Nisan to zaslužija

Nisan to zaslužija

Danas sam doživija nešto vrlo neugodno i tužno i moram to stavit na papir da mi duši bude lakše.Ja sam nezaposleni hrvatski branitelj i nemam nikakva osobna primanja, pa idem skupljati plastične bočice da bi sebi i svojoj obitelji priskrbija koju kunicu u naš škrti kućni budžet.
Kao i mnogi, idem i skupljam boce i imam dobar osjećaj da sam radija i nešto zaradija. Prođem po školskim dvorištima i igralištima i pokupim, ako nije nitko prije mene proša .
Ušavši danas u školsko dvorište srednje škole u ulici  Đure Prejca 2, kod tržnice u Dubravi, izađe isprid mene jedna gospođa vičući na mene prijetećim tonom da se gonim ili tako nekako i da će zvati policiju. Da ja nemam šta tražiti u dvorištu škole. Ja sam bija u dvorištu nekoliko puta i nisam radija nikakve probleme, osim ako je problem da sam skupija par bočica od sokova. Dotičnoj sam gospođi još pod dojmom uspija reći da ja nisam ni stoka, a ni crni Cigan. Hvala dragom Bogu da sam uspija ostati relativno hladan iako je umeni ključalo.
Ne znam da li je dotična gospođa prosvjetni radnik, a vjerojatno je i ovim putem bi reka da ja imam ime i prezime, da imam i čast i ponos i da ja nisam kriv što sam nezaposlen . Mogla je fino i kulturno reć da ne ulazim u dvorište i ne bi me više nikada vidila ,a ni sad me neće viditi.
Još uvik sam pod dojmom i ispričavam se ako sam štogot izostavija ili mi se potkrala koja greška.

Nismo se mi borili za ovakvu Hrvatsku.


%d blogeri kao ovaj: