali Bolnu našu. Sad se još i mirovine smanjenje jer su eto ovi crni vragovi tako uradili po diktatu tamo nekih u EU. To je samo još jedan krumpir na našem krumpirištu, koji je imao plodnu godinu, narastao toliko da se više ne da prekriti. Sjetimo se naših dragih vođa sindikata koji nam svaki praznik rada uljepšaju s karanfilima, grahom i binom na kojoj uvježbaju nastupe pred masama ako bi pak kojim slučajem sletjeli s pozicije. Tada mogu u svom životopisu imati kvalitetnu preporuku za primitak u politiku. Bolno je da se radniku konstantno režu prava svih ovih godina, a pravog štrajka nije bilo osim profesora i doktora koji su ipak malo pametniji od običnog radnika. Igrokazi s kapom, maramom, zastavicom i zviždaljkom besramno iskorištavajući pojedince koji su trenutno u bezizlaznoj životnoj situaciji služe kao poligon na kojem vođe daju do znanja da ne spavaju, da rade posao za koji su „pristojno“ plaćeni. Samo mi nikako nije jasno kako to da nema vise svinjski polutki. Sveukupno se dobro uklapaju u političke igre kojima političari zabavlja narod. I onda oni nađu najmekši trbuh gdje mogu upražnjavati svoje igre demokracije umjesto da se uhvate u koštac s bijelom smrti koja uništava ovaj narod.
Jesu li i oni prošli napredni tečaj za kompjuteraše? Ako nisu onda sigurno imaju olakotnu okolnost kada im se bude sudilo tamo gore na nebesima.