Danas kada smo se izborili za svoju državu, da sami sebe predstavljamo, uređujemo i izgrađujemo društvu demokratskih vrijednosti, konstantno se borimo s prošlošću. Borimo se s nametnutom stigmom, po kojoj smo  “zločesti” kao narod, te smo pod prismotrom i kao takvi moramo prolaziti kušnje i dokazivanja.  Prošlost, kada su nas drugi predstavljali i konstantno vršili kampanju upornog ocrnjivanja i iskrivljivanja činjenica nažalost još uvijek nije iza nas.
“Pozitivci” uporno prate svaki korak”negativaca” i osluškujući bilo naroda, prate svaku riječ. Iako je zakon po kojem se sudilo zbog riječi i slobode govora ukinut jedan dio još uvijek živi u prošlosti provodeći verbalni delikt na crno.  Vatreni su nam još jednom podarili osjećaj zadovoljstvo i još jednom su nam poklonili sate uvježbavanja osjećaja  ponosni što su igrali i predstavljali svoj narod. Jedan dio dušobrižnika nas je podsjetio kako smo problematični i pod prismotrom te kao takvi nemamo pravo veseliti se baš onako kako želimo već postoje šalabahteri i priručnici, koji točno propisuju kako se veseliti.
Koliko će još proteći vremena da neki “pozitivci” shvate da je vrijeme zabrane govora, pjevanja pjesama, zabrana slobode izražavanje svog stava prošlo svršeno vrijeme, da su to temeljne vrijednosti demokratskog svijeta.
To nije slučajnost već konstantno omalovažavanje našeg prava na slobodu, na svoj dom i domovinu.
Odakle bilo kome pravo prozivati nas zbog pjesme “Čavoglave” kada se dobro zna što je ta pjesma značila u vrijeme kad je spjevana. Žalosni su ti i takvi da nemaju petlje ni  muda tako biti pametni i drski kada je u pitanju pjevanje pjesama s Ravne gore i kada kod nas dođu sumnjivi tipovi iz susjedne nam države i uporno prozivaju sve i svakog, bahato se šepureći poručujući da su još uvijek zagovarači politike koja je započela krvavu priču na cijelom području bivše Jugoslavije. Ti “pozitivci” vole definiciju po kojoj ne smije biti kolektivne krivnje već pojedinačno  odgovaranje. Svatko treba odgovarati za sebe, no ne i dio Hrvatske koju označavaju kao crnog vraga. Stigma da je taj dio Hrvatske bolestan i spreman na sve loše spram srpske manjine nikako ne drži vodu i ne uklapa se u njihovu teoriju o kolektivnoj krivnji.
Taj njihov stav je ogromno licemjerje. Pa moglo bi se kazati na njihovu veliku žalost jer danas ipak više ne mogu diktirati (svoju) pravicu po kriterijima jednine i jednoumlja. Koliko se prašine diže  zbog samo jedne pjesme, to doslovno frustrira.  Zanima me samo jedno koliko bi se prašine diglo i tinte potrošilo kada bi Marko Perković Thompson u svom repertoaru imao desetak pjesama. Koliko su tihi i šutke prelaze preko svega, kada je u pitaju konstantno gaženje i blaćenje naše domovine od većine iz Srbije, doslovno bode u oči i dušu.  Najbolje bi bilo kada se domognu vlasti da zabrane pjesme “sumnjivog” karaktera. A još bi bilo bolje da se malo preuredi “Golać”, ipak ga je vrijeme pregazilo, pa pojedince koji se ne uklapaju društvo malo pošalju na godišnji odmor. 
E pa gospodo neće proći, nema predaje, nismo se borili iz hira i hobija, već da bi mogli slobodno živjeti razmišljati i izražavati svoje stavove.

Domovinski rat je ponovno iznjedrio državnost i svijest o samostalnom predstavljanju u svijetu . Bilo je gafova i pogrešaka i biti će ihali i prave promidžbe svega onog što Hrvat i Hrvatska ima.Ispred nas su godine i godine razbijanja stigmi kojim nas u zadnjih stotinjak godina okovaše