NISAM KRIV ŠTO SAM POGINUO

Namrgođen Stipe sam sa sobom raspravlja, ne može se pomiriti da su ga istjerali iz bageru i da se sad treba kao šimlija bacati i zalijegati. Satnija je podjeljena na dvije grupe, zeleni i plavi. Zapovjednici vodova bruse taktiku i pojedinačno objašnjavaju taktičke zamisli i dužnosti svakog vojnika, određuju polaze točke. Za ne falit, Stipe upada u zelenu grupu koji moraju u napad. Eto ti belaja i problema, uz sve još mora i napadati.

Ratni dani su iza nas, većini slijedi povratak u normalu, netko se vraća ženi, netko djeci, netko ljubavnici. Ima i onih što ne znaju ni gdje će, ni kuda će. Nemaju kući ni kučeta ni mačeta pa pridržavaju šank da ne padne.
Završetkom rata većina je demobilizirana, a manji dio je krenuo u profesionalce. Mirnodopsko vrijeme ima svoja pravila i zahtjeve koji su prioritetni. Vojsku je potrebno svakodnevno obučavati i sve one  vojne vještine koje su u ratu preskočene sad je potrebno učiti i svakodnevno uvježbavati. Stipe je radio na bageru u miru i ratu, a sad pošto je ostao u vojsci mora ponešto i naučiti. Nije baš lako s 50- tim na leđima uskočiti u čizme i vojni dril, rame uz rame s 25 – godišnjacima. Mladost  ima energiju, a starost mudrost i snalažljivost. Snalažljivost je u miru i ratu vrlo bitan čimbenik, ponekad i presudan. Priprema se taktičko uvježbavanja: satnija u napadu i obrani. Stipine noge su pomalo zahrđale i teška srca se miri s činjenicom  da je sad potrebno letjeti i skakati po kamenjaru, ali kako se kaže, kad je vojska u pitanju, na jednog vojnika se ne čeka.
Namrgođen Stipe sam sa sobom raspravlja, ne može se pomiriti da su ga istjerali iz bageru i da se sad treba kao šimlija bacati i zalijegati. Satnija je podjeljena na dvije grupe, zeleni i plavi. Zapovjednici vodova bruse taktiku i pojedinačno objašnjavaju taktičke zamisli i dužnosti svakog vojnika, određuju polaze točke. Za ne falit, Stipe upada u zelenu grupu koji moraju u napad. Eto ti belaja i problema, uz sve još mora i napadati.
-Sad  kad si ostao u vojsci, moj Stipe nema ti druge, već pušku u ruke i u napad – kaže mu Ante, zapovjednik voda. Zeleni i plavi zauzimaju polazne položaje i sve je spremno za vježbu pod nazivom “Orkan 95”. Zapovjednik satnije nadgleda sve i izdaje zapovijed za početak vježbe. Zelena ekipa u maskirnoj uniformi, još dodatno načičkana prirodnim maskirani sredstvima, poprima izgleda pokretnih grmova. Započeto je pojedinačno napredovanje zelenih s pozicije na poziciju. Stipe dolazi na red za prebacivanje. Diže se al ne kreće naprijed već nazad. U prvi trenutak svi  ostaju zatečeni Stipinom reakcijom. Ante njegov zapovjednik na  trenutak ostaje zatečen situacijom ne shvaćajući što je Stipe naumio.
-Stipe, što se događa?
-Kuda si krenuo?
Na to mu Stipe objašnjava:
-Ja san prvi poginuo u napadu.
Ante u tom trenutku burno reagira, psovke i prijetnje upućuje Stipi.
Stipe mrtav hladan kaže:
-Pa nisam ja kriv što sam poginuo – i nastavlja dalje svojim putem.
-Za mene je vježba završila.

%d blogeri kao ovaj: