Obećanje ludom radovanje!

Obećanje, obećanje, obećanje…

Navali narode ostalo je još malo vremena, glasajte za mene i sve što vam je potrebno dobiti ćete.

Tko se u laži udavio?                                                                                                                                                               Obećanje ludom radovanje!

To su poslovice naših starih koje su svjetlo dana ugledale u dalekoj prošlosti. Za vrijeme izborne utrke te poslovice postaju kamen temeljac “uspješne” kampanje, a glavni začini kompletnoj kampanji su uvrede i napadi na konkurenciju iz svih oružja, sve s ciljem pobjede u izbornoj utrci. Program i detaljno razrađene smjernice kako taj isti program provesti, u kojem vremenskom roku i odakle novac za provedbu cjelokupnog plana se ne iznose ni pod točkom razno. Strahuju da im konkurencija ne pokrade ideje jer ipak samo oni i nitko drugi nema kapacitet za velike planove. Po toj teoriji ispada da skoro pa svi veći igrači imaju strašno veliko mišljenje o svojim kapacitetima dok su svi drugi vrlo kratki kada je u pitanju pamet. Nažalost, pogledom unatrag sva ta „naša“ silna pamet osta neiskorištena. Čitavo vrijeme smo kao podmornica zaranjali sve dublje i dublje.
Kada će doći dan i kampanja u kojoj neće biti glavni cilj izbacivanje što više parola, floskula i površnih planova s bombastičnim obećanjima. Kada će doći dan kada ćemo početi funkcionirati i živjeti bez da se za svaki pokret ne pita za dozvolu velikog vođe. Nažalost to nam je teška ostavština iz socijalističkih vremena koje se još uvijek nismo otarasili.
Kada će se tijekom kampanje glavna priča voditi o obećanjima koje je stranke na vlasti obećala u prošlom mandatu. Jesu li obećanja ipak bila samo floskule i sanak pusti. Koliko su ta ista obećanja ispunjena i zaživjela u praksi za vrijeme četiri godine. Bilo bi poželjno da se reklamna kampanja za idući izborni ciklus u velikoj mjeri naslanja na prijašnje razdoblje u kojem je neka stranka ispunila obećano ili je prodavala maglu za vrijeme svog mandata.
Ipak na kraju krajeva moram priznati da mene osobno veseli pojava političara novog kova kojima samoreklamiranje nije glavna i jedina kvaliteta s kojom kreću u izbornu utrku.
Napokon dolaze do izražaja ljudi kojima je kultura ophođenja bila jedan od predmeta u školskim klupama, a ne galama, psovke i uvrede. Nailaze političari koji se ipak izdižu iz blata i kaljuže i kojima je znanje prioritet.