Nisan to zaslužija

Klajo

Danas sam doživija nešto vrlo neugodno i tužno i moram to stavit na papir da mi duši bude lakše.Ja sam nezaposleni hrvatski branitelj i nemam nikakva osobna primanja, pa idem skupljati plastične bočice da bi sebi i svojoj obitelji priskrbija koju kunicu u naš škrti kućni budžet.
Kao i mnogi, idem i skupljam boce i imam dobar osjećaj da sam radija i nešto zaradija. Prođem po školskim dvorištima i igralištima i pokupim, ako nije nitko prije mene proša .
Ušavši danas u školsko dvorište srednje škole u ulici  Đure Prejca 2, kod tržnice u Dubravi, izađe isprid mene jedna gospođa vičući na mene prijetećim tonom da se gonim ili tako nekako i da će zvati policiju. Da ja nemam šta tražiti u dvorištu škole. Ja sam bija u dvorištu nekoliko puta i nisam radija nikakve probleme, osim ako je problem da sam skupija par bočica od sokova. Dotičnoj sam gospođi još pod dojmom uspija reći da ja nisam ni stoka, a ni crni Cigan. Hvala dragom Bogu da sam uspija ostati relativno hladan iako je umeni ključalo.
Ne znam da li je dotična gospođa prosvjetni radnik, a vjerojatno je i ovim putem bi reka da ja imam ime i prezime, da imam i čast i ponos i da ja nisam kriv što sam nezaposlen . Mogla je fino i kulturno reć da ne ulazim u dvorište i ne bi me više nikada vidila ,a ni sad me neće viditi.
Još uvik sam pod dojmom i ispričavam se ako sam štogot izostavija ili mi se potkrala koja greška.

Nismo se mi borili za ovakvu Hrvatsku.

Next Post

Benedikt XVI

Ići ili ne ići na misu na hipodrom u susret Svetom Ocu Benediktu XVI bila je dilema. Dali ćemo osjetiti onaj ushit i nadahnuće kao […]

Subscribe US Now

%d blogeri kao ovaj: